Us-2835/2003-6 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-2835/2003-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borislava Komadine kao predsjednika vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović i mr. sc. Željka Zadrovića kao članova vijeća, te sudskog savjetnika Dubravka Muca kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ž. Š. iz V., protiv rješenja tuženoga Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 140-18/03-01/OB, ur. broj: 341-99-03/1-03/001088, od 4. veljače 2003., radi prava iz mirovinskog osiguranja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2007.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim je rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., klasa: UP/I-140-04-01-01, ur. broj: 341-18-03/1-02-60803, od 11. listopada 2002., kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti u smislu članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05).

Tužitelj osporava zakonitost pobijanoga rješenja navodeći da je sudionik Domovinskog rata te kao takav da ima izražen PTSP. Ističe da boluje od depresije, te da tome izrazito doprinosi njegova nezaposlenost kao i nezaposlenost supruge i općenito teška materijalna situacija u obitelji. Napominje da je pod stalnom kontrolom kod neuropsihijatra, koju činjenicu može potkrijepiti i novim nalazima. Stoga iz sadržaja tužbe proizlazi kako predlaže Sudu da njegovu tužbu uvaži i poništi osporeno rješenje kao nezakonito. Tuženo je tijelo u odgovoru na tužbu ostalo kod razloga osporenoga rješenja i predložilo Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05) propisano je da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 2. istoga članka Zakona, invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad).

Na osnovi rasčlambe podataka spisa, poglavito priležeće medicinske dokumentacije, koje je Sudu dostavilo tuženo tijelo uz odgovor na tužbu, Sud ocjenjuje da tužitelj nije doveo u osnovanu sumnju pravilnost činjeničnog stanja kako je ono utvrđeno u upravnom postupku.

Stručna tijela medicinskoga vještačenja u mirovinskom osiguranju suglasna su u ocijeni podataka iz medicinske dokumentacije tužitelja, koji su u bitnome reproducirani u nalazima tijela vještačenja i u osporenom aktu, a prema kojim ocjenama kod tužitelja nije nađeno takvo trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (tužitelj ima srednju stručnu spremu) koje bi uvjetovalo invalidnost. Povremena liječenja zbog neurotskih smetnji anksiozno depresivnog karaktera s elementima posttraumatskog stresnog poremećaja, te tegobe s kralježnicom u vidu bolnih sindroma vratnog i slabinskog dijela na bazi degenerativnih promjena, prema svome karakteru i stupnju izraženosti, uz daljnje liječenje redovnim putem, ne uvjetuje invalidnost, prema mišljenju Ovlaštenog višeg vještaka od 3. veljače 2003. Pritom treba istaknuti kako se radna sposobnost ocjenjuje prema citiranoj odredbi članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju, te nije odlučno je li osiguranik izvan radnog odnosa.

S obzirom da Sud nije našao ni povrede procesne, a niti materijalno-pravne naravi nije bilo razloga za uvaženje tužbe. Riješeno je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) kao u izreci.

U Zagrebu, 18. siječnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Dubravko Muc, v.r.

Borislav Komadina, v.r.