Rev-2926/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2926/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.P. iz O., koga zastupa punomoćnik B.H., odvjetnik iz O., protiv tuženika K.M. iz sela K. kod Đ., G. ulica bb, kojeg zastupa punomoćnik R.N., odvjetnik iz O., radi naknade, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 25. ožujka 1993. br. Gž-517/93, kojom je u odbijajućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 14. prosinca 1992. br. P-4283/83, u sjednici održanoj 19. veljače 1997.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja K.P. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I/ Tuženik M.K. iz K. dužan je tužitelju P.K. iz O. na ime neisplaćenih radova isplatiti 15.- HRD sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 1983. godine do isplate, te na ime materijala stečenog bez osnove 622.875.- HRD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 1992. godine pa do isplate, ili ukupno isplatiti 622.890.- HRD sa pripadajućim kamatama, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak od 21.855.- HRD, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom neisplaćenih radova preko iznosa od 15.- HRD, kao neosnovan."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je u odbijajućem dijelu navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu preinače.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Na temelju ugovora o građenju tužitelj je kao izvođač gradio kuću tuženiku kao naručitelju. Dio ugovorene naknade za izvedene radove tuženik nije podmirio tužitelju, koji u ovoj parnici traži da se tuženiku naloži da mu tu naknadu isplati, ali ne u ugovorenom nego u revaloriziranom iznosu prema cijenama u vrijeme donošenja presude prvostupanjskog suda. Nižestupanjski su sudovi tužitelju dosudili ugovoreni, a ne revalorizirani iznos te naknade. Pri tome su oni, suprotno navodima revidenta pravilno primijenili materijalno pravo.

U skladu s načelom monetarnog nominalizma prihvaćenog u našem pravu (čl. 394. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96), kad obveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koju obveza glasi, izuzev kad zakon naređuje što drugo. Kako za slučaj takve obveze kao što je tuženikova zakon ne propisuje odstupanje od nominalističkog načela, tužitelju nije mogla biti dosuđena naknada u revaloriziranom iznosu. Nikakav daljnji zahtjev kojim bi tražio naknadu štete tužitelj u ovoj parnici nije postavio, pa drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) kad je to u obrazloženju svoje presude konstatirao. Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 19. veljače 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/