Jž-2944/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvtske

Zagreb

Broj: Jž-2944/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe K. r. d.o.o. sa sjedištem u Z. i okr. odgovorne osobe S. W., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. točke 1. i st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11., 74/13. i 69/17.), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe K. r. d.o.o. i okr. odgovorne osobe S. W., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama od 18. rujna 2017., broj: 98. Pp G-2438/16, u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2019.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe K. r. d.o.o. i okr. odgovorne osobe S. W. i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. pravna osoba K. r. d.o.o. i okr. odgovorna osoba S. W. su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od po 400,00 (četiristo) kuna, svaki, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama od 18. rujna 2017., broj: 98. Pp G-2438/16 proglašeni su krivim okr. pravna osoba K. r. d.o.o. i odgovorna osoba u pravnoj osobi S. W., da su na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz čl. 226. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o strancima, za koji je okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna od 50.000,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi novčana kazna od 10.000,00 kuna, koju su dužni platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezani su naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od po 200,00 kuna, svaki okrivljenik.

Protiv te presude okr. pravna osoba K. r. d.o.o. i okr. S. W. odgovorna osoba, po branitelju odvjetniku I. Š. pravodobno su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine, podredno da se preinači prvostupanjska presuda na način da se podnositelji žalbe oslobode kazne ili da im se kazna ublaži do zakonskog propisanog minimuma u skladu sa žalbenim navodima.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na bitnu povredu prekršajnog postupka žalbom se ističe da je odluku u navedenom predmetu donio Prekršajni sud u Zagrebu, koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao donijeti odluku u toj stvari, budući se u čl. 1. st. 2. Zakona o strancima izričito navodi da se odredbe zakona koje se odnose na boravak i rad stranaca ne primjenjuju na okrivljenike, tako da isti ne podliježu stvarnoj nadležnosti Prekršajnog suda u Zagrebu u ovom slučaju, jer se radi o činjenicama i okolnostima na koje se te odredbe ne primjenjuju. Žalbom se ističe da se u čl. 1. st. 2. Zakona o strancima izričito navodi da se odredbe zakona koje se odnose na boravak i rad stranaca ne primjenjuju na okr. S. W., što posljedično znači da niti K. r. d.o.o. kao pravna osoba ne bi podlijegao stvarnoj nadležnosti Prekršajnog suda u Zagrebu u ovom slučaju jer se radi o činjenicama/okolnostima na koje se te odredbe (o boravku i radu) ne primjenjuju.

Nisu u pravu podnositelji žalbe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 7. Prekršajnog zakona, odnosno da je odluku donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari.

U smislu čl. 94. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.) prekršajni sudovi su nadležni suditi u prvom stupnju za sve prekršaje, osim za one za koje je zakonom propisana nadležnost tijela državne uprave. Protiv okrivljenika je po prigovoru okrivljenika zbog poricanja prekršaja protiv prekršajnog naloga ovlaštenog izdavatelja Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, vođen prekršajni postupak zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o strancima. Prema čl. 238. st. 8. toč. 4. Prekršajnog zakona sud će u ovom slučaju izdani prekršajni nalog prihvatiti kao optužni prijedlog, u konkretnom slučaju, kao optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o strancima. Dakle, iz svega navedenog, Prekršajni sud u Zagrebu bio je stvarno nadležan za odlučivanje u konkretnom slučaju, a okolnosti na koje se ukazuje žalbom, kada bi stvarno postojale, utjecale bi na vrstu odluke suda koji je nadležan za odlučivanje o prekršajima propisanim Zakonom o strancima, a ne na stvarnu nadležnost suda, kako to pogrešno smatraju podnositelji žalbe.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

Jednako tako, nije osnovana ni žalba zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, budući je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe Zakona o strancima.

U pravu su podnositelji žalbe da čl. 1. st. 2. Zakona o strancima propisuje: "Odredbe ovog Zakona koje se odnose na boravak i rad stranaca ne primjenjuju se na članove diplomatskih misija, konzularnih ureda, članova misija organizacija Ujedinjenih naroda i drugih specijaliziranih ustanova Ujedinjenih naroda, članove misija međunarodnih organizacija akreditiranih u Republici Hrvatskoj te članova njihovih obitelji odnosno zajedničkog kućanstva."

Naime, diplomatske misije i međunarodne organizacije akreditirane u Republici Hrvatskoj notificiraju Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Diplomatskom protokolu dolazak članova Misije, prilažući uz diplomatsku notu presliku putovnice osobe koja se notificira. Nesporno je da je okr. S. W. od strane Veleposlanstva Republike Koreje notificirana kao supruga člana poslužnog osoblja Trgovinskog centra Veleposlanstva, te joj je izdana posebna osobna iskaznica na temelju koje ostvaruje i pravo boravka u Republici Hrvatskoj. Međutim, ista nije ishodila dozvolu za boravak i rad za poslove člana uprave društva-direktora okr. K. r. d.o.o. u Republici Hrvatskoj, koje poslove je obavljala.

Imajući u vidu svrhu Zakona o strancima propisanu čl. 1. st. 1., propisivanje uvjeta ulaska, kretanja i boravka, rad stranaca i uvjeta rada i prava raspoređenih radnika u Republici Hrvatskoj, po ocjeni ovog suda, odredba čl. 1. st. 2. Zakona o strancima odnosi se na boravak i rad navedenih osoba u njihovom statusu i funkciji u diplomatskim odnosima, te je propisana s ciljem zaštite neometanog obavljanja njihovih dužnosti u njihovoj funkciji u diplomatskoj ili drugoj misiji, (funkcionalna nužnost), a ne odnosi se na obavljanje profesionalne djelatnosti tih osoba izvan Misije, radi stjecanja osobne zarade, jer bi se u protivnom omogućila zloupotreba diplomatskih imuniteta.

Slijedom navedenog, nije osnovana ni žalba zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, jer su osnovano okrivljenici proglašeni krivim da su počinili prekršaj iz članka 226. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o strancima.

Žaleći se zbog izrečene prekršajnopravne sankcije podnositelji žalbe smatraju da postoje okolnosti koje upućuju na to da ih je sud trebao osloboditi od kazne ili im kaznu ublažiti do zakonski propisanog minimuma. Ističu da je prvostupanjski sud, ako je i smatrao da se Zakon o strancima može primijeniti u konkretnom slučaju, trebao uzeti u obzir činjenicu da je okr. S. W. nakon zaprimanja optužnog prijedloga odmah kontaktirala svog branitelja i odmah poduzela radnje kako bi otklonila ili umanjila posljedice eventualnog prekršaja (prekinula radni odnos i obavljanje funkcije direktora), čime su okrivljenici pokazali da ni na koji način nisu imali niti imaju namjeru zaobilaziti hrvatske propise, niti je sud cijenio olakotnim da je okrivljenica korejska državljanka koja ne razumije hrvatski jezik, pa joj je poslovanje otežano, niti je sud cijenio da okrivljenici do sada nisu kažnjavani.

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečene primjerene novčane kazne, koje nisu previsoke.

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna od 50.000,00 kuna pravnoj osobi i od 10.000,00 kuna odgovornoj osobi, a koje kazne su im izrečene prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna od 50.000,00 do 100.000,00 kuna za svakog stranca sa kojim je zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad za poslodavca- pravnu osobu, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi novčana kazna 10.000,00 do 50.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud, iako pogrešno navodi u obrazloženju odluke da su novčane kazne propisane u utvrđenom iznosu, okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u propisanom posebnom minimumu.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda novčane kazne u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Okolnosti koje se ističu žalbom nisu takve prirode da bi se u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona mogle cijeniti naročito olakotnim okolnostima koje bi bile osnova za izricanje blaže kazne od propisane, niti su se, po ocjeni ovog suda, stekli uvjeti za fakultativno oslobođenje od kazne propisano čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona.

Žaleći se zbog troškova prvostupanjskog postupka podnositelji žalbe smatraju da nije bilo osnove da ih se svakog obveže na naknadu paušalnog troška budući je predmetni postupak nepravilno i protuzakonito vođen pred Prekršajnim sudom u Zagrebu.

Međutim, kako je naprijed obrazloženo, ovaj prekršajni postupak pravilno je i zakonito vođen pred Prekršajnim sudom u Zagrebu, te je osnovano prvostupanjski sud obvezao okrivljenike na naknadu troškova prekršajnog postupka, a visina paušalne svote određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, pri čemu treba naglasiti da je ista određena neznatno iznad donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, te ovaj sud ne nalazi da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje poslovanje pravne osobe ili uzdržavanje okr. S. W.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

Zagreb, 14. veljače 2019.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.