Gž-186/2018-3 · Županijski sud u Varaždinu
Legislator summary
AI generatedPrihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-790/2015-30 od 30. listopada 2017. te se sudi: "I./ Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnost kolnika preko nekretnine tuženika D. D. iz V., OIB ... i to
Legislator headnote
AI generatedGž-186/2018-3 · Županijski sud u Varaždinu: U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se tuženik poziva u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. tog Zakona.
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 11 Gž-186/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Dražena Munđara, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. I., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćnicima iz ZOU I. K. i D. K., odvjetnicima u I., protiv tuženika D. D., OIB: ..., iz V., zastupanog po punomoćnicima iz OD B. & p., odvjetnicima u V., radi utvrđenja stjecanja prava stvarne služnosti kolnika, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-790/2015-30 od 30. listopada 2017., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2020.,
p r e s u d i o j e
1. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-790/2015-30 od 30. listopada 2017. te se sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I./ Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnost kolnika preko nekretnine tuženika D. D. iz V., OIB ... i to
- čkbr. 5004/1 kuća broj 1 A u B. G.,
D. i P. od 5679 m2,
upisane u z.k. ul. 2810 k.o. T.
u korist nekretnina tužiteljice I. A. iz Z., OIB: ... i to
- čkbr. 5002/1 livada Č. od 2375 m2,
- čkbr. 5002/2 kuća broj 1 I i
Dvorište B. gora od 820 m2,
- čkbr. 5002/3 Put Č. od 998 m2,
- čkbr. 5002/4 Livada Č. od 649 m2,
sve upisano u z.k. ul. 846 k.o. T. i
- čkbr. 5003 livada Č. od 4894 m2,
upisane u z.k. ul. 861 k.o. T.
u širini od 2,80 metra i to pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š. dipl. ing geod. iz V. sa očevida od 6. svibnja 2016.g. označen slovima A-B-C-D.
II./ Tuženik D. D. iz V., OIB ... je dužan priznati i trpjeti utvrđeno pravo služnosti kao teret na svojoj nekretnini te je dužan trpjeti izvršavanje tužiteljičinih prava na svojoj nekretnini, te mu se zabranjuje svako sprečavanje ili ometanje tužiteljice u vršenju njezinih prava, a također mu se nalaže da otključa lokot na drvenim dvorišnim ulaznim vratima, koja se nalaze na dijelu koji je u skici istog mjerničkog vještaka označen slovima A-B ili pak da jedan primjerak ključa od lokota preda tužiteljici, a to u roku od 15 dana.
III./ Tuženik D. D. iz V., OIB ... je dužan trpjeti da si tužiteljica I. A. OIB ... iz Z., na nekretnini
- čkbr. 5004/1 kuća broj 1 A u B. G.,
D. i P. od 5679 m2,
upisane u z.k. ul. 2810 k.o. T.
vlasništvo tuženika, ishodi upis postojanja prava stvarne služnosti kolnika u korist svojih nekretnina i to
- čkbr. 5002/1 livada Č. od 2375 m2,
- čkbr. 5002/2 kuća broj 1 I i
Dvorište B. gora od 820 m2,
- čkbr. 5002/3 Put Č. od 998 m2,
- čkbr. 5002/4 Livada Č. od 649 m2,
sve upisano u z.k. ul. 846 k.o. T. i
- čkbr. 5003 livada Č. od 4894 m2,
upisane u z.k. ul. 861 k.o. T.
u širini od 2,80 metra i to pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š. dipl. ing geodezije iz V. s očevida od 6. svibnja 2016.g. označen slovima A-B-C-D.
IV/. Nalaže se tuženiku D. D. da tužiteljici A. I. naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka od 7.335,04 kn (sedamtisućatristotridesetpet kuna i četiri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Nalaže se tužiteljici A. I. da tuženiku D. D. naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu 3.650,00 kn u roku od 15 dana.
3. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova nastalih u žalbenom stadiju postupka.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I./ Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnost kolnika preko nekretnine tuženika D. D. iz V., OIB ... i to
- čkbr. 5004/1 kuća broj 1 A u B. G.,
D. i P. od 5679 m2,
upisane u z.k. ul. 2810 k.o. T.
u korist nekretnina tužiteljice I. A. iz Z., OIB: ... i to
- čkbr. 5002/1 livada Č. od 2375 m2,
- čkbr. 5002/2 kuća broj 1 I i
Dvorište B. gora od 820 m2,
- čkbr. 5002/3 Put Č. od 998 m2,
- čkbr. 5002/4 Livada Č. od 649 m2,
sve upisano u z.k. ul. 846 k.o. T. i
- čkbr. 5003 livada Č. od 4894 m2,
upisane u z.k. ul. 861 k.o. T.
u širini od 2,80 metra i to pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š. dipl. ing geod. iz V. sa očevida od 6. svibnja 2016.g. označen slovima A-B-C-D.
II./ Tuženik D. D. iz V., OIB ... je dužan priznati i trpjeti utvrđeno pravo služnosti kao teret na svojoj nekretnini te je dužan trpjeti izvršavanje tužiteljičinih prava na svojoj nekretnini, te mu se zabranjuje svako sprečavanje ili ometanje tužiteljice u vršenju njezinih prava, a također mu se nalaže da otključa lokot na drvenim dvorišnim ulaznim vratima, koja se nalaze na dijelu koji je u skici istog mjerničkog vještaka označen slovima A-B ili pak da jedan primjerak ključa od lokota preda tužiteljici, a to u roku od 15 dana.
III./ Tuženik D. D. iz V., OIB ... je dužan trpjeti da si tužiteljica I. A. OIB ... iz Z., na nekretnini
- čkbr. 5004/1 kuća broj 1 A u B. G.,
D. i P. od 5679 m2,
upisane u z.k. ul. 2810 k.o. T.
vlasništvo tuženika, ishodi upis postojanja prava stvarne služnosti kolnika u korist svojih nekretnina i to
- čkbr. 5002/1 livada Č. od 2375 m2,
- čkbr. 5002/2 kuća broj 1 I i
Dvorište B. gora od 820 m2,
- čkbr. 5002/3 Put Č. od 998 m2,
- čkbr. 5002/4 Livada Č. od 649 m2,
sve upisano u z.k. ul. 846 k.o. T. i
- čkbr. 5003 livada Č. od 4894 m2,
upisane u z.k. ul. 861 k.o. T.
u širini od 2,80 metra i to pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š. dipl. ing geodezije iz V. s očevida od 6. svibnja 2016.g. označen slovima A-B-C-D.
IV/. Nalaže se tuženiku D. D. da tužiteljici A. I. naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka od 7.335,04 kn (sedamtisućatristotridesetpet kuna i četiri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu ukine odnosno preinači na način da tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz nalog tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka sukladno predanom troškovniku, uvećano za trošak sastava žalbe.
U odgovoru na žalbu tužiteljica navode žalbe smatra neosnovanim. Predlaže da drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu žalbu tuženika i u cijelosti potvrdi pobijanu presudu, a tuženika obveže da joj nadoknadi trošak odgovora na žalbu.
Žalba je osnovana.
Predmet ove parnice zahtjev je tužiteljice radi utvrđenja stjecanja prava stvarne služnosti kolnika, upisa tog prava u zemljišnu knjigu te izvršavanja njenog sadržaja, time da u postupku nije bilo sporno da nekretnine tužiteljice predstavljaju povlasne nekretnine, a nekretnina tuženika predstavlja poslužnu nekretninu.
Nakon što je konstatirao da između stranaka nije bilo sporno:
- da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u z.k. ul. 861 i 846 k.o. T., a tuženik nekretnine upisane u z.k. ul. 2810 k.o. T. i da su nekretnine susjedne,
- da nikakvo pravo služnosti nije upisano u zemljišnoj knjizi (na nekretninama tužiteljice i tuženika koje su predmet spora),
prvostupanjski navodi da je bilo sporno:
- je li tužiteljica dosjelošću za korist nekretnina upisanih u z.k. ul. 861 i 846 k.o. T., stekla pravo stvarne služnosti kolnika preko nekretnine tuženika upisane u z.k. ul. 2810 k.o. T., pravcem koji je u skici mjerničkog vještaka B. Š. od 6. svibnja 2016. označen slovima A- B-C-D, te
- ima li tužiteljica do svojih nekretnina pristup s državne ceste i drugim putem, osim preko nekretnine tuženika i značenje ove okolnosti na predmet spora.
Odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je donio na temelju slijedećih utvrđenih činjenica:
- da su tužiteljica i njeni pravni prednici nesmetano uživali pravo prolaza preko nekretnine koja je danas u vlasništvu tuženika preko 20 godina,
- da na to utvrđenje ne utječe sadržaj odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću stvarnih prava na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana jer je od tog datuma (8. listopada 1991.) do dana podnošenja tužbe (koja je podnesena 9. listopada 2015.: opaska ovoga suda) proteklo više od 20 godina, u kojem razdoblju je tužiteljica sa svojim prednicima posjedovala pravo služnosti kolnika,
- da niti okolnost da je tijekom trajanja perioda dosjedanja, tužiteljica dijelom bila zakupnica poslužne nekretnine koju je koristila istodobno za korist povlasne nekretnine ne dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva jer je tužiteljica neovisno o ugovornim odnosima zakupa u koje je stupala, mogla istodobno posjedovati pravo služnosti u zakonom određenoj kvaliteti za stjecanje prava služnosti dosjelošću,
- da iako je u zadnjih 10 godina tužiteljica mogla koristiti put preko svojih nekretnina, ona to očito nije radila, što je vidljivo iz činjenice postavljanja građevinskog objekta koji se nalazi na nekretnini tužiteljice, ali koji je pun stvari i služi kao ostava, čime je onemogućen prolaz osobnim vozilima, kamionom i traktorom (bez uklanjanja stvari),
- da niti činjenica da je tužiteljica pregovarala s H. š. o formalnoj uknjižbi prava služnosti koja nije realizirana, ne utječe na zakonsko stjecanje prava služnosti koje je stečeno u trenutku ispunjenja zakonom propisanih uvjeta,
- da je tužiteljica stekla pravo stvarne služnosti kolnika dosjelošću i to nakon 20 godina poštenog posjedovanja u korist svojih povlasnih nekretnina, a na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika,
- da je tuženik imao razloga posumnjati da na nekretnini koju kupuje postoji služnost kolnika za korist nekretnine tužiteljice odnosno da je on obzirom na okolnosti trebao znati da takva služnost postoji,
- da je tuženik izvršio uvid u dokumentaciju (z.k. izvatke) te faktično stanje na terenu gdje je vidljiv, kako položaj nekretnina stranaka tako i objekti na njima, ali isto tako i putovi te prilazi koji se nalaze oko tih nekretnina, pa je tako jasno vidljiv položaj glavne ceste te put s te glavne ceste po sredini nekretnine tuženika sve do nekretnine tužiteljice,
- da nije točna tvrdnja tuženika da nije znao niti je morao znati da je njegova nekretnina opterećena služnošću, dok činjenica da se je tuženik zadovoljio pregledom dokumentacije (z.k. izvacima bez uvida u orto-foto snimke i izvatke iz ARKOD preglednika) te navodima predstavnice H. š. M. S. da na nekretnini ne postoje tereti, ne znači da je tuženik postupao s dobrom vjerom, već je postupao lakovjerno, budući je stanje na terenu nedvojbeno ukazivalo na činjenicu da tužiteljica koristi upravo nekretninu koja je sada u vlasništvu tuženika kao poslužnu da bi došla do svojih (povlasnih) nekretnina.
Prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo služnosti kolnika, dok tuženik prilikom upisa svog prava vlasništva nekretnine upisane u zk.ul. 2810 k.o. T., nije bio u dobroj vjeri zbog čega u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice.
U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se tuženik poziva u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. tog Zakona.
Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik kod kupoprodaje nekretnine upisane u zk.ul. 2810 k.o. T., čestica broj 2504/1 i upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nije postupao u dobroj vjeri odnosno da je postupao lakovjerno, jer je prvostupanjski sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljio pobijanu presudu.
Naime, tuženik se u žalbi osnovano poziva na sadržaj iskaza saslušanih svjedoka M. K. (voditelja podružnice H. š. u K.), M. S. (rukovoditeljice pravnog, kadrovskog i općeg odjela u podružnici H. š. u K.), na čije se iskaze poziva i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.
Naime, uz utvrđene činjenice na koje se tuženik poziva u žalbi, konkretno da je svoju nekretninu kčbr. 5004/1, koja je tužbenim zahtjevom obuhvaćena kao poslužna nekretnina, kupio po provedenom javnom natječaju od strane javnog poduzeća (H. š.), da niti u zemljišnih knjigama niti u dokumentaciji za javni natječaj nije bio zabilježen nikakav teret na toj nekretnini, da tužiteljica od H. š. nije tražila odobrenje za zasnivanje služnosti, da su voditelj poslovnice i voditeljica pravne službe H. š. (M. K. i M. S.) potvrdili da predmetna nekretnina nije bila niti je opterećena bilo kakvim teretima, da je do primopredaje poslužne nekretnine (od strane ovlaštene osobe H. š.) došlo nakon provedenog javnog natječaja i zaključenja kupoprodajnog ugovora, da asfaltirani put na nekretnini tuženika vodi od javnog puta do njegove kuće, da tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da bi tuženiku govorila o tome da se koristi njegovom nekretninom i da tuženik nije mogao znati za postojanje bilo kakve služnosti za koju nije znao niti raniji vlasnik predmetne nekretnine (H. š.), pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik kod upisa vlasništva svoje (poslužne) nekretnine nije postupao u dobroj vjeri, odnosno da je postupao lakovjerno.
U tom kontekstu, potpuno je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda da je tuženik kod sklapanja ugovora o kupoprodaji s H. š. te primopredaje (poslužne) nekretnine mogao izvršiti uvid u ARKOD preglednik, kod čega nije bilo sporno da je tuženik kupio poslužnu nekretninu po provedenom javnom natječaju te se je tijekom 2008. upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Naime, sustav ARKOD kao evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta u digitalnom grafičkom obliku ustrojen je Pravilnikom o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta koji je objavljen u NN br. 149/2011 od 21. prosinca 2011., pa nedvojbeno da tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i upisa u zemljišnu knjigu nije bio u mogućnosti izvršiti uvid u taj preglednik.
Sukladno odredbi čl. 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak) pravo stvarne služnosti koji na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravo onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju Zakona.
Na taj način, služnost stečena dosjelošću koja nije upisana u zemljišne knjige neće djelovati prema trećem stjecatelju prava vlasništva koji je bio u dobroj vjeri i koji je svoje pravo upisao u zemljišne knjige te će takav stjecatelj steći nekretninu bez prava stvarne služnosti. Kao pretpostavka pozivanja na načelo povjerenja u zemljišne knjige traži se, dakle, dobra vjera stjecatelja vlasništva tj. da neovisno o zemljišnoknjižnom stanju nije znao niti morao znati za postojanje služnosti.
Uz naprijed navedena činjenična utvrđenja, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik kod upisa vlasništva svoje (poslužne) nekretnine u zemljišnoj knjizi nije postupao u dobroj vjeri, odnosno da je postupao lakovjerno, pa je posljedično usvajanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo, dok je uz pravilnu primjenu materijalnog prava, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo u cijelosti odbiti.
Takvo stajalište ovoga suda ne dovode u sumnju niti navodi tužiteljice iz odgovora na žalbu u kojem se ona (u odlučnom dijelu) samo poziva na obrazloženje prvostupanjske presude ponavljajući da je tuženik znao i morao znati da preko nekretnine koju kupuje (poslužne nekretnine) postoji pravo stvarne služnosti kolnika u korist povlasnih nekretnina tužiteljice.
Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.
Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka koji se odnose na trošak zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) i sudske pristojbe te se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao i na relevantnim odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 74/95; 57/96; 137/02; 26/03 - pročišćeni tekst; 125/11; 112/12; 157/13 i 110/15) i Tarife o nagradama i troškovima za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).
Tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen u cijelosti, pa se tuženiku prema uspjehu u sporu priznaje trošak zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) u prvostupanjskom postupku u iznosu od 2.500,00 kn sukladno Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife.
Tuženik je uspio u cijelosti i u žalbenom stadiju postupka, pa mu se priznaje trošak sastava žalbe po punomoćniku (odvjetniku) u iznosu od 750,00 kn sukladno Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn sukladno Tbr. 3. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupno se tuženiku u žalbenom stadiju postupka priznaje iznos od 1.150,00 kn.
Na taj način, ukupni opravdani trošak tuženika iznosi 3.650,00 kn, a plaćanje je naloženo tužiteljici te je odlučeno kao u toč. 2. izreke ove drugostupanjske presude. Tužitelja nije uspjela u žalbenom stadiju postupka, pa joj se trošak odgovora na žalbu ne priznaje jer taj trošak nije bio opravdan sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
U Varaždinu 13. veljače 2020.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj