Rev-764/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-764/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, mr. Andrije Erakovića, Vlatke Potočnjak Radej i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz P., zastupane po punomoćnicima Ž. M. i T. Š., odvjetnicima iz S., protiv tuženika B. K. iz P., zastupanog po punomoćniku E. K., odvjetniku iz P., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli od 12. listopada 1998. godine broj Gž-1146/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 19. lipnja 1998. godine broj P-1519/96, u sjednici održanoj dana 23. srpnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. lipnja 1998. godine do isplate, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena (u odnosu na glavni zahtjev iznad dosuđenih 70.000,00 kn, kao i u odnosu na zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 18. siječnja 1995. do 19. lipnja 1998. godine).

Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače u smislu revizijskih navoda tj. da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se ista odbije kao neosnovana. Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino, kad se revident na postojanje takvih povreda određeno i poziva, a revidentica ne obrazlaže posebno ni jednu od takvih bitnih povreda, niti ih konkretno označuje, pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U biti, pretežnim dijelom revizija sadrži prigovore koji se odnose na način utvrđivanja vrijednosti zajedničke stvari (brodice), a koje su prigovore sudovi raspravili tijekom postupka i ocijenili u svojim presudama, a njihov pravni zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga prigovarajući da su sudovi pogrešno postupili kada nisu kao mjerodavnu vrijednost prihvatili procjenu osiguravajućeg društva na 100.000,00 DEM, već su prihvatili procjenu Hrvatskog registra brodova, tužiteljica u biti prigovara ocjeni provedenih dokaza, suprotstavljajući svoju ocjenu, što upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a takvi prigovori nisu dopušteni u revizijskog fazi postupka temeljem izričite zakonske odredbe iz čl. 385. st. 3. ZPP.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 DEM prema srednjem tečaju NBH na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 1995. godine.

Prema utvrđenjima suda proizlazi:

- da su stranke za vrijeme trajanja braka stekle brodicu zvanu M., koja predstavlja njihovu zajedničku imovinu, s jednakim udjelima u stjecanju,

- da je tuženik tu brodicu bez ovlaštenja tužiteljice prodao 1995. godine trećoj osobi, koja je kao savjesni stjecatelj stekla vlasništvo,

- da je tržišna vrijednost brodice utvrđena od strane Hrvatskog registra brodova, a prihvaćena od strane suda 140.000,00 kn.

S obzirom da je udio stjecanja stranaka u zajedničkoj imovini, tj. brodice jednak, tj. svakom pripada ½ dijela, to su sudovi pravilno tužiteljici dosudili ½ utvrđene tržne vrijednosti brodice izražene u novcu, a ona iznosi 70.000,00 kn.

Naime, pravni osnov tužiteljičinog zahtjeva ima odštetni karakter.

Kako se u ovom slučaju radi o naknadi nenovčane materijalne štete, koja je dosuđena u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, stoga i zatezne kamate teku od dana donošenja te presude, kako su pravilno dosudili nižestupanjski sudovi.

Slijedom izloženog nije osnovan prigovor tužiteljice u odnosu na dosuđeni tijek kamata.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.