Rev-1540/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1540/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja D. M., zastupan po pun. D. S., kćerki, iz S., protiv tuženih Z. S. i Z. Z. oboje iz M., radi poništenja ugovora, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 31. siječnja 1990. br. Gž-87/90-3 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Sisku od 12. lipnja 1989. br. P 409/89, u sjednici održanoj dana 15. studenog 1990,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženih kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je poništen ugovor o kupoprodaji zaključen izmedju stranaka 5. travnja 1988. godine kojim je tužitelj prodao tuženima svoj suvlasnički dio od 3/4 dijela jednosobnog stana u Sisku za 12,000.000 prijašnjih dinara, sada 1.200,00 konvertibilnih dinara i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv presude drugostepenog suda izjavili su reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači i tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije. Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja da se poništi kupoprodajni ugovor koji su stranke zaključile 5. travnja 1988. godine kojim je tužitelj prodao tuženima svoj suvlasnički dio od 3/4 jednosobnog stana u Sisku za kupovninu od 12,000.000 prijašnjih dinara, sada 1.200,00 konvertibilnih dinara, jer je utvrdjeno da je na strani tužitelja prilikom zaključenja tog ugovora postojala mana volje, tako što je on izazvan fizičkim i psihičkim pretnjama tuženih u opravdanom strahu pristao na zaključenje spornog ugovora koji ne odgovara njegovoj pravoj volji. Naime, prema utvrdjenju suda tužitelj je starija osoba sklona alkoholu, a u vrijeme zaključenja spornog ugovora nalazio se u teško psihičkom stanju izazvanom alkoholom i neimaštinom, a kod takve osobe fizičke i psihičke prijetnje tuženih izazvale su opravdan strah zbog čega je došlo do zaključenja spornog ugovora koji ne odgovara pravoj volji tužitelja. Ovo utvrdjenje proizlazi iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja, kome je sud poklonio vjeru, a koji ima uporišta u pismu tužitelja upućenom kćeri (strana 17 spisa) koja je suvlasnica spornog stana u 1/4 dijela, ugovoru o prodaji spornog stana zaključenom u Restauraciji P. u S. (strana 19 spisa), raznim potvrdama, posebno potvrdi sastavljenoj u Bolnici za duševne bolesti P. (list 21 spisa) gdje se tužitelj liječio, te u iskazima svjedoka na koje se poziva sud. Kad je kraj takvog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu za poništenje ugovora pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 111. u vezi čl. 60.Zakona o obveznim odnosima) pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju tuženih odbiti kao neosnovanu. Naime, koje će dokaze provesti radi utvrdjenja odlučnih činjenica odlučuje sud po slobodnom uvjerenju i stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što sud u ovom sporu nije proveo vještačenje, već je odlučne činjenice utvrdio naprijed navedenim dokazima.

U Zagrebu, 15. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš v.r.