Rev-1949/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1949/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.K. iz Z., K. …, zastupanog po V.M., odvjetnici u Z., protiv tuženika Hotelsko ugostiteljsko poduzeće s p.o. Z., Z., Trg sportova …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. prosinca 1994. godine br. X Gž-7325/94-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. rujna 1994. godine br. Pn-4006/91, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 22.132.929 HRD uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO-a na iznos od 21.960.000 HRD tekuće od 14. 4. 94. pa do isplate te na iznos od 172.920 HRD, tekuće od 22. 8. 91. pa do isplate, te naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.983.750 HRD.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 48.560.000 HRD."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Zagreb broj Pn-4006/91 od 14. travnja 1994. godine pod I izreke u pogledu glavnog zahtjeva, u pogledu visine kamata na iznos od 172.920 HRD (sada 172,92 kn) do 21. 10. 1993. g., te u pogledu parničnog troška.

II Preinačuje se ista presuda pod I izreke u pogledu visine stope zatezne kamate na iznos glavnice od 21.960.000 HRD (sada 21.960,00 kn), te na iznos od 172.920 HRD (sada 172,92 kn) tekuće od 22. 10. 1993. g. i sudi:

Tuženik je dužan platiti zakonske zatezne kamate prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate na iznos glavnice od 21.960.000 HRD (sada 21.960,00 kn) i na iznos od 172.920 HRD

(172,92 kn) tekuće od 22. 10. 1993. g. do isplate."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pozivajući se na sve revizijske razloge označene u čl. 385. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revident se samo uopćeno poziva na sve revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP i potpuno neodređeno navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno da je izreka presude nerazumljiva i da ju je nemoguće izvršiti, te da sud drugog stupnja nije razmotrio žalbene navode tuženika, odnosno da ih je nerazumljivo obrazložio, i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Iz tih navoda moglo bi se razabrati da je revizija izjavljena samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pobijanom presudom odlučeno je o novčanom potraživanju s osnove naknade štete, pa nije jasno zbog čega bi izreka presude bila nerazumljiva i neizvršiva, a također nije jasno koji su to drugi nedostaci zbog kojih se presuda ne bi mogla izvršiti i kojima bi bila ostvarena rečena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP. Proizlazi dakle da ta bitna povreda ne postoji, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Glede revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident samo navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

Budući se radi o revizijskom razlogu na kojeg revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), ovaj sud je ispitao njegovo postojanje iako revident nije obrazložio i naveo zbog čega nalazi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, te je utvrdio da taj revizijski razlog nije ostvaren, jer su sudovi pravilno ocijenili pitanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva - odgovornosti tuženika za štetu i uz pravilnu primjenu materijalnog prava odlučili o visini odštetnih zahtjeva.

Kako dakle revizijski razlozi nisu ostvareni, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 18. ožujka 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.