II Kž-501/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-501/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Ilije Čuljata, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi braniteljice opt. I. M., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 21. srpnja 1999. godine br. Kv-113/99 (K-4/99), o produljenju pritvora tijekom trajanja postupka nakon podnesene optužnice državnog odvjetnika, u sjednici održanoj 6. kolovoza 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba braniteljice opt. I.M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor, uz ostalima, protiv opt. I.M. po čl. 102. st. 1. ZKP/97, u tijeku trajanja postupka nakon podnesene optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnijela žalbu braniteljica opt. I.M., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv opt. M. ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žaliteljica da, u ovom slučaju, ne postoji zakonski osnov za produljavanje pritvora protiv opt. M. po st. 1. čl. 102. ZKP/97, jer je isti u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, što predstavlja zakonsku mogućnost izricanja mu blaže kazne.

Suprotno tome, iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da se opt. M., optužnicom državnog odvjetnika (list spisa, br. 127), stavlja na teret, uz ostalo, i kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je zakonom propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZKP/97, propisana obvezna primjena mjere pritvora protiv njega kao počinitelja tog kaznenog djela.

Točan je navod žalbe da je okolnost smanjene ubrojivosti počinitelja kaznenog djela u vrijeme počinjenja djela zakonska mogućnost njegova blažeg kažnjavanja, sukladno odredbi čl. 42. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97), ali samom tom činjenicom još nije isključena mogućnost primjene mjere obveznog pritvora. Ovo stoga što je rečenicom drugom st. 1. čl. 102. ZKP/97 rečeno: "Ako okolnosti ukazuju da je riječ o slučaju za koji zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne pritvor se ne mora odrediti", čime je sudu samo dana mogućnost da ne primijeni obvezni pritvor, što znači da usprkos postojanja takvih okolnosti pritvor ipak može odrediti obvezatnim.

Kako se, u ovom slučaju, žalba poziva na okolnost smanjene ubrojivosti opt. M. u vrijeme počinjenja kaznenog djela (list spisa, br. 100), ovaj sud ocjenjuje da se radi o okolnosti koja po svojoj prirodi nije takve kvalitete da, u sklopu svih drugih okolnosti, nužno i u pravilu dovodi do blažeg kažnjavanja takvih počinitelja djela, pa i opt. M., a niti se, za sada, može smatrati definitivno utvrđenom činjenicom, jer nije isključena mogućnost da se do konca postupka utvrdi i drukčije.

Stoga, smatra ovaj sud, protivno mišljenju žalbe, ima zakonskog osnova i dalje primjenjivati obvezatni pritvor protiv opt. M., pa je pobijanim rješenjem pravilno i produljen pritvor protiv njega po st. 1. čl. 102. ZKP/97, kako je to već ukazano i ranijim rješenjem ovog suda (list spisa, br. 142).

Kako ni ostali prigovori žalbe nisu osnovom za ukidanje pritvora protiv opt. M., slijedom svega do sada istaknutog je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. kolovoza 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Katica Jelić, v.r.