I Kž-728/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-728/1996-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Ane Garačić, Josipa Budinskog i Katice Jelić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Ileane Vinja, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv opt. I. R., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 156. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. srpnja 1996. godine broj K-36/96-29, u sjednici održanoj 22. rujna 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. I.R., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se djelo činjenično opisano u izreci te presude za koje je optuženik po prvostupanjskom sudu proglašen krivim pravno označava kao kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, pa se temeljem čl. 272. st. 3. KZ primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ opt. Ivan Roso osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

II. U ostalom dijelu žalba opt. I.R. odbija se kao neosnovana i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I.R. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 156. st. 1. KZRH, činjenično opisanog u izreci te presude, pa je temeljem čl. 161. st. 2. KZRH osuđen uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Istom presudom po čl. 63. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije na vrijeme od šest mjeseci, a obvezan je i na naknadu troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik izjavljenu po branitelju Z.Š., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači time da

ga se proglasi krivim i izrekne mu uvjetna osuda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa predložio je da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bine postupovne povrede, jer takva povreda nije ostvarena.

Naime, sud je dao valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama relevantnim za presuđenje u ovom kaznenom predmetu, a koji razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa o iskazima iznesenim tijekom postupka s obzirom na subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela i uzroke prometnoj nesreći.

U žalbi se ističe i osnov pogrešne primjene kaznenog zakona, ali se ne obrazlaže, pa je očito da žalitelj u okviru navedenih žalbenih osnova zapravo pobija ocjenu izvedenih dokaza i s tim u svezi pravilnost činjeničnog stanja na kojem su utemeljeni zaključci suda da je optuženiku dokazano inkriminirano mu kazneno djelo, pa stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.

Neosnovani su prigovori optuženika i u pogledu činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja. Naime, sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, određeno je izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, a savjesno je i detaljno ocijenio sve izvedene dokaze podvrgavši ih kritičkoj analizi i to svakog posebno i u međusobnoj povezanosti, te je na temelju takve ocjene dokaznog materijala pravilno izveo zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude.

Iz sadržaja žalbe nedvojbeno proizlazi da optuženik osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu uzroka prometne nesreće i pokušava uvjeriti sud drugog stupnja da je do destabilizacije došlo zbog neispravnosti vozila.

Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama koje i nemaju podloge u rezultatima dokaznog postupka, sud prvog stupnja analizirajući provedene dokaze, prvenstveno rezultate prometnog i medicinskog vještačenja, pravilno je zaključio da se kao bitna komponenta za utvrđenje optuženikove krivnje ukazuje upravo činjenica njegove alkohliziranosti i s tim u svezi nesposobnosti za sigurnu vožnju.

Naime, ni jedan od izvedenih dokaza ne upućuje na mogućnost prihvaćanja žalbene tvrdnje o neispravnosti vozila i trenutačnom kvaru, pa ni nalaz prometnog vještaka kao ni utvrđeno tehničko stanje vozila i fiksirani tragovi u zapisniku o očevidu i skici lica mjesta. Evidentno se radi o pretpostavkama žalitelja s kojima zaključci suda prvog stupnja ne mogu biti ozbiljno dovedeni u sumnju.

U spisu nema elemenata koji bi ukazivali na to da je do gubitka stabilnosti vozila došlo uslijed nekog tehničkog kvara, a reakcija optuženika kočenjem uslijedila je u fazi destabilizacije kada se je prema fiksiranim tragovima i procjeni prometnog vještaka vozilo kretalo sredinom kolnika, pa prema tome nije istinit navod obrane optuženika da je nakon pretjecanja teretnog vozila krečući brzinom od 80 km/h vratio se natraga na svoju desnu kolovoznu traku i u nastavku vožnje počeo gubiti kontrolu nad automobilom. Do prometne nesreće je došlo u idealnim uvjetima vožnje, pa je očito da je uzrok subjektivni faktor na strani vozača, odnosno njegova nesposobnost za sigurnu vožnju uslijed alkoholiziranosti a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

Stoga nema potrebe ponovno preslušavati vještaka i provoditi rekonstrukciju, jer nije jasno što bi se time novog utvrdilo za bolje rasvjetljavanje činjeničnog stanja.

Utvrdivši da je optuženik kritične zgode bio svjestan protupravnosti svoje vožnje, jer je konzumirao alkohol iako je znao da će automobilom upravljati na povratku u O., sud prvog stupnja osnovano je zaključio da je optuženik postupao s tzv. eventualnim umišljajem u odnosu na osnovnu posljedicu, a iz nehata s obzirom na smrt oštećenice.

Prema tome, razlozi žalbe da je sud prvog stupnja pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje nisu osnovane.

Međutim, osnovana je žalba optuženika u pogledu visine kazne.

Naime, nakon izricanja prvostupanjske presude dana 1. siječnja 1998. godine stupio je na snagu novi Kazneni zakon koji je blaži za učinioca, pa se mora primijeniti u smislu čl. 3. KZ.

Činjenični supstrat kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim prema novom Kaznenom zakonu pravno je opisan i označen u odredbi čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, a za to djelo sada je predviđena blaža kazna, od jedne do deset godina zatvora.

Stoga je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i izrekao da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ. Imajući u vidu ovu novu okolnost kao i olakotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu, po ocjeni Vrhovnog suda moći će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju postići i blažim tretmanom, pa je prihvaćanjem žalbe optuženika preinačena pobijana presuda u odluci o kazni, te je uz odredbe o ublažavanju optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja je primjerena društvenoj opasnosti djela i stupnju krivnje počinitelja, naročito imajući u vidu da je u prometnoj nesreći smrtno stradala optuženikova nevjenčana žena.

Ovaj sud, međutim, prihvaća razloge kojima se sud prvog stupnja rukovodio kad je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru, jer je nađeno da je zabrana upravljanja osobnim vozilom u trajanju od šest mjeseci s obzirom na utvrđeni način vožnje i stupanj opasnosti optuženika kao vozača u svemu opravdana.

Iz izloženog, a kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede formlanog kao niti druge povrede materijalnog prava na štetu optuženika, valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 22. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.