Revr-244/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 244/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšić, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzović i mr. sc. Andrije Eraković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz L., kojeg zastupa T. P., odvjetnik iz P., protiv tužene Republike Hrvatska (Ministarstvo unutarnjih poslova), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-3910/06 od 15. siječnja 2007., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu br. P-205/05 od 10. veljače 2006., u sjednici održanoj 16. siječnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli br. Gž-3910/06 od 15. siječnja 2007. odbija se.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli br. Gž-3910/06 od 15. siječnja 2007. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli br. Gž-3910/06 od 15. siječnja 2007. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu br. P-205/05 od 10. veljače 2006., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 322.000,00 kn iz naslova neisplaćene plaće za vrijeme od rujna 1991. do ožujka 2004, kao i rješenje o odbacivanju tužbe kojom se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Slavonski Brod, br. 511-11-05-1/4-15294- 91 od 5. studenoga 1991. o prestanku radnog odnosa tužitelja, podmirenje društvenih dugovanja, poreza i doprinosa i upisa staža u radnu knjižicu.

Protiv tih pravomoćnih drugostupanjskih odluka reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9., 11. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska odluka ukinu i predmet vrati na ponovni postupak i suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9., 11. i 12. nije ostvaren.

Prije svega, osporenom odlukom nije odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili o kojem je već prije pravomoćno odlučeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe, tako da ne postoji bitna povreda iz toč. 9. st. 2. čl. 354. ZPP.

Nadalje, odluke sadrže jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, koji su u suglasnosti sa relevantno procesnopravnom građom, tako da ne postoji ni bitna povreda iz toč. 11. st. 2. čl. 354. ZPP.

Ne postoji ni bitna povreda iz toč. 12. st. 2. čl. 354. ZPP, jer odlukama nije prekoračen tužbeni zahtjev.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravilno su sudovi odbacili tužbu u dijelu u kojem se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Slavonski Brod, br. 511-11-05-1/4-15294- 19 od 5. studenoga 1991. o prestanku radnog odnosa tužitelja (dalje: rješenje o prestanku radnog odnosa) iz razloga što tužitelj protiv citiranog rješenja prethodno nije podnio zahtjev za zaštitu prava Ministarstvu unutarnjih poslova.

U postupku je utvrđeno da je tužitelju rješenje o prestanku radnog odnosa uručeno 12. veljače 2004. i da protiv tog rješenja tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava Ministarstvu unutarnjih poslova.

Sudska zaštita prava iz radnog odnosa može se ostvarivati pod pretpostavkom iz odredbe čl. 83. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93 i 29/94; dalje: ZOPRO), koja se kao propis važeći u vrijeme donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa ( 5. studenoga 1991.) primjenjuje na temelju odredbe čl. 9. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", broj 29/91) i čl. 299. st. 2. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 41/90, 47/90 i 53A/91).

Odredbom iz čl. 2. čl. 83. ZOPRO propisano je da zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom.

Kako tužitelj protiv rješenja o prestanku radnog odnosa prethodno nije tražio zaštitu prava unutar Ministarstva unutarnjih poslova, to pozivom na citirani propis, protiv istog ne može tražiti ni sudsku zaštitu, tako da je osporenim rješenjem zakonito i pravilno odlučeno kada je tužba odbačena.

Pravilno je odbačena tužba i u dijelu u kojem se traži „podmirenje društvenim davanja, poreza i doprinosa“, jer je tužba u tom dijelu već odbačena pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Puli br. Gž-1946/04 od 20. lipnja 2005. protiv kojeg je rješenjem ovog suda br. Revr-536/06 od 13. prosinca 2006. revizija odbijena.

Tužba u dijelu u kojem se traži upis radnog staža u radnu knjižicu za vrijeme od 31. kolovoza 1991. do veljače 2004. također je pravilno odbačena, jer sud nije nadležan da odlučuje o tom zahtjevu.

Kraj činjenice da je tužitelju radni odnos prestao konačnim rješenjem o prestanku radnog odnosa, sudovi su pravilno odbili tužbeni zahtjev za naknadu plaće. Naime, radnik ima pravo na naknadu plaće u slučaju nezakonitog prestanka radnog odnosa, a u konkretnom slučaju tužitelju nije nezakonito prestao radni odnos. Propuštanjem da protiv rješenja o prestanku radnog odnosa podnese zahtjev za zaštitu prava Ministarstvu unutarnjih poslova, to je rješenje postalo konačno i pravomoćno, a time i zakonito.

Neosnovano se u reviziji ističe da je od 1. rujna 1991. tužitelj u invalidskoj mirovini, jer u postupku ta činjenica, nije utvrđena.

Propuštanjem sudova da ocijene iskaze svjedoka Ž. G., M. B. i M. Č. nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer činjenice o kojima su svjedočili nisu značajne za odluku o sporu, budući da su sudovi utvrdili da je tužitelju rješenje o prestanku radnog odnosa dostavljeno u tijeku ovog parničnog postupka (12. veljače 2004.).

Neosnovano se u reviziji prigovara i pogrešnoj primjeni materijalnog prava u smislu da se ne primjenjuje ZOPRO, jer da je isti derogiran Zakonom o unutarnjim poslovima i Zakonom o upravi, koji su lex specialis.

Kako je već istaknuto odredba čl. 9. Zakona o unutarnjim poslovima i čl. 299. st. 2. Zakona o upravi upućuje na primjenu ZOPRO-a u pitanjima koja nisu riješena tim zakonima, a postupak za ostvarivanje sudske zaštite povrijeđenog prava iz radnog odnosa njima nije uređen.

Ocjenjujući zbog ovih razloga, da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 16. siječnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.