Rev-3622/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3622/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz M., zastupane po S. O., odvjetniku u M., protiv tuženika D. b. d.d. iz D., zastupanog po N. F., dipl. pravnici iz D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 10. rujna 1999. godine br. Gž-462/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 11. prosinca 1998. godine br. P-716/97, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 28. 10. 1997. g., kojeg je donijela Uprava Dubrovačke banke d.d. D., te da prema tome radni odnos tužiteljice nije prestao.

II. Naređuje se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao, te da joj plati izgubljenu zaradu u razdoblju od dana 28. 10. 1997. g. do vraćanja tužitelja na posao, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a sve u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, odnosno da presuda bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 28. listopada 1997. godine kojeg je tuženik dao tužiteljici kao svojoj zaposlenici koja je obavljala poslove "blagajnik 2" u poslovnici tuženika M., Sektor za poslove sa građanstvom, kumuliran sa zahtjevima za vraćanje na posao i naknadu plaće.

Odluku o otkazu tuženik temelji na činjenicama da je tužiteljica kao tuženikov zaposlenik na radnom mjestu blagajnika "tijekom kolovoza, rujna i listopada 1997. godine, mimo zabrane izdavanje čekove koja je postojala, kako na njen tekući račun tako i na račun njene bake R.Z. na kojem je S.P. bila punomoćnik, višekratko izdavala čekovne blankete u korist svog, odnosno tekućeg računa njene bake ... čime je dovela svoj tekući račun i tekući račun svoje bake u nedozvoljeno minusno stanje" (nesporno do 10.000,00 kn, iako je dozvoljeni minus na oba računa bio 5.000,00 kn).

Prema odredbi iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu - ZR ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95) poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Sukladno ocjeni sudova nedozvoljenim izdavanjem i realizacijom čekovnih blanketa te uzrokovanjem nedozvoljenog negativnog stanja na svom tekućem računu i tekućem računu svoje bake kod tužene banke, tužiteljica je kao zaposlenik tuženika počinila osobito tešku povredu radne obveze koja opravdava otkazivanje ugovora o radu temeljem rečene zakonske odredbe.

U reviziji se neosnovano i bespredmetno ukazuje na odredbu iz čl. 110. st. 1. ZR-a, te ističe da je temeljem te odredbe poslodavac dužan zaposlenika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, jer je takovo upozorenje potrebno prije redovitog otkazivanja a ne u slučaju izvanrednog otkaza.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 3. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.