Gzp-1367/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1367/09-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja V. B., iz D., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 22. listopada 2008., 20. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž.860/09 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju V. B., u iznosu od 8.000,00 (slovima:osamtisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 22. listopada 2008. podnio Županijskom sudu u Dubrovniku zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P.427/07. Županijski sud u Dubrovniku se je, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod poslovnim brojem Gž.860/09, rješenjem poslovni broj Gzp.62/08 od 24. kolovoza 2009. oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 15. rujna 2009., kao nadležnom sudu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 – dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.427/07, kao i službenom provjerom kod Županijskog suda u Dubrovniku, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav):

Postupak je pokrenut 15. veljače 2000. pred Općinskim sudom u Dubrovniku, tužbom I tužitelja Đ. B. i II tužitelja V. B., podnesenoj protiv tužene O. D. I., radi raskida ugovora o najmu stana i iseljenja.

Odgovor na tužbu je dostavljen na ročištu 23. ožujka 2000., te je tužiteljima određen rok od 3 dana radi pismenog očitovanja na isto.

Tužitelji su se očitovali u podnesku od 5. travnja 2000.

Na ročištu 6. travnja 2000. tuženica je osporila navode iz navedenog podneska tužitelja, te je sud dopisom istog dana zatražio spis predmeta Županije dubrovačko- neretvanske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša.

Na ročištu 5. svibnja 2000. izvršen je uvid u predmetni spis Županije dubrovačko- neretvanske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, stranke su se očitovali glede merituma spora a tužena je predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

Na ročištu 22. studenog 2000. određeno je da će sud naknadno odlučiti o dokaznim prijedlozima stranaka glede građevinskog vještačenja.

Rješenjem P-150/00 od 22. studenog 2000. određen je prekid postupka do pravomoćnosti odluke Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, u postupku donošenja rješenja koji zamjenjuju odluku davatelja stana na korištenje, broj UP-I-05/2-2200/88.

Povodom žalbe tužitelja od 28. studenog 2000., Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem Gž.48/01 od 23. siječnja 2003. ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje suđenje.

Tužitelji su se očitovali u podnesku od 25. ožujka 2003., dok su u podnescima od 20. svibnja 2003. i 3. srpnja 2003. požurili postupanje suda.

Ročište 27. kolovoza 2003. je odgođeno budući dostava poziva punomoćniku tužene nije bila uredno iskazana.

Na ročištu 17. rujna 2003. stranke su raspravljale o pitanjima vezanima uz meritum spora.

Sud je dopisima od 17. rujna 2003. zatražio podatke od Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Domouprave D. i Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije. Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska je dostavila tražene podatke 26. rujna 2003.

Ročište 7. listopada 2003. je odgođeno budući ostali traženi podaci nisu dostavljeni, te je određeno opet zatražiti isto.

Dopisima od 7. listopada 2003. sud je ponovno zatražio podatke, odnosno spis predmeta, od Domouprave D. i Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije.

Dopis Domouprave D. primljen je 30. rujna 2003., a dopis Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije dana 13. listopada 2003.

Na ročištu 5. studenog 2003. tužitelji su predložili izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, koji prijedlog je prihvaćen, te je tužiteljima naloženo u roku od osam dana očitovati se glede daljnjeg tijeka dokaznog postupka, a tuženiku je naloženo dostaviti isprave koje su sadržane u spisu upravnog predmeta.

Tužitelji su se očitovali u podnesku od 25. studenog 2003.

Na ročištu 10. prosinca 2003. tužena je predala preslike isprava koje se nalaze u spisu upravnog predmeta i daljnju dokumentaciju, te je određeno da će sud zatražiti pribavljanje relevantnih zemljišnoknjižnih predmeta.

Dopisom od 10. prosinca 2003. ponovno su zatraženi podaci i isprave od Domouprave D., koji su dostavljeni 16. prosinca 2003.

Na ročištu 5. veljače 2004. utvrđeno je da su dostavljeni zatraženi zemljišnoknjižni spisi, te je određeno izvođenje dokaza uviđajem i građevinskim vještačenjem, po uplati predujma troškova od strane tužitelja.

Uviđaj je obavljen 14. lipnja 2004. uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kojemu je naloženo podnijeti pismeni nalaz i mišljenje.

Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 5. srpnja 2004., na koje se su se tužitelji očitovali u podnesku od 3. rujna 2004., navodeći da nemaju primjedbi na isto.

Na ročištu 30. studenog 2004. saslušan je vještak glede primjedbi tuženika, te je glavna rasprava zaključena.

Na ročištu 14. prosinca 2004. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P.150/00 kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

Povodom žalbe tužitelja od 1. veljače 2005. i 11. veljače 2005., predmet je dostavljen Županijskom sudu u Dubrovniku, koji je rješenjem Gž.440/05 od 15. veljače 2007. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji su se očitovali u podnesku od 30. svibnja 2007.

Na ročištu 5. lipnja 2007. tuženoj je naloženo dostaviti daljnju dokumentaciju, te su dopisom istog dana zatraženi podaci H.-E. D..

Dopis H.-E. D. je primljen 5. srpnja 2007.

Na ročištu 25. siječnja 2008. određeno je da će se na idućem ročištu izvesti dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

Na ročištu 18. veljače 2008. saslušano je dvoje svjedoka te I tužitelj i tužena, dok II tužitelj nije pristupio na ročište.

Tužitelji su se očitovali u podnesku od 27. veljače 2008. i 18. ožujka 2008.

Na ročištu 17. travnja 2008. saslušana je svjedokinja te je glavna rasprava zaključena.

Rješenjem od 15. svibnja 2008. glavna rasprava je ponovno otvorena.

Na ročištu 27. studenog 2008. glavna rasprava je zaključena, te je na ročištu 11. prosinca 2008. donesena i objavljena presuda P.452/07.

Povodom žalbe tužitelja (21. travnja 2009.), predmet je dostavljen Županijskom sudu u Dubrovniku, gdje se postupak vodi pod poslovnim brojem Gž.860/09.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (15. veljače 2000.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (20. siječnja 2010.), što ukupno iznosi devet godina, jedanaest mjeseci i pet dana.

Prema ocjeni ovog suda, duljina trajanja predmetnog parničnog postupka, osobito imajući u vidu da se postupak još vodi pred drugostupanjskim sudom, ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno da sudovi nisu postupali dovoljno ažurno i učinkovito. Duljem trajanju postupka pridonijelo je postupanje općinskog suda, koji je održao sedamnaest ročišta, obavio uviđaj, izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke te poduzimao druge radnje u postupku, koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke u dva navrata. Međutim, upravo iz navedenog razloga se postupanje prvostupanjskog suda ne može okarakterizirati učinkovitom, jer se taj sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a), te nastojao postupak dovršiti na manjem broju ročišta, time umanjivši i troškove postupanja. Na zaključak o neučinkovitosti postupanja prvostupanjskog suda navodi i činjenica da je prvostupanjska presuda povodom žalbe tužitelja već jednom bila ukinuta od strane višeg suda, što je znatnije utjecalo na duljinu i tijek postupka.

Osim navedenog, duljini trajanja postupka doprinio je i Županijski sud u Dubrovniku, koji je u prvom navratu odluku povodom žalbe protiv rješenja kojim je određen prekid postupka donio nakon dvije godine, a također mu je za donošenje odluke povodom žalbe tužitelja na presudu u prvom navratu trebalo gotovo dvije godine.

Predmetni parnični postupak ima obilježja činjenično složenog postupka, a na što u konkretnom slučaju upućuju izvedeni dokazi (izvođenje dokaza uviđajem i vještačenjem, saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, pribavljanje obimnije dokumentacije i relevantnih zemljišnoknjižnih spisa).

Međutim, predlagatelj je, kao II tužitelj u parničnom postupku, svojim postupanjem također doprinio duljini trajanja postupka. To stoga što nije odmah u tužbi naveo sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložio sve dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice, (čl. 186. st. 1. ZPP), već je isto činio naknadno i u više navrata. Također je utvrđeno da predlagatelj nije pristupio na ročište 18. veljače 2008., na kojem je trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem kao stranke u postupku.

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka i postupanja sudova, unatoč doprinosu predlagatelja i složenosti postupka, predlagatelju je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 8.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, pri tome uvažavajući socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. siječnja 2010.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.