Rev-987/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 987/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr.sc. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.-š. k. z. V., koga zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u V., protiv tuženika 1/ M. D. iz S. Đ., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., 2/ A. A. iz V., koga zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u V. i 3/ M. J. iz V., radi povrata zajma, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. studenog 2001. godine, br. Gž 1069/01-2, kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Virovitici od 13. prosinca 2000. godine, br. P 378/00-46, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. studenog 2001. godine, br. Gž 1069/01-2 i Općinskog suda u Virovitici od 13. prosinca 2000. godine, br. P 378/00-46, u dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženicima II. tuženiku A. A. iz V., …, i I. tuženiku M. J. iz V., …, da na ime povrata zajma solidarno isplate tužitelju Z. š. k. z. V., …, protuvrijednost u kunama za iznos od 100.000 njemačkih maraka, prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske, na dan isplate, zajedno s ugovorenim kamatama po stopi od 84% godišnje, sve to računajući od 29. ožujka 1993.g. pa do isplate, te da solidarno naknade parnični trošak tužitelju, a sve to u roku od 15 dana, kao neosnovanim“, te predmet vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

„I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženicima II. tuženiku A. A. iz V., …, i III tuženiku M. J. iz V., …, da na ime povrata zajma solidarno isplate tužitelju Z. š. k. z. V., …, protuvrijednost u kunama za iznos od 100.000 njemačkih maraka, prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske, na dan isplate, zajedno s ugovorenim kamatama po stopi od 84% godišnje, sve to računajući od 29. ožujka 1993.g. pa do isplate, te da solidarno naknade parnični trošak tužitelju, a sve to u roku od 15 dana,“ kao neosnovanim.

II. Nalaže se I. tuženoj M. D. iz S. Đ., da tužitelju Z. š. k. z. V., …, plati protuvrijednost u kunama iznos od 79.000 DEM (slovima: sedamdeset devet tisuća njemačkih maraka), prema prodajnom tečaju Z. b. d.d. Z., na dan isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 28.313,11 kuna (slovima: dvadeset osam tisuća tri stotine trinaest kuna i jedanaest lipa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na I. tuženu M. D. iz S. Đ., s dijelom glavnog potraživanja i zahtjeva za naknadu parničnog troška većim od dosuđenog, kao neosnovanim, te u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnog potraživanja potražuje ugovorne kamate po stopi od 84% godišnje, računajući od 29. ožujka 1993. g. pa do isplate, kao neosnovanim.

IV. Tužitelj je dužan II. tuženiku A. A. naknaditi parnični trošak u iznosu od 35.602,45 kuna (slovima: trideset pet tisuća šest stotina dvije kune i četrdeset pet lipa) u roku 15 dana.“

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja je presuđeno i riješeno:

„Djelomično se uvažava žalba tužitelja a djelomično odbija dok se žalba II-tuženika A. A. uvažava u cijelosti pa se prvostupanjska presuda:

- potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika A. A. i III tuženika M. J. (točka I izreke),

- ukida u točki II izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 28.313,11 kuna, te u točki III u cijelosti, kao i u točki IV izreke.

U nepobijanom dijelu kojim je I-tužena dužna tužitelju isplatiti 79.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (točka II izreke).“

Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske presude, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na II i III-tuženike (izreka I izreke), tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine, o reviziji tužitelja odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP).

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Sudovi nižeg stupnja međutim učinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP budući da nižestupanjske presude nemaju razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i ne može se ispitati njihovu pravilnost.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da su II i III-tuženici, kao jamci, potpisali ugovor o kreditu od 28. prosinca 1992. godine sklopljen između tužitelja kao davaoca kredita i J. D. kao korisnika kredita, kojim se davaoc kredita obvezao isplatiti korisniku kredita iznos od 47,100.000 HRD, te da su stranke iz ugovora o kreditu, na istom ugovoru dopisale čl. 8. i 9., kojim se zajmoprimac obvezao vratiti zajmodavcu protuvrijednost 100.000,00 DEM, te je radi osiguranja vraćanja zajma osnovan zalog na nekretninama Josipa Dorića, kao i da II i III-tuženici nisu željeli jamčiti vraćanje duga sa svojim nekretninama.

Sud prvog stupnja je zaključio, da su stranke iz ugovora o kreditu sklopile novi ugovor o zajmu, da je došlo do novog ugovora sukladno odredbi čl. 348. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO), te da su II i III-tuženici kao jamci oslobođeni obveze iz ranijeg ugovora sukladno odredbi čl. 350. st. 2. ZOO.

Nadalje je sud prvog stupnja zaključio, da je ugovor o zajmu apsolutno ništav sukladno odredbi čl. 103. ZOO, jer je sklopljen protivno prisilnim propisima.

Sud drugog stupnja prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja je ocijenio, da je ugovor o kreditu od 28. prosinca 1992. godine pravno valjan, ali da je vjerovnik – tužitelj dopunom tog ugovora s toč. 8. i 9. bez učešća jamaca (II i III-tuženika) napustio jamstvo sukladno odredbi čl. 1012. ZOO.

Stoga su sudovi nižeg stupnja odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom u odnosu na II i III-tuženika, kojim su oni bili solidarni jamci i iz ugovora o kreditu od 28. prosinca 1992. godine sklopljenim između tužitelja i pravnog prednika I-tužene.

Međutim, po ocjeni ovog revizijskog suda drugostupanjski sud se pogrešno pozvao na odredbu čl. 1012. ZOO budući da se ta odredba ne može primijeniti na konkretni slučaj. Navedena odredba glasi:

„(1) Ako vjerovnik napusti zalog ili koje drugo pravo kojim je bilo osigurano ispunjenje njegova potraživanja ili ga izgubi svojom nepažnjom i tako onemogući prijelaz tog prava na jamca, ovaj se oslobađa svoje obveze prema vjerovniku za onoliko za koliko bi mogao dobiti vršenjem tog prava.

(2) Pravilo prethodnog stava vrijedi kako u slučaju kad je pravo nastalo prije sklapanja ugovora o jamstvu, tako i u slučaju kad je nastalo nakon toga.“

Svrha tog propisa je, da se spriječi vjerovnika (tužitelja) da se odrekne neke stvari ili prava na račun jamaca, kojima se osigurava potraživanje prema glavnom dužniku i time oteža ili onemogući regresno pravo jamca prema glavnom dužniku.

Sud prvog stupnja oslobodio je II i III-tuženike obveze iz ugovora o jamstvu pozivom na odredbu čl. 350. st. 2. ZOO prema kojoj je određeno, da kod ugovora o obnovi, s prijašnjom obvezom prestaje i jamstvo, izuzev ako je s jamcem ili zalogodavcem drugačije ugovoreno.

Naime, sud prvog stupnja je zaključio, da su stranke iz ugovora o kreditu od 28. prosinca 1999. godine zaključile novi ugovor o zajmu (toč. 8. i 9. na istom podnesku iza navedenog ugovora) kojim su prestale obveze jamaca iz ranijeg ugovora. Navedena ocjena suda prvog stupnja ne može se prihvatiti budući da za to nema činjenične podloge u smislu odredbe čl. 348. ZOO, kojom je propisano kada nastaje novi ugovor između istih stranaka.

S obzirom, da u nižestupanjskim presudama nema razloga za ocjenu prestanka ugovora o jamstvu između tužitelja i II i III-tuženika, a čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, valjalo je ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke zbog kojih je učinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a nakon toga će donijeti novu odluku o ukinutom dijelu prvostupanjske presude.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 16. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.