I Kž-8/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 8/06-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. B. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173 st. 2 i dr. KZ, odlučujući o žalbama optuženika B. B. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2005 godine, br. K-190/03, u sjednici održanoj 25. studenog 2008 godine, u nazočnosti branitelja A. P. te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

I Povodom žalbe optuženika B. B. i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela za koje je optuženik B. B. proglašen krivim i izriče da je optuženik B. B. počinio kazneno djelo iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 25 ZIDKZ.

II Uslijed odluke pod I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa se optuženik za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ uz primjenu čl. 57 st. 1 i 2 t. d KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a primjenom čl. 54 st. 1 KZ izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na slobodi u trajanju od četrdeset (40) radnih dana koji rad je dužan izvršiti u roku od šest (6) mjeseci. Po čl. 63 KZ optuženiku B. B. u izrečenu kaznu uračunava se vrijeme ćenja dana 3. prosinca 2002 godine.

uhi

Po čl. 54 st. 5 KZ ako optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro na slobodi istekom određenog roka, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjerno neizvršenom radu za opće dobro na slobodi.

III Odbija se žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba optuženika B. B. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

I Kž 8/06-6

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima optuženik B. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ i optuženik T. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 1 KZ, te je optuženik B. B. uz primjenu čl. 57 st. 2 t. b KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a u odnosu na optuženika T. Č. po čl. 67 KZ primijenjena je uvjetna osuda kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju od jednog mjeseca s rokom kušnje od jedne godine. Po čl. 63 KZ optuženiku B. B. u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme uhićenja dana 3. prosinca 2002 godine, a optuženiku T. Č. vrijeme uhićenja 28. studenog 2002 godine.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženik B. B. putem branitelja A. P. odvjetnika iz Z. i državni odvjetnik.

Optuženik B. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije optužbu.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske optuženika B. B. osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik B. B. putem branitelja A. P. odvjetnika iz Z. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojko Vučković predloženo je da se žalba optuženika B. B. odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom. Sukladno zahtjevu iz žalbe, o sjednici je izviješten branitelj optuženika A. P., odvjetnik iz Z., koji je sjednici i nazočio.

Žalba optuženika B. B. je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana, a odluka je ispitana i preinačena po službenoj dužnosti, na način kao u toč. I izreke ove presude.

Iako u uvodu žalbe optuženik B. B. navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u razlozima žalbe ne daje obrazloženje za ovu žalbenu osnovu. Međutim, drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP ispitao prvostupanjsku presudu i u ovom dijelu, te je utvrdio da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 1., 5., 6., 8. do 11. i st. 2 ZKP.

Nasuprot tvrdnjama optuženika u žalbi, sud prvog stupnja je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na osnovi kojeg je izveo valjane zaključke, što je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Nije u pravu ovaj žalitelj, kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio vjerodostojnima iskaze policijskih djelatnika Ž. M., M. Š. i D. Z., s tvrdnjom da se njihovi iskazi međusobno ne podudaraju, te da su međusobno proturječni. Naprotiv, iskazi ove trojice

I Kž 8/06-6

svjedoka u bitnim činjenicama su u potpunom suglasju, a međusobne nepodudarnosti u opisu pojedinih segmenata događaja, kao što su na primjer njihove pozicije u vrijeme akcije i način na koji su prepoznali optuženika, sasvim su nebitne u odnosu na krucijalni dio događaja, a to je prodaja marihuane optuženiku T. Č.. Tu je potrebno naglasiti da su se ovi policijski djelatnici na mjestu događaja našli zbog koordinirane policijske akcije, nakon prikupljenih obavijesti i prethodnih saznanja, pa je i sasvim nebitno da li su optuženika B. B. prepoznali preko fotografija ili na neki drugi način. Bitno je da su sva trojica svjedoka suglasno iskazala kako su vidjeli da optuženik B. B. kroz prozor automobila pruža paketić optuženiku T. Č., a ovaj njemu predaje novac. Potkrjepu ovim iskazima daje iskaz svjedokinje K. Č., koja potvrđuje da je ovaj optuženik vozilo automobil marke Škoda favorit crvene boje, dakle automobil u kojem su navedeni svjedoci vidjeli optuženika B. B.. Konačno, upravo iz razloga što su vidjeli razmjenu novca i paketića između optuženika B. B. i T. Č., policijski djelatnici su odmah presreli ovog drugog optuženika koji im je predao paketić sa sadržajem 4,13 grama opojne droge marihuana.prema tome, nema dvojbe da je kritične zgode upravo optuženik B. B. prodao tvar koja je propisom proglašena opojnom drogom, čime je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga.

Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 2 ZKP, sud drugog stupnja utvrdio je da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, s obzirom na okolnost da sud prvog stupnja nije pravilno označio djelo sukladno zakonu koji je važio u vrijeme počinjenja djela i po tom propisu odmjerio kaznu, odnosno nije primijenio odredbu čl. 25 Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 129/00). Stoga je valjalo povodom žalbe optuženika i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 25 ZIDKZ.

U odnosu na odluku o kazni, nasuprot tvrdnjama u žalbi državnog odvjetnika,u pravu je optuženik kada u žalbi navodi da utvrđene olakotne okolnosti po prvostupanjskoj presudi daju osnovu za blažu kaznu od izrečene, konkretno da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi. Naime, optuženik B. B. do počinjenja ovog kaznenog djela nije bio osuđivan, djelo je počinio kao mlada osoba, u međuvremenu je stekao višu stručnu spremu i stručno zvanje odgojitelja predškolske djece, zaposlen je i od izvršenja kaznenog djela do danas protekao je dulji vremenski period od šest godina. Budući da otegotne okolnosti nisu utvrđene, a u konkretnom slučaju radi se o jednokratnoj prodaji male količine tzv. lake opojne droge marihuana, Vrhovni sud Republike Hrvatske stajališta je da pored primjene odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 57 KZ, valja kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, sukladno odredbi čl. 54 KZ zamijeniti radom za opće dobro na slobodi koja je u razmjeru s izrečenom kaznom, dakle u trajanju od četrdeset radnih dana, pri čemu se optuženiku u izrečenu kaznu po čl. 63 KZ uračunava jedna dan lišenja slobode. Sukladno odredbi čl. 54 st. 5 KZ, ukoliko optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro na slobodi istekom naloženog roka, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro na slobodi.

Stoga je u odnosu na žalbenu osnovu odluke o kazni, žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu, a žalbu optuženika B. B. u tom dijelu prihvatiti kao osnovanu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila

I Kž 8/06-6

ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a povreda kaznenog zakona sanirana je ovom presudom, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. studenog 2008 godine

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

Ante Potrebica, v.r. Martina Slunjski, v.r.