Rev-1016/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1016/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga, i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., …, kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. P., glavnog urednika dnevnih novina J. list, Z., …, kojega zastupaju punomoćnici V. A. i Z. I., odvjetnici u Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-325/09 od 6. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7812/08 od 20. studenoga 2008., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2009.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženom P. M., glavnom uredniku dnevnih novina “J. list“ nalaže se da na stranici 6 „J. lista“ u prvom broju „J. lista“ (nakon pravomoćnosti) objavi tekst pod naslovom: Neistinit je tekst pod naslovom „K. i K.“ objavljen u „J. listu“ u broju 3629 od 25. srpnja 2008. godine, a naročito neistinito da bi K. bio kriv za nepostupanje i propuste H. tajnih službi vezanih za pronalaženje (i eventualno uhićenje) R. K. na teritoriju Republike Hrvatske.

Nalaže se tuženiku da plati prouzročeni parnični trošak (uz pripadajuće kamate od dosude troška do isplate).“

Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 915,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

U smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. U ovom slučaju prvostupanjski sud je postupio na način propisan odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, a prema kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Tužitelju je omogućeno predlaganje dokaza tijekom postupka, a prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije prihvatio prijedlog tužitelja da se provede dokaz i saslušanjem svjedoka D. C. i T. M. te saslušanjem tužitelja, jer su ti dokazi predloženi na okolnost da je tužitelj usmeno ovlastio svog punomoćnika za traženje ispravka objavljene informacije pa su sudovi i prema stajalištu ovog suda, pravilno ocijenili da provođenje tih dokaza nije potrebno za donošenje odluke u ovom sporu, a iz razloga koji će biti navedeni.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, na koju, na temelju odredbe čl. 392.a ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku, kao glavnom uredniku dnevnih novina „J. list“, da objavi ispravak informacije objavljene u J. listu broj 3629 od 25. srpnja 2008. pod naslovom „K. i K.“.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev radi objave ispravka informacije od 29. srpnja 2008. glavnom uredniku dnevnog lista „J. list“ po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., ali bez priložene punomoći i da je navedeni zahtjev potpisao samo odvjetnik V. M..

Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, dalje: ZM) propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi, a odredbom st. 3. istog članka propisano je da se zahtjev za ispravak podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi..

Odredbom čl. 42. st. 4. ZM propisano je da je glavni urednik dužan objaviti ispravak, izuzev ako, između ostalog, zahtjev za objavu ispravka nije potpisao podnositelj zahtjeva, odnosno ovlaštena osoba državnog tijela ili pravne osobe.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižega stupnja da glavni urednik tuženika nije bio dužan objaviti zatraženi ispravak informacije s obzirom da je zahtjev potpisao punomoćnik tužitelja koji uz zatraženi ispravak informacije nije priložio valjanu punomoć za zastupanje koju mu je izdao tužitelj (čl. 308. i 313. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05).

Pri tome su sudovi nižeg stupnja pravilno ocijenili da glavni urednik tuženika nije bio dužan ispitivati je li tužitelj izdao punomoć svom punomoćniku, jer u tom slučaju ne bi bilo opravdano očekivati da ispravak bude učinjen na način i u rokovima prema odredbi čl. 42 ZM, što je i smisao odredbe čl. 42. st. 4. ZM iz koje proizlazi da glavni urednik nije dužan objaviti ispravak ako ga nije potpisao podnositelj zahtjeva osobno.

Kako odvjetnik V. M. nije uz zahtjev za objavu ispravka priložio punomoć, pravilno su sudovi ocijenili da je ispravak zatražen od neovlaštene osobe pa da ga glavni urednik nije bio dužan objaviti (čl. 42. st. 4. odjeljak 4. ZM). Stoga su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Točni su navodi tužitelja u reviziji da je odredbom čl. 42. st. 5. ZM propisano da je glavni urednik dužan obavijestiti tužitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka u slučajevima iz st. 4. Činjenica da glavni urednik nije postupio po toj odredbi povlači prekršajnu odgovornost glavnog urednika u smislu čl. 62. st. 3. ZM kojom je propisano da će se novčanom kaznom do 30.000,00 kn kazniti za prekršaj glavni urednik koji pisano ne obavijesti podnositelja zahtjeva o razlozima neobjavljivanja ispravka. Međutim, činjenica da glavni urednik nije postupio po toj odredbi ne obvezuje sud da prihvati zahtjev za ispravak informacije, jer je odredbom čl. 48. st. 3. ZM propisano da će u sporovima radi objave ispravka sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka. U konkretnom slučaju u skladu s odredbom čl. 42. st. 4. odjeljak 4. ZM glavni urednik nije bio dužan objaviti ispravak, jer je ispravak zatražen od neovlaštene osobe.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu 9. rujna 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.