Revr-137/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 137/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. E. iz O., koga zastupa punomoćnica V. M. D., odvjetnica iz O., protiv tuženika L. d.o.o. iz O., koga zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik iz O., radi otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-555/08 od 18. rujna 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-100/06 od 21. prosinca 2007., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i u dosuđujućem dijelu djelomično preinačavaju presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-555/08 od 18. rujna 2008. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-100/06 od 21. prosinca 2007. u dijelu kojim je odlučeno o nezakonitosti i nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 24. siječnja 2006. i u dijelu kojim je utvrđen sudski raskid ugovora o radu sklopljenog 30. listopada 2005. s danom 25. siječnja 2006. kao i u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 12.199,98 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tako da se u navedenim dijelovima tužbeni zahtjev odbija.

II. Revizija tuženika djelomično se odbija kao neosnovana glede dosuđujućeg dijela u iznosu od 12.275,99 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s naslova prekovremenog rada a odbija se i glede dosuđujućeg dijela u iznosu od 2.400,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s naslova neiskorištenog godišnjeg odmora.

III. Tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 2.250,00 kuna, dok svaka stranka snosi svoje troškove ostalog dijela parničnog postupka.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-555/08 od 18. rujna 2008. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-100/06 od 21. prosinca 2007., kojom je suđeno kako slijedi:

„I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika L. d.o.o. O., …, o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju A. E. iz O., …, od 24. siječnja 2006. nezakonita i nedopuštena.

II/ Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog 30. listopada 2005. između tužitelja i tuženika s danom 25. siječnja 2006.

III/ Nalaže se tuženik L. d.o.o. O., da tužitelju A. E. iz O., plati naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 12.199,98 kuna (slovima: dvanaesttisućastodevedesetdevet kuna i devedesetosamlipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2007. do isplate, u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade za prekovremeni rad za razdoblje od srpnja 2005. do siječnja 2006. za 404,05 prekovremenih sati iznos od 12.275,99 kuna (slovima: dvanaesttisućadvjestosedamdesetpet kuna i devedesetdevet lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2007. do isplate, u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu za neiskorištenih 18 dana godišnjeg odmora za 2005. godinu u iznosu od 2.400,00 kuna (slovima: dvijetisućečetrstokuna) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. ožujka 2006. do isplate, u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe, te da plati parnični trošak tužitelju u iznosu od 11.760,00 kuna, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI/ Zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s 26. siječnja 2006. se odbija.“

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio da se utvrdi nedopuštenim i nezakonitim izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju Odlukom od 24. siječnja 2006., zatim da se sudski raskine ugovor o radu koji je tužitelj zaključio s tuženikom dana 30. listopada 2005. te je zatražio isplatu naknade štete u svezi s raskidom ugovora o radu, naknadu za prekovremeni rad obavljen kod tuženika u razdoblju od srpnja 2005. do siječnja 2006., te naknadu za neiskorištenih 18 dana godišnjeg odmora.

Što se tiče tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrđuju i zaključuju, smatrajući pri tome da je izvanredni otkaz dat u zakonom predviđenom roku (čl. 114. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 – dalje: ZOR) u odnosu na povrede koje se tužitelju stavljaju na teret zbog izostanka s rada dana 13. i 20. siječnja 2006., da te povrede nemaju značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.

Pri tome nije sporno, da tužitelj u navedene dane tj. 13. i 20. siječnja 2006. nije došao na posao, ali nižestupanjski sudovi utvrđuju, da je vožnju kamionom koju je trebao obaviti tužitelj kao vozač kamiona, obavio drugi radnik, da nije trpio radni proces kod tuženika i da tuženik nije pretrpio nikakovu štetu. Upravo navedene okolnosti smatraju odlučnim za zaključak da ponašanje tužitelja tj. njegov nedolazak na posao u navedena dva radna dana, nema značaj osobito teške povrede radne obveze.

Suprotno zaključivanju prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, ovaj revizijski sud smatra da nedolazak tužitelja na posao dana 13. siječnja 2006., što je ponovio i dana 20. siječnja 2006. a što uključuje i propuštanje obavljanja poslova i zadataka radnog mjesta prema postojećem rasporedu i nalogu poslodavca, što također nije sporno, ima značaj osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

Pri tome okolnost da je predviđenu vožnju obavio drugi radnik ne umanjuje značaj povrede obveze iz radnog odnosa od strane tužitelja, sve ako bi se i prihvatili navodi obrazloženja pobijane presude da to nije bilo od utjecaja na odvijanje procesa rada kod tuženika ili uzrokovanje neke štete tuženiku. Po ocjeni ovog revizijskog suda navedene posljedice ne moraju biti nužne kumulativne pretpostavke za postojanje osobito teške povrede radne obveze pa to niti u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na značaj počinjene povrede nije bilo od utjecaja na postojanje pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredaba čl. 114. st. 1. Zakona o radu.

Nadalje, prvostupanjska i drugostupanjska presuda ne sadrže utvrđenja iz kojih bi proizlazilo, da je tužitelj iznio takve razloge kojima bi opravdao svoj izostanak odnosno ponovljeni izostanak s posla, što u svezi s primjenom odredaba čl. 114. st. 2. Zakona o radu, opravdava zaključak da navedene odredbe nisu povrijeđene.

Stoga nije bilo osnova da se udovolji tužbenom zahtjevu glede nezakonitosti odnosno nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i glede zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, pa je u tom dijelu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu trebalo preinačiti i primjenom odredaba čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) u tom dijelu trebalo preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i odbiti istaknute tužbene zahtjeve.

Naprotiv u djelu kojem je udovoljeno tužbenom zahtjevu za naknadu za prekovremeni rad u razdoblju od srpnja 2005. do siječnja 2006. u iznosu od 12.275,99 kuna za koji je prekovremeni rad utvrđeno da ga je tužitelj zaista obavio, kao i u dosuđujućem dijelu s naslova naknade za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 18 dana za 2005. godinu u iznosu od 2.400,00 kuna, s obzirom na utvrđene pretpostavke za priznavanje takve naknade, pobijanu presudu je trebalo potvrditi odnosno reviziju tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Tuženiku su priznati troškovi revizijskog postupka, s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka dok je, s obzirom na uspjeh stranaka u parnici u preostalom dijelu parničnog postupka, pozivom na odredbe čl. 54. st. 1. i 2. ZPP trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Odlučeno je stoga kao u izreci.

U Zagrebu, 15. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.