Legislator Case Law & Legislation
III Kr-238/2010-7 AI generated

Criminal appeal rejected for failure to address appeal points in second-instance judgment.

Case Number III Kr-238/2010-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's request for extraordinary review of a final judgment. The defendant argued that the appellate court failed to address specific points raised in his appeal against the first-instance verdict regarding witness testimony. The court ruled that the appellate court did provide answers to these arguments within its judgment, making the claim of procedural violation unfounded.

Legislator headnote

AI generated

čl. 421. u svezi sa čl. 429. Zakona o kaznenom postupku: A request for extraordinary review based on the claim that a second-instance court failed to address appeal points is inadmissible if the appellate court has already responded to those points in its judgment.

Keywords

AI generated
extraordinary review criminal appeal procedural violation appellate judgment unfounded request

Cited Legislation

AI generated
čl. 421. u svezi sa čl. 429. Zakona o kaznenom postupku
S obzirom na izneseno, temeljem čl. 421. u svezi sa čl. 429. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.
čl. 427. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u čl. 427. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, tvrdeći da postoji povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku time što drugostupanjski sud nije odgovorio na navode istaknute u žalbi osuđenog I.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-238/10-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Davorina Ivanjeka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01 i broj 105/04 – u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o zahtjevu osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2009. godine broj KO-1619/07 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. srpnja 2010. godine broj Kž-1851/09, u sjednici održanoj dana 1. veljače 2011. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2009. godine broj KO-1619/07 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. srpnja 2010. godine broj Kž-1851/09 proglašen je krivim I. M. što je počinio kaznena djela iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona, te je temeljem istih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te pravomoćne presude osuđeni I. M. podnio je 18. studenog 2010. godine po branitelju J. M., odvjetniku iz Z., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u čl. 427. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, tvrdeći da postoji povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku time što drugostupanjski sud nije odgovorio na navode istaknute u žalbi osuđenog I. M.. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev, podneskom od 9. prosinca 2010. godine, broj KR-DO-1250/10, predložilo je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđeni I. M. u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazuje na dijelove svoje žalbe protiv prvostupanjske presude, prepisujući ih te tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na u zahtjevu istaknuta pitanja navedena u samoj žalbi.

Njegov osnovni prigovor drugostupanjskoj odluci odnosi se na tvrdnju da drugostupanjski sud nije dao odgovor na navode iz žalbe protiv prvostupanjske presude u dijelu kada osuđenik kao žalitelj osporava zaključke prvostupanjskog suda u dijelu prihvaćanja iskaza svjedoka D. i oštećenika Ž. I., nakon čega slijedi zaključak prvostupanjskog suda o krivnji osuđenog I. M..

Međutim, u tome dijelu drugostupanjski sud je dao odgovor na navode iz žalbe podnositelja ovog zahtjeva, a odgovor je sadržan na listu 3. drugostupanjske presude. Pitanje prihvaćanja ili neprihvaćanja argumentacije drugostupanjskog suda u odnosu na navode žalbe protiv prvostupanjske presude, a kojima žalitelj, nezadovoljan prvostupanjskom presudom, nastoji osporiti ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda uopće nije moguće osporavati kroz ovaj izvanredni pravni lijek.

Prema tome, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na pitanja istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, pa da bi time bile povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku.

S obzirom na izneseno, temeljem čl. 421. u svezi sa čl. 429. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 1. veljače 2011. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Davorin Ivanjek, v. r.

Ranko Marijan, v.r.