Rev-754/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 754/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari I. tužitelja Z. d.o.o. Z. i II. tužitelja D. M.-Z. iz Z., oboje zastupanih po punomoćniku A. O., odvjetniku u Z., protiv tuženice K. M.-Z. iz Z., zastupane po punomoćnici B. G., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7176/07-2 od 11. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9465/06 od 24. svibnja 2007., u sjednici održanoj 12. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

U dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev II. tužitelja D. M.-Z., revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

U dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev I. tužitelja Z. d.o.o., revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženici naloženo je I. tužitelju Z. d.o.o. platiti 28.733,45 kn, a II. tužitelju D. M.-Z. 151.844,08 kn i naknaditi im parnični trošak u iznosu od 11.700,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženice u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev II. tužitelja nije osnovana, dok je u preostalom dijelu nedopuštena.

Predmet spora u ovom predmetu je naknada materijalne štete.

Nižestupanjski sudovi tužbene zahtjeve ocijenili su osnovanim u cijelosti pošavši od utvrđenja:

-da su tuženica i II. tužitelj bivši bračni drugovi, time da je njihova bračna zajednica prekinuta u svibnju 2002. iseljenjem II. tužitelja iz stana u Z., …, u vlasništvu I. tužitelja;

-da je stan svojim sredstvima potrebnim namještajem i aparatima opremio II. tužitelj;

-da je po iseljenju II. tužitelja iz stana tuženica ostala živjeti u stanu te početkom srpnja 2002. iz stana iselila njegove stvari (televizor Sony sa stalcima i zvučnicima, kožnu sjedeću garnituru, spavaću sobu, Zepter posuđe, perilicu rublja, posteljinu, telefonski aparat, kuhinjski namještaj, kupaonski namještaj, ormar za cipele, dva tepiha, zavjese, lustere i osobnu garderobu tužitelja) ukupne vrijednosti 151.844,08 kn;

-da je prilikom iseljenja iz stana odnijela kadu Albatros i 21 komad utičnica i prekidača u vrijednosti od 28.733,45 kn, čime da su tužitelji u navedenim iznosima pretrpjeli štetu.

Zaključuju da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdavale uspostavu prijašnjeg stanja, pa temeljem čl. 185. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) ocjenjuju osnovanim zahtjev tužitelja da im se dosudi naknada u novcu.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/88 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Prigovori tuženice u bitnom svode se na tvrdnju da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da nižestupanjske presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama, odnosno su ti razlozi u proturječnosti sa stanjem spisa. Ukazuje na pogrešno izvedenu ocjenu dokaza, te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Pobijana presuda, a tako i presuda suda prvog stupnja imaju dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku te nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe revidentica.

Prvostupanjski sud je izvedene raspoložive dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, i to uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u svezi s čl. 7. i 8. ZPP, a koju ne bi sankcionirao drugostupanjski sud čime bi i sam učinio istu povredu.

Navedeni prigovori revidentice kojima ona osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o opsegu i visini štete činjenične su naravi. Kako se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to takvi navodi nisu od značaja u revizijskom postupku.

Na utvrđeno činjenično stanje o nastaloj šteti i odgovornosti tuženice pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. i 185. st. 4. ZOO kada su tuženicu obvezali na naknadu štete II. tužitelju.

Nije stoga ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom iznesenog temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1 ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona.

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

Pobijani dio presude po zahtjevu I. tužitelja Z. d.o.o. iznosi 28.733,45 kn, a po zahtjevu II. tužitelja D. M.-Z. 151.844,08 kn.

Budući da tužitelji nisu jedinstveni suparničari, te da njihovi zahtjevi predstavljaju samostalne tužbe, iznos predmeta spora pobijanog dijela presude utvrđuje se za svakog tužitelja posebno, i u odnosu na takvog tužitelja posebno ocjenjuje se pitanje dopuštenosti revizije.

Prema tome, kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude po zahtjevu I. tužitelja ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn, za zaključiti je da je revizija u odnosu ovog tužitelja nedopuštena.

Stoga je temeljem čl. 392. ZPP takvu reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 12. listopada 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.