Rev-x-165/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 165/14-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika V. i. o. d.o.o. iz B., …, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru, posl. broj Gž-1129/09-2 od 22. studenog 2013. kojim su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu posl. broj P-408/05 od 7. studenog 2008., u sjednici održanoj 1. srpnja 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Zadru, posl. broj Gž-1129/09-2 od 22. studenog 2013..

II. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida rješenje Županijskog suda u Zadru, posl. broj Gž-1129/09-2 od 22. studenog 2013. u dijelu u kome je prihvaćena žalba tuženika i preinačeno rješenje Općinskog suda u Benkovcu posl. broj P-408/05 od 7. studenog 2008., u toč. I., II. i III. izreke na način da je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 1.206.949,05 kn.

III. Za ukinuti dio predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

IV. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obavezan je tuženik isplatiti tužitelju 9.435.554,10 kn, zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom odbijen je prigovor zastare potraživanja kao neosnovan (st. II. izreke).

Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 843.654,80 kn (st. I. izreke). Nadalje, tim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 734.537,60 kn (st. II. izreke). Konačno, tim rješenjem odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (st. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 9.435,554,10 kn zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženika te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 1.206.949,05 kn, dok je zahtjev tuženika u preostalom dijelu za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude i protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu u kome je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije davao odgovor na reviziju tuženika.

Revizija tužitelja je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom djelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 9.435.554,10 kn s osnova isporuke pitke vode i izvršenih radova na vodovodu, sve u razdoblju od 18. siječnja 1996. do 1. prosinca 2001.

Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu te odbija predmetni tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga jer da tužitelj nije dokazao postojanje osnova predmetne tražbine i to osnova iz čl. 4. st. 4. do st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00 i 59/01).

Takav pravni pristup drugostupanjskog suda spornom odnosu među strankama je pogrešan čime je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP).

Prema čl. 4. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95) komunalne djelatnosti mogu obavljati: trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba – vlastiti pogon koji osniva jedinica lokalne samouprave i pravne i fizičke osobe na temelju ugovora o koncesiji. Prema st. 4. istog zakonskog članka ako se sustav komunalne infrastrukture proteže na područje više jedinica lokalne samouprave unutar jedne ili više županija, te čine jedinstvenu i nedjeljivu funkcionalnu cjelinu, jedinice lokalne samouprave obavezne su organizirati zajedničko obavljanje komunalne djelatnosti putem trgovačkih društava iz st. 1. toga članka u svom suvlasništvu. Prema st. 5. istoga zakonskog članka ukoliko jedinica lokalne jedinice nije organizirala trajnu i kvalitetno obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti, te je održavanje pojedinih objekata i uređaja komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti, županija na čijem se području nalazi jedinica lokalne samouprave organizirati će obavljanje pojedine ili svih pojedinih djelatnosti, odnosno održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti, na teret jedinice lokalne samouprave. Prema st. 6. toga zakonskog članka sporove koji mogu nastati u provedbi st. 4. i 5. toga članka rješava arbitraža koja se sastoji od predstavnika ministarstva nadležnog za poslove komunalnog gospodarstva, od županije i jedinice lokalne samouprave.

Čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 70/97) u čl. 4. izmijenjen je st. 6. na način da je propisano da sporove koji mogu nastati u provedbi st. 4. i 5. toga članka između dviju ili više jedinica lokalne samouprave na području jedne županije rješava izabrano povjerenstvo županije. Sporove između dvije ili više županija rješava izabrano povjerenstvo Ministarstva nadležnog za poslove komunalnog gospodarstva. Nadalje, čl. 2. netom navedenog zakona dopunjen je čl. 4. st. 7. 8. i 9. St. 7. propisano je da se izabrano povjerenstvo iz st. 6. toga članka sastoji od 2 člana i predsjednika koje imenuje župan županije na čijem se području nalazi jedinica lokalne samouprave, odnosno ministar ministarstva nadležan za poslove komunalnog gospodarstva. St. 8. je propisano da izabrano povjerenstvo iz st. 6. toga članka o predmetu spora donosi odluku. St. 9. pak je propisano da su odluke iz st. 8. toga članka izvršne.

U konkretnom slučaju na sporni odnos stranaka nije bilo mjesta primjeni odredaba čl. 4. st. 4. do st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ovo stoga što u konkretnom slučaju nije riječ o sporu između dvije i više jedinica lokalne samouprave. Tužitelj i tuženik u ovom postupku su trgovačka društva koja obavljaju komunalnu djelatnost.

S obzirom da drugostupanjski sud odbija predmetni tužbeni zahtjev tužitelja zbog nepostojanja odluke arbitraže odnosno odluke povjerenstva iz čl. 4 st. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu, ovdje je za ukazati na slijedeće. Iz tih navedenih odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu nedvojbeno proizlazi da je rješavanje sporova između dvije ili više jedinica lokalne samouprave pri organiziranju zajedničkog obavljanja komunalnih djelatnosti propisan postupak pred posebnim tijelom (arbitraža odnosno povjerenstvo), a čije su odluke izvršne. Stoga, rješavanje takvih sporova ne ide u sudsku nadležnost. Dakle, i kada bi se radilo o sporu između dvije ili više jedinica lokalne samouprave vezano za organiziranje zajedničkog obavljanja komunalne djelatnosti (što u konkretnom slučaju nije riječ) onda ne bi bilo mjesta meritornog odlučivanja po tužbenom zahtjevu već bi se u takvom slučaju sud trebao oglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu (čl. 16. st. 2. ZPP).

Radi pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud propustio je pri odlučivanju o žalbi tuženika ocijeniti žalbene navode tuženika vezane za nastanak i visinu sporne obaveze te vezane za nastupanje zastare te obaveze (čl. 375. st. 1. ZPP) a čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđenim.

Stoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Radi nepravilnosti odluke drugostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao nepravilna ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o zahtjevima stranka za naknadu parničnog troška.

Iz tog razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 3. u vezi s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te predmet i u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja, a kojom prilikom će ocijeniti žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja za ishod spornog odnosa među strankama.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osnova se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. srpnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.