Gzp-1496/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1496/11-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja A. B. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 3. prosinca 2009., 28. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-152/11 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. B., u iznosu od 9.500,00 (devettisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 3. prosinca 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Zagrebu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-643/01.

Županijski sud u Zagrebu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet radi donošenja odluke povodom žalbe vodi kod toga suda pod posl. br. Gžn-152/11, rješenjem posl. br. Gzp-1582/09 od 29. ožujka 2011. oglasio nenadležnim, ustupivši predmet ovom sudu 2. rujna 2011., kao stvarno nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-643/01, očitovanja tog suda te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 24. siječnja 2001. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (tada Općinskim sudom u Zagrebu, dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja A. B. iz S., … (ovdje predlagatelja), protiv tuženika „E. H.“ d.o.o. iz Z., …, radi naknade štete. Spis se vodio pod poslovnim brojem Pn-643/01;

- tuženik je odgovorio na tužbu 6. ožujka 2001.;

- na ročištu održanom 15. listopada 2001. odlučeno je da će se izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, što je i učinjeno na ročištu održanom 5. prosinca 2003.;

- ročište određeno za 17. svibnja 2004. odgođeno je;

- ročište određeno za 12. studenog 2004. je odgođeno zbog izostanka svjedoka;

- na ročištu održanom 18. travnja 2005. nije pristupio uredno pozvani tužitelj te je nastupilo mirovanje postupka;

- podneskom od 21. srpnja 2005. tužitelj je zatražio nastavak postupka;

- ročišta određena 12. travnja 2006. i 14. rujna 2006. su odgođena zbog izostanka svjedoka, dok je ročište određeno 4. prosinca 2006. odgođeno zbog spriječenosti suca;

nja 2007. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka na

- na ročištu održanom 24. siječ

prijedlog tužitelja, a dopisom od 25. siječnja 2007. zatraženi su podaci od Ministarstva obrane Republike Hrvatske;

- tužitelj se očitovao podneskom od 26. siječnja 2007., dostavivši dodatnu dokumentaciju;

- na ročištu održanom 7. svibnja 2007. zaključena je glavna rasprava;

- na ročištu za objavu presude održanom 22. svibnja 2007. sud je donio i objavio presudu, posl. br. Pn-643/01, kojom je tužbeni zahtjev odbijen;

- protiv rečene presude tužitelj je podnio žalbu 16. studenog 2007., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje;

- Županijski sud u Zagrebu je u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2008. donio rješenje posl. br. Gžn-1158/08, kojim je ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno suđenje;

- spis se dalje vodio pod posl. br. Pn-8169/08. Na ročištu održanom 16. travnja 2010., izvršen je uvid u rješenje Županijskog suda u Zagrebu te je zaključena glavna rasprava;

- na ročištu za objavu presude održanom 29. travnja 2010. sud je donio i objavio presudu, posl. br. Pn-8169/08, kojom je tužbeni zahtjev odbijen;

- protiv rečene presude tužitelj je podnio žalbu 20. listopada 2010., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje, koji ga je zaprimio 16. prosinca 2010. i vodio ga pod poslovnim brojem Gžn-152/11. Postupak je u tijeku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (24. siječnja 2001.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (28. listopada 2011.), što iznosi ukupno 10 (deset) godina, 9 (devet) mjeseci i 4 (četiri) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 10 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 12 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem svjedoka. No, upravo veći broj određenih i provedenih ročišta, te činjenica da je drugostupanjski sud presudu suda prvog stupnja ukinuo, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. l. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe č

donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u ovoj i parnici također pridonio trajanju postupka, koji po svojoj naravi nije složen. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka, uključujući i dostavljanje dodatne dokumentacije. Zamijećeno je, također, kako je zbog pasivnog držanja tužitelja nastupilo i mirovanje postupka, obzirom da tužitelj nije pristupio na ročište određeno 18. travnja 2005., iako je na isto bio uredno pozvan. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 9.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. listopada 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.