Croatian Supreme Court dismisses appeal regarding sentencing and ECHR rights in a recriminalization case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment regarding recriminalization. The appellant argued that his rights under the ECHR were violated due to lack of direct witness examination and improper sentencing. The court ruled that these procedural issues were already addressed in prior proceedings and that the new sentence was appropriate given the appellant's health and age.
Legislator headnote
AI generatedArticles 476(1) and 482 of the Criminal Procedure Act; The Supreme Court holds that an appeal regarding sentencing in a recriminalization case is inadmissible if the lower court properly considered mitigating circumstances and the new sentence is proportionate to the specific case circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 8/2020-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. C. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06. - dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 7. studenog 2019. broj Kv I-Us-38/2019-5, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2020.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba osuđenika M. C. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 7. studenog 2019. broj Kv I-Us-38/2019-5 prihvaćen je zahtjev osuđenika M. C., preinačena je u odluci o kazni presuda koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2015-58 od 29. siječnja 2016, i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-40/2016-7 od 2. svibnja 2019., kojom je osuđenik zbog kaznenih djela iz članka 337. stavka 1. KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 4 mjeseca te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo te je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 2 mjeseca, a na temelju članka 57. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od 8 mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. do 22. travnja 2013.
I Kž-Us 8/2020-5
Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio osuđenik M. C. po braniteljici Lj. M.- P., odvjetnici u Z., zbog „povrede odredaba članka 6. stavka 1. i 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede prava na nepristrani sud, načela jednakosti oružja, presumpcije nevinosti, u svezi s povredom odredbe čl. 13. Konvencije, povrede prava na djelotvoran pravni lijek, te čl. 8. Europske konvencije“ te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i osuđenika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine te da mu izrekne uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, podredno da pobijanu presudu ukine „u pogledu uvjetovanog dijela kazne“ i predmet vrati na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Osuđenik u žalbi navodi da mu je tijekom postupka povrijeđeno pravo obrane kada mu nije omogućeno da neposredno ispita svjedoka koji ga je teretio, da su mu odbijeni dokazni prijedlozi čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja i pravo na djelotvorno pravno sredstvo, da nije počinio kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97. pa da je, stoga, sud pogrešno primijenio materijalno prava osudivši ga za to kazneno djelo. Smatra da nisu s istom pažnjom utvrđene odlučne činjenice, kako one koje se odnose na postojanje obilježja kaznenog djela, tako i one koje se odnose na proces individualizacije kazne. Također smatra da je pobijana presuda potpuno neosnovana i arbitrarna.
Međutim, navodi koji se odnose na povredu prava obrane mogli su biti od značaja u prethodnom postupku u kojem se odlučivalo o krivnji osuđenika zbog kaznenih djela koja su mu stavljena na teret i koje su bile predmet razmatranja, kako u prvostupanjskom, tako i u drugostupanjskom postupku, ali nisu od značaja za zakonitost pobijane presude, budući da je pobijana presuda, koja prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije „arbitrarna“ kako to neutemeljeno i paušalno tvrdi žalitelj, donesena na temelju zahtjeva osuđenika za nepravu obnovu kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., a zbog novih okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude, odnosno okolnosti koje bi imale utjecaja na vrstu i visinu kazne u konkretnom slučaju.
Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su pobijanom presudom povrijeđene citirane odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nije osnovana ni žalba osuđenika zbog odluke o kazni.
Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio novonastalu okolnost pogoršanog zdravstvenog stanja osuđenika, već upravo suprotno, prvostupanjski sud je tu okolnost valjano cijenio i dao joj primjeren značaj navodeći da se radi o srčanom bolesniku koji je u više navrata hospitaliziran s ugrađenom premosnicom, koja okolnost, uz već ranije utvrđene olakotne okolnosti (neosuđivanost i starija životna dob) ima
I Kž-Us 8/2020-5
takav znači da bi očito dovela do blaže osude da je sudu bila poznata kod izricanja presude, a što je u konačnici rezultiralo prihvaćanjem zahtjeva osuđenika i blažim kažnjavanjem.
Slijedom iznijetoga, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 godine i 2 mjeseca uz izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora od 8 mjeseci uz vrijeme provjeravanja od 2 godine, primjerena je svim okolnostima konkretnog slučaja i ciljevima specijalne i generalne prevencije te će se tom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
S obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.
Zagreb, 11. veljače 2020.
Predsjednica vijeća:
Ana Garačić, v.r.