Rev-1140/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1140/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. E. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku mr. sc. A. Š., odvjetniku u V. G., protiv tužene S. R. iz B., N. V., Republika Srbija, zastupane po punomoćnici S. T.-F., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1093/07 od 30. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-985/04 od 22. ožujka 2007., u sjednici održanoj 19. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1093/07 od 30. prosinca 2008. potvrđena je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-985/04 od 22. ožujka 2007. kojom je traženo utvrđenje da je na temelju privremenog kupoprodajnog ugovora od 25. rujna 1996. kupnjom od S. P., a koji se na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-254/96 od 11. rujna 1996. legitimirao kao vlasnik nekretnina upisanih u 2 , stekao u

zk.ul.br. 1572 k.o. V. G., čkbr. 1749/19 kuća i dvorište u P. od 132 čhv ili 473 m posjed i vlasništvo iste, a što mu je tužena dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama, te ujedno tužitelju naloženo naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu 19.672,50 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predložiti njezino preinačenje usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju bitnu povredu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se, makar opisno ukazuje u reviziji.

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Kako su nižestupanjski sudovi upravo postupajući u smislu prethodno citirane odredbe utvrdili odlučne činjenice za ovaj spor, to nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a.

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio upravo na sve odlučne žalbene navode tužitelja, davši za njih valjane razloge, zbog čega nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je na temelju privremenog kupoprodajnog ugovora sklopljenog 25. rujna 1996. između S. P. koji se legitimirao kao vlasnik tih nekretnina i tužiteljeve supruge A. K., te stupanjem u njihovoj posjed stekao vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. br. 1572 k.o. V. G., čkbr. 1749/19 kuća i dvorište u P. 2 .

od 132 čhv ili 473 m

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja, a polazeći od slijedećih nespornih, te onih utvrđenih činjenica:

- da je 25. rujna 1996. sklopljen privremeni kupoprodajni ugovor glede nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1572 k.o. V. G., čkbr. 1749/19 u naravi kuća s dvorištem između S. P. – prodavatelja i tuženikove supruge A. K. – kupca, kojom prilikom

- da se S. P. predstavio kao vlasnik tih nekretnina pozivajući se na pravomoćnu presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-254/96 od 11. rujna 1996., te ugovoreno

- da će po upisu prava vlasništva prodavatelja u zemljišnim knjigama stranke sklopiti konačni kupoprodajni ugovor, a koji

- da je sklopljen 7. veljače 1997. između S. P. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, te tužitelj uveden u posjed kupljene nekretnine,

- da se na temelju presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-254/96 od 11. rujna 1996. rješenjem Z-1777/96 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici uknjiženo pravo vlasništva predmetnih nekretnina na S. P., te

- da je rješenjem Z-2334/96 od 11. prosinca 1996. u Općinskom sudu u Velikoj Gorici na predmetnim nekretninama zabilježeno da je 27. studenoga 1996. u predmetu P-254/96 podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, a do donošenja rješenja o tom prijedlogu, a

- da je rješenjem Z-2478/97 od 21. srpnja 1997. uknjiženo pravo vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama na temelju kupoprodajnog ugovora od 7. veljače 1997. i aneksa od 1. travnja 1997.,

- da je povodom prijedloga za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka pod brojem P-254/96 u kojem je bila donesena presuda na temelju priznanja, a na temelju koje je S. P. ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, dopušteno ponavljanje postupka, te rješenjem P-188/02 od 28. ožujka 2002. odbačena tužba S. P. protiv pravne prednice tužene N. B., a radi utvrđenja vlasništva na predmetnim nekretninama, te ukinute provedene radnje, te

- da je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-284/01 od 25. lipnja 2001. uz ostalo ukinuta klauzula pravomoćnosti određena rješenjem I-2330/96 od 29. studenoga 1996., usvojena žalba tužene, te rješenje I-2330/96 od 11. studenoga 1996. stavljeno izvan snage i ukinute provedene radnje i odbijen ovršni prijedlog S. P. za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, s time

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-638/02 od 9. listopada 2002. usvojen zahtjev tužene i naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici provesti upis brisanja uknjižbe u zk.ul.br. 1572 k.o. V. G., čkbr. 1749/19 kuća i dvorište u P., površine 132 čhv ili 473 m provedeno u korist S. P. izvršeno na vlasničkom listu broj 16, 17 i 18, te tužitelja F. K. izvršene pod 19 i sve ostale upise koji su proistekli iz tih upisa i uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje pod rednim brojem 15, te - da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-126/99 od 21. lipnja 2001. S. P. proglašen krivim i osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave zbog toga što je u predmetu P-254/96 tog suda predočio kao pravi lažni kupoprodajni ugovor o kupnji nekretnina u V. G., a prema kojem je kao kupac kupio od N. B. (prednice tužene) predmetne nekretnine ovjerene lažnim pečatom Skupštine Općine Niš – SR Jugoslavija.

Pri tome nižestupanjski sudovi ocjenjuju, a kako tužitelj nije bio stranka u sklopljenom privremenom kupoprodajnom ugovoru, ne može na temelju istog postavljati stvarnopravni, odnosno obveznopravni zahtjev na nekretninama koje su bile predmetom tog ugovora. Ovo tim više što se, a obzirom na vrijeme sklapanja tog ugovora (u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima) predmetne nekretnine ne mogu smatrati suvlasništvom tužitelja i njegove supruge A. K., a koja je bila kupac u tom ugovoru, odnosno kod činjenice što tužitelj nije bio stranka u sklopljenom ugovoru, a kojeg navodi kao pravnu osnovu svog zahtjeva, pa se na njega ne može ni primijeniti odredba čl. 73. Zakona o obveznim odnosima.

Osporavajući pravilnost nižestupanjskih presuda tužitelj ustraje u stajalištu da je predmetna nekretnina stečena u braku i kao takva da je bračna stečevina, odnosno da premda je privremeni ugovor sklopila njegova supruga A. K. se radilo o pravnom poslu s kojim je on bio suglasan i odobrio ga, zbog čega da proizvodi pravni učinak i u odnosu na njega. Kako je pak sklopljeni ugovor realiziran, a kupac nastupao u dobroj vjeri, obzirom na tadašnje zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine, to da je ugovor proizveo pravni učinak. Uzimajući u obzir okolnosti u kojima je došlo do sklapanja privremenog kupoprodajnog ugovora između tužiteljeve supruge A. K. (a dok je tužitelj bio na radu u inozemstvu) i S. P. i činjenice kasnije sklopljenog kupoprodajnog ugovora između tužitelja i S. P., ocjena je ovog suda da je privremeni kupoprodajni ugovor bio vid zajedničkog stjecanja i upravljanja zajedničkom imovinom tužitelja i njegove supruge koju su stjecali u braku (čl. 276.- 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima – „Narodne novine“, broj: 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 i 50/90 – dalje: ZBPO).

No, ne može se prihvatiti da bi tužitelj na temelju takvog pravnog posla mogao ostvarivati uknjižbu u zemljišnim knjigama na svoje ime.

Dakle, temeljno je sporno pitanje u ovom postupku, je li privremeni kupoprodajni ugovor od 25. rujna 1996. u okolnostima konkretnog slučaja mogao proizvesti pravni učinak, te biti valjana pravna osnova na temelju koje se može postići uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja glede predmetnih nekretnina.

Prema odredbi čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 9/99 i 77/92 – dalje: ZOVO) na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

U smislu citirane odredbe pretpostavke za stjecanje vlasništva na nekretnini pravnim poslom su:

- vlasništvo prodavatelja mora biti upisano u zemljišnim knjigama osim ako postoji valjana isprava pomoću koje se prodavatelj može upisati kao vlasnik,

- valjana isprava na temelju koje se traži upis stjecatelja, te

- upis u zemljišne knjige.

U vrijeme sklapanja spornog ugovora (25. rujna 1996.) prodavatelj S. P. nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine, no svoje vlasničkopravno ovlaštenje na prodavanoj nekretnini dokazivao je presudom na temelju priznanja broj P- uvremenu u ponovljenom postupku ukinuta). 254/96 od 11. rujna 1996. (koja je u međ

Kako je prethodno rečeno stranke privremenog kupoprodajnog ugovora, a na koju ispravu se tužitelj poziva kao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina bile su S. P. i supruga tužitelja A. K., što znači da i u formalnom smislu taj ugovor ne daje legitimitet tužitelju za traženje uknjižbe prava na svoje imovine. Naime, zemljišnoknjižni postupak je strogo formalni postupak, što znači da bez postojanja vidljivog pravnog slijeda o prijelazu stvarnopravnih ovlaštenja na nekretnini, uknjižba na temelju takve isprave nije moguća.

Očito je dakle da na strani tužitelja u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke na temelju kojih bi on, a pozivom na privremeni kupoprodajni ugovor mogao ostvariti uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama.

Kada se ovome doda okolnost da S. P. nije bio niti ovlašten prodavati predmetnu nekretninu obzirom na činjenicu da se radilo o nekretnini tužene kojoj je u jednom trenutku na nezakonit način vlasništvo bilo oduzeto, onda je nužno zaključiti da je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 19. listopada 2011.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.