Gzz-4/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzz 4/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Lucije Čimić i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz D., …, kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u D., protiv tuženice B. K. iz D., …, koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u D., radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti kojeg je podnijela tuženica protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-493/99 od 15. travnja 1999. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-243/97 od 6. listopada 1998., u sjednici održanoj 23. ožujka 2011.

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti kojeg je podnijela tuženica 15. rujna 2009. odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Podneskom od 15. rujna 2009. tuženica je podnijela zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P- 243/97 od 6. listopada 1998., koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž – 493/99 od 15. travnja 1999.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije dopušten.

Odredbom čl. 239. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 117/03 – dalje: ZID ZPP) brisane su odredbe čl. 401. do 408. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01, dalje: ZPP), koje su se odnosile na pravni institut – zahtjeva za zaštitu zakonitosti pa isti kao izvanredni pravni lijek u parničnom postupku više ne postoji.

Međutim, odredbom čl. 284. st. 5. ZID ZPP propisano je da će se odredba čl. 239. ZID ZPP primjenjivati samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu tog Zakona (stupio je na snagu 1. prosinca 2003.).

U konkretnom slučaju glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena je 6. listopada 1998., dakle, prije stupanja na snagu novele ZPP iz 2003. pa je u ovom predmetu postojala mogućnost podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao izvanrednog pravnog lijeka, ali zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijela tuženica u ovom predmetu nije dopušten, jer ga je podnijela neovlaštena osoba, budući je prema odredbi čl. 401. st. 1. ZPP-a osoba ovlaštena za podnošenje tog zahtjeva bio državni odvjetnik.

Naime, prema odredbi čl. 401. st. 1. ZPP, koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 284. st. 5. ZID ZPP, protiv pravomoćne odluke državni odvjetnik može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. ZPP-a u vezi čl. 408. st. 2. ZPP-a zahtjev za zaštitu zakonitosti valjalo odbaciti kao nedopušten.

U Zagrebu 23. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.