Rev-529/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-529/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, mr. Jasne Brežanski i Vjere Delić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Š.P. iz R. ., zastupanog po punomoćniku J.J., odvjetnku iz K., protiv tuženika B.I. iz B.K. broj ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 20. srpnja 1993. godine, br. Gž-562/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 8. travnja 1993., br. P-597/90., u sjednici održanoj dana 23. svibnja 1995.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija kao djelomično osnovana, pa se u odbijajućem dijelu preinačuju nižestupanjske presude tako da se nalaže tuženom da isplati tužitelju pored pravomoćno dosuđene naknade nematerijalne štete od 11.000 kn i daljnji iznos od 3.800 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 8. travnja 1993. godine, do isplate, kao i na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 875. kn, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati:

- na ime satisfakcije za fizičke boli iznos od 4.000.000. HRD,

- na ime satisfakcije zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 5.000.000 HRD,

- na ime satisfakcije zbog nagrđenja iznos od 1.000.000 HRD,

- na ime pretrpljenog straha iznos od 1.000.000. HRD, sve to sa zakonskom kamatom u smislu čl. 277 ZOO počevši od 8. travnja 1993. godine do isplate.

Tuženik je prvostupanjskom presudom dužan tužitelju isplatiti i trošak s naslova imovinske štete od 1.500.- HRD, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 604.270 HRD u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da revizijski sud prihvati reviziju na način da preinači nižestupanjske presude udovoljavajući tužbenom zahtjevu, iz čega proizlazi da je nezadovoljan visinom dosuđenih iznosa pravičnih naknada za nematerijalnu štetu.

Tuženi nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tuženik proglašen krivim presudom Okružnog suda u Karlovcu br. K-64/89., jer je tužitelju nanio teške tjelesne povrede.

U postupku je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo dana 12. rujna 1989. godine i to isključivo krivnjom tuženika, na način da je tuženik ispalio jedan hitac iz sačmarice u tužitelja, te ga nakon toga udario kundakom puške po glavi.

Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da se kod tužitelja radi o udarnoj razderotini na glavi, te o izgnječenju mekih djelova desne potkoljenice više sa unutarnje strane, koje zahvaća i gornje djelove potkoljenice, nadalje da je postojao otvoreni prijelom desne potkoljenice koji je sada konsolidiran, dok je defekt mekih dijelova trajan i prekriven kožom nakon plastične operacije.

Tužitelj je trpio boli jakog stupnja, podrazumijevajući tu i dva operativna zahvata, oko tri tjedna, boli srednjeg stupnja osam do dvanaest tjedana, a boli jakog stupnja trpi trajno.

Sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog stupnja u trajanju dva do tri dana, sekundarni strah osam do deset tjedana.

Zbog navedenih povreda tužitelj je morao ulagati pojačane napore, s time da se je u prvih četiri do šest mjeseci morao kretati pomoću štaka. Nadalje će morati trajno ulagati pojačane napore u obavljanju teških fizičkih poslova, duljih pješaćenja, stajanja i izvođenja radnji sa klečanjem.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je kod tužitelja ostao defekt koji predstavlja nagrđenje srednjeg stupnja.

Po ocjeni ovoga suda revizijski razlog pogrešne primjene materijalno pravne odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 3/94 - dalje ZOO) ostvaren je u dijelu pobijane presude kojim je na ime naknade nematerijalne štete zbog smanjenja životne aktivnosti dosuđen iznos od 5.000 kn (ranije 5.000.000 HRD), kao i na ime naknade za nagrđenje dosuđenjem iznosa od 1.000 kn (ranije 1.000.000 HRD).

Naime, imajući u vidu posljedice koje su nastupile kod tužitelja kao i činjenicu da je tužitelj poljoprivrednik, kojemu je to jedini izvor prihoda pa će i morati obavljati sve radnje na zemlji, primjereni iznos pravične naknade za ovaj vid nematerijalne štete iznosi 7.800 kn. Pogrešna primjena materijalnog prava ostvarena je i u dijelu pobijane presude kojim je na ime naknade nematerijalne štete zbog nagrđenja dosuđen iznos od 1.000 kn (ranije 1.000.000 HRD). Primjereni iznos pravične naknade u smislu citirane zakonske odredbe za ovaj vid nematerijalne štete iznosi 2.000 kn. Zato su u tom dijelu preinačene nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o naknadi nematerijalne štete zbog fizičkih bolova i pretrpljenog straha. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili kriterije i mjerila iz odredbe čl. 200. ZOO, uzevši u obzir trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha. U tom dijelu revizija je odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

S obzirom na uspjeh u revizijskom postupku usklađena je i odluka o parničnom trošku, pa je tužitelju dosuđeno na ime cjelokupnog troška iznos od 875. kn temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu 23. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.