I Kž-749/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 749/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević Grbić i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 14. svibnja 2008. broj K-108/07, u sjednici održanoj dana 27. kolovoza 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. G. M. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci opt. G. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 129/00; u nastavku: ZIDKZ) i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Temeljem čl. 82. KZ uz primjenu čl. 466. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) od optuženika je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 50,00 kn, dok je temeljem čl. 122. st. 1. i 4. ZKP oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M. Š., odvjetniku iz R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 749/08-3

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom mišljenju predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba opt. G. M. nije osnovana.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da se zaključak o njegovoj krivnji temelji jedino i isključivo na iskazu svjedoka K. Š., premda je prema iskazu svjedoka D. B. upravo svjedok K. Š. osoba ranije poznata iz narko miljea za razliku od optuženika. Obzirom na postojanje samo dva kontradiktorna iskaza žalitelj smatra da je trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo i dvojbu o činjenicama koje tvore obilježja kaznenog djela riješiti na način koji je povoljniji za optuženika.

Suprotno stavu žalitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pobijanoj presudi sud prvog stupnja savjesnom, sveobuhvatnom i argumentiranom ocjenom dokaza zaključio s pravom da je optuženik kaznenopravno odgovoran za terećeno djelo, a iznijeti razlozi su iscrpni, logični i uvjerljivi te ih u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Spornu činjenicu, je li upravo optuženik prodavatelj terećene opojne droge, sud prvog stupnja sa potpunom je izvjesnošću utvrdio iz iskaza svjedoka K. Š. koji dosljedno tijekom trajanja kaznenog postupka tereti optuženika. Spomenuti svjedok identično iskazuje u istražnom postupku i potom u prethodnom suđenju na glavnoj raspravi od 01. srpnja 2005. godine. Premda na ponovljenom suđenju, na glavnoj raspravi od 14. svibnja 2008. godine svjedok navodi da se događaja više ne sjeća, što je razumljivo obzirom na protek vremena od gotovo pune četiri godine, svakako je i ovaj iskaz istovjetan ranijem opisivanju događaja jer je po predočenju ranijeg iskaza isti potvrdio. Kako dakle i na ponovljenom suđenju, na glavnoj raspravi od 14. svibnja 2008. svjedok K. Š. ustraje u tvrdnji da mu je upravo optuženik prodao drogu, uz ostalu argumentaciju naznačenu na str. 5 prvostupanjske presude, na koju se upućuje žalitelja, osnovano je prihvatiti vjerodostojnim njegovo iskazivanje naspram obrane optuženika. Konačno, optuženik tijekom trajanja postupka nije ukazao koje bi razloge imao svjedok K. Š. upravo njega neosnovano teretiti za ovako teško kazneno djelo. Obveza je suda procijeniti izvedene dokaze, poglavito kontradiktorne, kao što je u ovom slučaju obrana optuženika i iskaz svjedoka K. Š., te činjenicom da sud nije vezan nikakvim formalnim pravilima pri ocjeni dokaza, zbog valjanih i prihvatljivih argumenata iz pobijane presude o ocjeni, uz ostale dokaze, ova dva suprotstavljena dokaza nema dvojbe o utvrđenju odlučnih činjenica koje čine obilježja terećenog kaznenog djela, čime je isključena primjena čl. 3. KZ, na koju neosnovano upire žalitelj.

Slijedom navedenog bez osnova je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženik pobija i odluku o kazni, smatra da mu je zbog podcijenjenih olakotnih okolnosti izrečena prestroga kazna zatvora.

Razmotrivši odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi u potpunosti, pravilno i primjereno vrednovane sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Prvostupanjski sud je niz olakotnih okolnosti cijenio posebno izraženim primijenivši

I Kž 749/08-3

odredbe o ublažavanju kazne, pa u korelaciji sa zakonskim minimumom kazne za terećeno kazneno djelo (jedna godina zatvora), izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca u svemu je primjerena stupnju krivnje, težini i pogibeljnosti kaznenog djela, te ličnosti optuženika i njome će se, po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, u potpunosti postići zakonom propisana svrha kažnjavanja.

Slijedom iznesenog, a kako se odluka o oduzimanju imovinske koristi temelji na zakonu, te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.