I Kž-668/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 668/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. K. zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 1 i 4 KZ, odlučujući o žalbama optuženice i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. travnja 2007 godine, br. K-183/05, u sjednici održanoj 9. lipnja 2009 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, te opt. E. K. i njenog branitelja Ž. O. odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se djelomično žalba opt. E. K., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. E. K. za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 st.1 i 4 KZ, zbog kojeg je tom presudom proglašena krivom, na temelju tog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

II U ostalom dijelu žalba opt. E. K. i žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašena je krivom opt. E. K. zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 1 i 4 KZ, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Temeljem čl. 82 KZ optuženici je oduzeta imovinska korist pribavljana kaznenim djelom u iznosu od 254.414,75 kuna.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. E. K. putem branitelja Ž. O. odvjetnika iz Z. i državni odvjetnik.

I Kž 668/07-6

Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ujedno je zatražila da ona i njen branitelj budu pozvani na sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno, pa su sjednici drugostupanjskog vijeća bili prisutni opt. E. K. i njen branitelj Ž. O. odvjetnik iz Z..

Državno odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se optuženica osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju te da se temeljem čl. 82 st. 4 KZ donese odluka kojom se od M. J. oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 13.390,00 kuna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske prisutan na sjednici vijeća djelomično ostao kod pisanog očitovanja na način da je predložio da se žalba nižeg državnog odvjetnika prihvati u odnosu na odluku o kazni u skladu sa žalbenim prijedlogom, dok je odustao od dijela žalbe državnog odvjetnika i žalbenog prijedloga za oduzimanje imovinske koristi od treće osobe.

Žalba optuženice je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

Na žalbu optuženice.

Nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, s tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi iz razloga što iznos u novcu oduzete imovinske koristi optuženici ne odgovara iznosu protupravne imovinske koristi za koju je optuženica proglašena krivom. Naprotiv, u činjeničnom opisu djela za koje je optuženica proglašena krivom, navodi se da je optuženica pribavila imovinsku korist u iznosu od 254.414,75 kuna, jer je 5% od iznosa od 267.805,00 kuna isplaćivala na ime nagrade M. J.. Zbog toga je optuženici oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 254.414,75 kuna, pa je izreka presude jasna, razumljiva i u potpunom međusobnom suglasju, a također u suglasju s razlozima presude, zbog čega žalba optuženice u tom dijelu nije osnovana.

Žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, temeljem čl. 363 st. 7 ZKP, u ovom slučaju nije dopuštena, jer se optuženica u odnosu na optužnicu izjasnila da se smatra krivom, a u žalbi je istakla da su joj sve činjenice i dokazi koje navodi u žalbi, a koji po njenoj tvrdnji umanjuju njeno protupravno ponašanje u odnosu na protupravno postupanje treće osobe, bili poznati u vrijeme suđenja i donošenja presude.

Nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368 t. 1 KZ, s tvrdnjom da u činjeničnom opisu postupanja optuženice nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 337 st. 1 i 4 KZ, jer za pravnu osobu nije nastupila šteta, a što

I Kž 668/07-6

proizlazi i iz činjenice da se ona ne nalazi u svojstvu oštećenika, niti postavlja imovinsko pravni zahtjev. Da bi se u ovom slučaju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 337 st. 1 i 4 KZ, potrebno je da je počinitelj kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj ili ovlast s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi. Prema tome, nije nužno da istovremeno pravna osoba ima saznanja da joj nanesena izravna materijalna šteta, odnosno da ona postavi imovinsko pravni zahtjev, već je odlučno da počinitelj ima takve ovlasti koje mu s obzirom na njegov položaj omogućavaju da ih protupravno iskoristi ili prekorači njihove granice u namjeri pribavljanja vlastite protupravne imovinske koristi, jednom riječju da iz koristoljublja zlouporabi svoj položaj i ovlasti, čime takvim postupanjem u svakom slučaju nanosi štetu pravnoj osobi.

Kako se optuženici stavlja na teret da je u svojstvu direktorice predstavništva austrijske tvrtke imala ovlaštenje da zastupa tvrtku u svim pravnim poslovima, pa tako i za sklapanje i potpisivanje ugovora, te da je taj položaj iskoristila na način da je dala tajnici popuniti osamnaest obrazaca Ugovora o djelu s neistinitim podacima o poslovima koje je navodno obavljala osoba koja uopće nije bila po tim ugovorima zaposlena u tvrtci, te na osnovi takvih neistinitih ugovora s lažnim podacima nalagala isplatu neto zarade s računa tvrtke na žiro račun studentice M. J., koja bi nakon toga predavala novac optuženici i pritom od nje na ime nagrade dobila 5% od cjelokupnog iznosa, a ostatak novca u iznosu od 254.414,75 kuna je optuženica zadržala za sebe, to se u njenom činu stječu sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 st. 1 i 4 KZ. Stoga ni u tom dijelu žalba optuženice nije osnovana.

Na odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi u odnosu na žalbu optuženice i državnog odvjetnika.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna preblaga, jer je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti u odnosu na otegotnu okolnost u vidu prisvajanja znatnih materijalnih sredstava i pritom iskazivanja pohlepnog i beskrupuloznog ponašanja. Naprotiv, uvažavajući postojanje otegotnih okolnosti koje ističe ovaj žalitelj, sud drugog stupnja stajališta je, da se s obzirom na cijeli niz olakotnih okolnosti istaknutih u prvostupanjskoj presudi, posebno s obzirom na njenu dosadašnju neosuđivanost i priznanje djela, ovakvo kriminalno ponašanje optuženice može smatrati ekscesnim.

Naime, u odnosu na izostanak ovih žalbenih osnova u žalbi optuženice, sud drugog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 382 ZKP, jer se po citiranoj zakonskoj odredbi smatra se da žalba podnesena u korist optuženika zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.

Cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti uz težinu djela, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, stajališta je da je kaznom zatvora u trajanju od jedne godine u ovom slučaju moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja, zbog čega je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni.

S obzirom na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da je optuženica počinjenjem kaznenog djela pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 254,414,75 kuna, to je prvostupanjski sud pravilno primijenivši odredbu čl. 82 KZ donio odluku o oduzimanju navedene imovinske koristi.

I Kž 668/07-6

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, to je na temelju čl. 390 st. 1 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. lipnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.