Rev-1140/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Miroslave Vekić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz K. M., M. S. iz Z., i J. D. iz S., koje zastupa B. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C.o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Zagrebu br. Gž-3178/93 od 7. rujna 1993., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4288/91 od 29. listopada 1992., u sjednici održanoj dana 5. rujna 1995.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1140/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv ovog dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavili su tužitelji iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlažu da se pobijani dio presude preinači u smislu navoda revizije uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1140/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Miroslave Vekić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz K. M., M. S. iz Z., i J. D. iz S., koje zastupa B. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C.o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Zagrebu br. Gž-3178/93 od 7. rujna 1993., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4288/91 od 29. listopada 1992., u sjednici održanoj dana 5. rujna 1995.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da sa osnova naknade štete plati tužitelju D. S. iznos od 4.080,00 kn, tužiteljici M. S. iznos od 2.880,00 kn i tužiteljici J. D. iznos od 3.210,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 29. listopada 1992. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 238,91 kn, te su tužitelji odbijeni sa dijelom svog zahtjeva i to tužitelj D. S. u iznosu od 126,00 kn, tužiteljica M. S. u iznosu od 36,00 kn i tužiteljica J. D. u iznosu od 804,00 kn.
Presudom suda drugog stupnja po žalbi tuženice djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja i odbijen je dio zahtjeva tužitelja a sa osnova zatražene nematerijalne štete i to tužitelja D. S. u iznosu od 1.650,00 kn, tužiteljice M. S. u iznosu od 1.470,00 kn i tužiteljice J. D. u iznosu od 1.350,00 kn.
Protiv ovog dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavili su tužitelji iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlažu da se pobijani dio presude preinači u smislu navoda revizije uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.
Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Treba reći da su iznosi u presudama nižih sudova izraženi u hrvatskim dinarima a u ovoj presudi su preračunati i izraženi u kunama i lipama a temeljem odredbe toč. V. Odluke o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe (NN br. 37/94).
Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a iz navoda revizije ne proizlazi da bi revidenti isticali ovaj revizijski razlog, već jedino revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Niži sudovi su utvrdili da je tužitelj D. S. od zadobivenih ozljeda trpio trajne fizičke bolove 45 dana i povremene lakše bolove 60 dana, da je pretrpio primarni i sekundarni strah od čega je ostao neurotiziran, te da su mu ostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 10%. Ovom tužitelju dosuđena je slijedeća šteta: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova šteta u iznosu od 600,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha šteta u iznosu od 200,00 kn i sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti šteta u iznosu od 1.400,00 kn. Za tužiteljicu M. S. utvrđeno je da je radi zadobivenih ozljeda trpila trajne bolove oko 25 dana i slabije povremene 50 dana, da je pretrpjela primarni i sekundarni strah koji joj je izazvao reaktivnu neurozu, te da su joj ostale trajne posljedice koje joj smanjuju životnu aktivnost za 5%. Ovoj tužiteljici dosuđena je slijedeća šteta: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova šteta u iznosu od 450,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha šteta u iznosu od 180,00 kn i sa osnova duševnih bolova koje trpi radi smanjene životne aktivnosti šteta u iznosu od 700,00 kn.
Za tužiteljicu J. D. utvrđeno je, da je od zadobivenih ozljeda trpila trajne fizičke bolove oko 40 dana i slabe povremene 45 dana, da je pretrpjela primarni i sekundarni strah koji je neurotizirao, te da su joj ostale trajne posljedice koje smanjuju životnu aktivnost za 10%. Ovoj tužiteljici dosuđena je slijedeća šteta: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova šteta u iznosu od 550,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha šteta u iznosu od 200,00 kn i sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti šteta u iznosu od 1.000,00 kn. Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja odluke i imajući u vidu vrijeme kada je donesena presuda suda prvog stupnja, ovaj sud smatra, da dosuđeni iznosi za sve tužitelje i sa svih osnova predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94), pa revidenti neosnovano prigovaraju da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini navedene štete.
Iz iznesenih razloga, a uz primjenu odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 5. rujna 1995.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.