I Kž-168/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 168/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević-Grbić, mr. sc. Marijana Svedrovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr. (u daljnjem tekstu KZ - "Narodne novine", broj 71/06), odlučujući o žalbi opt. L. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 5. siječnja 2009., br. K-12/08, u sjednici održanoj dana 17. rujna 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

I. Žalba opt. L. B. odbija se kao neosnovana i u odnosu na tog optuženika potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

II. U odnosu na opt. D. Č., opt. D. Č. i opt. M. J. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. L. B. i opt. D. Č. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, dok su opt. D. Č. i M. J. oglašeni krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. i 6. KZ, pa je opt. L. B., uz primjenu čl. 109. st. 1. i 4. Zakona o sudovima za mladež (u daljnjem tekstu ZSM-a), izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora tako što mu se naknadno može izreći maloljetnički zatvor ako u vrijeme provjeravanja od dvije godine počini novo kazneno djelo, te mu je, temeljem čl. 9. st. 2. toč. 10. ZSM, izrečena posebna obveza uključivanja u pojedinačni ili skupni rad Centra za prevenciju od ovisnosti radi edukacije o štetnosti opojnih droga koja može trajati najdulje do jedne godine. Optuženicima D. Č. i M. J., a opt. D. Č. uz primjenu čl. 173. st. 8. KZ, izrečene su kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci svakom, time da su im te kazne, primjenom čl. 54. st. 1. KZ, zamijenjene radom za opće dobro na slobodi i to opt. D. Č. u trajanju od 60 radnih dana, opt. D. Č. u trajanju od 50 radnih dana, a opt. M. J. u trajanju od 40 radnih dana,

I Kž 168/09-3

koji rad za opće dobro na slobodi optuženici trebaju izvršiti u roku od jedne godine, sukladno odredbama Zakona o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi.

Od opt. L. B. je, temeljem čl. 82. KZ, oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 200,00 kn, a od opt. D. Č. u iznosu od 100,00 kn.

Temeljem čl. 122. st. 1. i 4. ZKP, optuženici su obavezani na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 500,00 kn svaki, dok su u ostalom dijelu troškovi pali na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se opt. L. B. po svojoj braniteljici L. J.-P., odvjetnici iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovaj optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ta presuda ukine i vratit sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Ostali optuženici, kao niti državni odvjetnik, nisu podnijeli žalbu, pa je u odnosu na opt. D. Č., opt. D. Č. i opt. M. J. nastupila tzv. relativna pravomoćnost prvostupanjske presude.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje i vraćen je s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba opt. L. B. nije osnovana.

Nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer u obrazloženju prvostupanjske presude, kako navodi žalba, ne postoje proturječnosti vezano za odlučne činjenice. Iskaz svjedoka A. G. detaljno je analiziran i ocijenjen u prvostupanjskoj presudi, a to što se žalitelj s ocjenom vjerodostojnosti iskaza tog svjedoka ne slaže, predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženik u žalbi ponavlja svoju obranu tvrdeći da ga svjedok A. G. neistinito tereti za prodaju opojne droge. Iskaz tog svjedoka nije dosljedan, pogotovo ako se usporedi s iskazom kojeg je dao u svojstvu osumnjičenika. Osim toga, s obzirom da opojna droga nije oduzeta niti podvrgnuta toksikološkom vještačenju, nema dokaza da bi se radilo o opojnoj drogi marihuani. Budući da optuženik, prema izvještaju Centra za prevencije od ovisnosti, u vrijeme događaja više nije imao kontakta s opojnom drogom, a svjedoci R. V. i I. K. potvrđuju da optuženik u inkriminirano vrijeme nije kontaktirao sa A. G., to nema dovoljno dokaza o učinu terećenog kaznenog djela i optuženika treba osloboditi od optužbe.

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te je osnovano optuženika oglasio krivim za djelo opisano u optužnici.

I Kž 168/09-3

Iako optuženik to poriče, svjedok A. G. ga dosljedno tereti u istrazi i na glavnoj raspravi da mu je za iznos od 200,00 kn prodao neutvrđenu količinu opojne droge marihuane. Svjedok je jednako iskazivao u istrazi i na glavnoj raspravi, a manja odstupanja odnose se na nebitne detalje, kako pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Što se tiče vremena učina djela, svjedok je već pri prvom ispitivanju u istrazi opisao da je do kupoprodaje došlo u periodu između Božića i Nove Godine 2007., pa nije točno da bi svjedok u tom dijelu višekratno mijenjao iskaz. Što se tiče iskaza A. G. danog kao osumnjičenika, i žalitelj priznaje da se radi o iskazu s drugačijim procesnim svojstvom, zbog čega je međusobna usporedba nedopuštena.

S druge strane, doista se postavlja pitanje zašto bi svjedok A. G. tako uporno teretio optuženika, ako ne zato što je doista od njega kupio opojnu drogu. To što je optuženik, kako tvrdi, u jednom navratu odbio kupiti opojnu drogu „skunk“ od svjedoka, nije uvjerljiv motiv za lažno terećenje, što pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.

Teza žalbe da nije nesumnjivo dokazano da bi se radilo o opojnoj drogi marihuani, po prvi puta se iznosi u žalbi i očito je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti optuženika. Naime, iako predmetna opojna droga nije oduzeta niti podvrgnuta toksikološkom vještačenju, ostaje činjenica da je svjedok – kupac droge A. G. izjavio da je on kupljenu materiju konzumirao i ona je imala učinak opojne droge marihuane, iako je bila loše kvalitete. Stoga niti za ovaj Vrhovni sud nikakve dvojbe u tom pravcu nema.

Konačno, pogrešno se u žalbi interpretira izvješće Centra za prevencije od ovisnosti o provođenju tretmana nad optuženikom. Naime, uvidom u spomenuto izviješće od 5. svibnja 2008. godine utvrđeno je da testiranje optuženika na kanabinoide u početku tretmana nije bilo zadovoljavajuće, a tek tri mjeseca prije sastavljanja izviješća postignute su pozitivne apstinencijske promjene, što znači da je u vrijeme počinjenja djela između Božića i Nove Godine 2007. optuženik i dalje uživao opojnu drogu marihuanu, iako to poriče.

Konačno, iz iskaza svjedoka R. V. i I. K. nije se moglo isključiti da bi optuženik u kritično vrijeme dolazio u kontakt sa svjedokom A. G., zbog čega iskazi tih svjedoka nisu relevantni za ocjenu istinitosti obrane optuženika.

Što se tiče žalbenog osnova nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o tome u obrazloženju žalbe izostaju odgovarajući razlozi, niti se predlaže izvođenje kakvog novog dokaza.

Slijedom izloženog, dakle, sve činjenice u postupku su potpuno i pravilno utvrđene te je primjenom odgovarajuće odredbe materijalnog prava optuženik osnovano oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

U odnosu na odluku o kaznenoj sankciji, ovaj dio prvostupanjske presude ispitan je po službenoj dužnosti u smislu čl. 382. ZKP, budući da žalba u tom pravcu ne sadrži obrazloženje.

Pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje od dvije godine, u svemu je primjerena kaznena sankcija, jer odgovara ličnosti optuženika i okolnostima konkretnog slučaja. Sve olakotne okolnosti u prvostupanjskoj presudi su valjano utvrđene i cijenjene, a izbor kaznene sankcije sukladan je prijedlogu predstavnika Centra za socijalnu

I Kž 168/09-3

skrb. Isto tako, budući je optuženik dulje vrijeme u kontaktu s opojnom drogom marihuanom, bilo je opravdano mu izreći posebnu obvezu iz čl. 9. st. 2. toč. 10. ZSM na način da se optuženik uključi u pojedinačni i skupni rad pri Centru za prevenciju od ovisnosti radi edukacije o štetnosti opojnih droga. Spoznajom optuženika o štetnosti opojne droge marihuane te njegovim odvikavanjem od uživanja te droge izbjeći će se stanja koja mogu ubuduće poticajno djelovati na počinjenje sličnih kaznenih djela.

Oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom – prodajom opojne droge u iznosu od 200,00 kn, sukladno je zakonskoj obvezi iz čl. 82. KZ.

Kako slijedom izloženog žalba optuženika nije osnovana, dok ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. rujna 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.