Legislator Case Law & Legislation
I Kž-402/1992-4 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals against a sentence for preparing armed rebellion, upholding the first-instance verdict.

Case Number I Kž-402/1992-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the appeals filed by the defendant and the military prosecutor against a first-instance conviction for preparing armed rebellion. The court rejected the prosecutor's request for a harsher sentence, noting that guarding a watch post was better evaluated as a mitigating circumstance rather than an aggravating one, while also finding the defendant's health issues and family situation insufficient grounds for leniency. Consequently, the original judgment sentencing the defendant to one year and two months in prison was confirmed as legally sound.

Legislator headnote

AI generated

Articles 236 n, 236 f st 1 of the Criminal Law of the SFRJ; Article 370 st 2 of the Criminal Procedure Law: The Supreme Court reviews appeals against sentencing, balancing aggravating and mitigating circumstances to ensure proportionality between the crime's social danger and the imposed penalty.

Keywords

AI generated
preparing armed rebellion criminal appeal sentencing proportionality mitigating circumstances aggravating circumstances military prosecutor appeal criminal procedure law

Cited Legislation

AI generated
Article 236 n of the Criminal Law of the SFRJ
Article 236 f st 1 of the Criminal Law of the SFRJ
Article 50 st 1 of the Criminal Law of the SFRJ
Article 69 of the Criminal Law of the SFRJ
Article 98 st 1 of the Criminal Procedure Law of the SFRJ
Article 370 st 2 of the Criminal Procedure Law of the SFRJ
Article 384 of the Criminal Procedure Law of the SFRJ

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj:I Kž-402/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. D. N. zbog krivičnog djela iz čl. 236. n. KZH, u vezi s čl. 236. f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama optuženika i vojnog tužitelja podnesenim protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 2. lipnja 1992. K-246/92, u sjednici održanoj 9. rujna 1992. saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Papac Baldu,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. D. N. i vojnog tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Vojnog suda u Osijeku navedenom u uvodu oglašen je krivim opt. D. N. zbog krivičnog djela pripremanja oružane pobune iz čl. 236. n. KZH, u vezi s čl.236. f. st.l. KZH. te je na temelju čl. 236. n. KZH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju se na temelju čl. 50. st.

1.Krivičnog zakona SFRJ, koji je na temelju čl. 1.Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - KZJ) uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru od 15. travnja 1992. nadalje.

Ujedno je na temelju čl.69. KZJ od optuženika kao predmet izvršenja djela oduzeta poluautomatska puška marke "Crvena zastava" br. … sa 60 komada streljiva cal. 7,62 mm, dok je na temelju čl. 98. st.l. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - ZKP) optuženiku naloženo da na ime troškova krivičnog postupka plati paušalnu svotu u iznosu od 15.000 HRD.

Protiv te presude podnijeli su žalbe opt. D. N. osobno i vojni tužitelj, i to obje stranke samo zbog odluke o kazni, s prijedlogom - optuženik, da mu se izrekne blaža kazna i vojni tužitelj, da se prvostepena presuda preinači u odluci o kazni i optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske, nakon razmatranja predmeta, na temelju čl. 370. st. 2. ZKP predlaže da se žalba vojnog tužitelja uvaži, dok se o žalbi optuženika nije izjasnio.

Žalbe nisu osnovane.

Ne može se prihvatiti stanovište vojnog tužitelja da je kazna na koju je optuženik osuđen neprimjerena društvenoj opasnosti djela i samog optuženika kao učinitelja, uz neadekvatno vrednovanje otežavajućih i olakšavajućih okolnosti, ali s druge strane ni plediranje optuženika da mu se izreče blaža kazna.

Vojni je tužitelj, doduše, u pravu kad u žalbi ističe da se optuženiku ne može priznati kao olakšavajuće da nije borbeno djelovao, a što je pobijana presuda učinila, jer je on oglašen krivim za kriv.djelo pripremanja oružane pobune, pa se u okviru te inkriminacije borbeno djelovanje i ne pretpostavlja. S druge strane činjenica da je optuženik dobrovoljno predao oružje legalnim organima Republike Hrvatske značajna je olakšavajuća okolnost, pa ju je vojni sud s pravom, a suprotno stanovištu vojnog tužitelja, kao takvu i cijenio.

Ako bi se kao otegotno i cijenila činjenica da je optuženik čuvao stražu u okviru zadataka koje je dobio, a na što ukazuje vojni tužitelj, ipak nema potrebe da ga se zbog toga sudi strožije. Naime, činjenica da je pobunom odnosno pripremanjem oružane pobune bilo zahvaćeno jedno cijelo naselje B.,te da je u tom naselju djelovao ratni štab, podignute barikade na cesti, te iskopan rovovski sistem bunkera u odnosu na individualnu krivičnu odgovornost optuženika kao mještanina tog sela, koji u tim radnjama nije aktivno učestvovao osim već spomenute činjenice da je čuvao stražu, može biti prije cijenjena kao olakšavajuća okolnost zbog takvim aktivnostima drugih osoba stvorene situacije koja je djelovala na optuženika u smislu poticaja, a ne obrnuto, u smislu otežavajuće okolnosti, kako to pogrešno cijeni vojni tužitelj.

S druge strane, ponešto narušeno zdravlje optuženika koje ovaj eksplicira u svojoj žalbi (navodeći da je prije tri godine slomio nogu i da boluje na debelom crijevu) u dovoljnoj je mjeri došla do izražaja prilikom odmjeravanja kazne od strane suda prvog stupnja, pa zbog te okolnosti nije opravdano optuženika suditi blaže. Na izricanje blaže kazne ne može utjecati ni okolnost da se optuženikov sin D. P., rođen …. godine, nalazi od 18. svibnja 1992. kao novak u Hrvatskoj vojsci, a što proizlazi iz potvrde koju je naknadno priložio optuženik žalbi, a ni okolnost da bi kao zemljoradnik trebao obrađivati svoj posjed, jer je i ta okolnost već dovoljno došla do izražaja u kazni koju mu je srazmjerno težini i društvenoj opasnosti učinjenog djela, te svim relevantnim okolnostima odmjerio prvostepeni sud.

Zbog iznesenih razloga ovaj sud smatra žalbe stranaka neosnovanima, te je na temelju čl. 384. ZKP odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata,v.r

Pavišić dr. Berislav, v.r.