Rev-23/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 23/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika G. b. d.d. u stečaju iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja Z. B. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. R., odvjetnici u Z., radi isplate i utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-5929/2014-6 od 19. rujna 2018. kojom je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 2349/2003 od 19. ožujka 2014., u sjednici održanoj 19. ožujka 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 5929/2014-6 od 19. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-2349/2003 od 19. ožujka 2014. u dijelu pod st. I. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se drugotuženiku Z. B. iz O. isplatiti tužitelju G. B. d.d. – u stečaju, Z., ... iznos od 10.472.324,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17.04.2003.g. do 31.12.2007.g. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do konačne isplate po stopi odrađenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnim poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništava odredba članka 4. stavak 1. Crtica druga, Ugovora o ustupanju potraživanja, priznanju duga, kreditu i zalogu broj ... od 15.07.1995. godine u dijelu u kojemu je njime ugovorena kamatna stopa od 4% mjesečno i to ništava preko iznosa od 1,80 % mjesečno, tj. preko iznosa prosječne aktivne vagane stope na kredite uz valutnu klauzulu na dan sklapanja predmetnog Ugovora koja je iznosila 21,70 % godišnje.

Utvrđuje se da je ništava odredba članka 1. Aneksa Ugovora o ustupanju potraživanja, priznavanju duga, kreditu i zalogu broj ... od 03.12.1996. godine u dijelu u kojemu je njime ugovorena kamatna stopa od 4% mjesečno , a od 01.10.1996. godine da se ona mijenja i iznosi 2,5% mjesečno i to ništava preko iznosa od 1,74% mjesečno tj. preko iznosa prosječne aktivne vagane stope na kredite uz valutnu klauzulu na dan sklapanja predmetnog Ugovora koja je iznosila 20,83% godišnje.

Utvrđuje se da je ništava odredba članka 3. stavak 2. Aneksa broj 1. Ugovoru o ustupanju potraživanja, priznavanju duga, kreditu i zalogu broj ... od 31.12.1997. godine u dijelu u kojemu je njime ugovorena kamatna stopa od 20% godišnje i članka 3. stavak 5. U dijelu u kojem je njime ugovorena kamatna stopa od 3% mjesečno za zakašnjenje do naplate i to ništava preko iznosa od 1,20% mjesečno tj. preko iznosa prosječne aktivne vagane stope na kredite uz valutnu klauzulu na dan sklapanja predmetnog Ugovora koja je iznosila 14,40% godišnje.

Utvrđuje se da je ništava odredba članka 2. Stavak 1 Aneksa broj 1. Ugovoru o ustupanju potraživanja, priznavanju duga, kreditu i zalogu broj ... od 31.12.1997. godine u dijelu preko iznosa od 2.035.522,59 DEM što je po srednjem tečaju DEM objavljenom na tečajnoj listi HNB na dan zaključenja ovog aneksa predstavlja protuvrijednost od ukupno 7.152.824,30 kn."

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.035.042,00 kn u roku osam dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 280.286,00 kn, kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.031.955,00 kn u roku od osam dana.

VI Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 298.412,80 kn, kao neosnovan."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2349/2003 od 19. ožujka 2014. u pobijanoj točki I. njene izreke." Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2349/2003 od 10. ožujka 2014. u točkama II., III., IV., V. i VI. njene izreke i u tom dijelu predmet vraća Trgovačkom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj- protutuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik-protutužitelj nije podnio odgovor na reviziju tužitelja-protutuženika.

Revizija tužitelja-protutuženika je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu 10,472.324,58 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2003. pa do isplate i to s osnova ispunjenja obveze iz Ugovora o ustupanju potraživanja, priznanju duga, kreditu i zalogu broj ... od 15. srpnja 1995. i njegovih Aneksa.

Utvrdivši da je predmetnim Ugovorom i njegovim Aneksima određena anuitetna otplata duga (glavnica i kamate), da je zadnju anuitet isplaćen 5. rujna 1998., da je sljedeći dospijevao 1. listopada 1998. te utvrdivši da je među strankama ugovorenu da u slučaju da dužnik zakasni s ispunjenjem obveze plaćanja dva uzastopna anuiteta kredit u cijelosti dospijeva na naplatu na dan kad je trebao biti plaćen zadnji anuitet koji dužnik u roku nije podmirio, nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ocijenivši osnovanim prigovor zastare (jer da je cjelokupni preostali dug dospio 1. listopada 1998., a da je tužba u ovom postupku podnesena 15. svibnja 2003.). Nižestupanjski sudovi smatraju da je prigovor zastare osnovan jer da je od dospijeća cjelokupne preostale obveze do utuženja protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 372. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).

Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno, a čim je dakle ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, iako se u konkretnom slučaju prvotno radilo o anuitetnoj otplati duga, isti dug je neplaćanjem dva uzastopna anuiteta dospio na naplatu u cijelosti pa stoga više nije riječ o anuitetnoj, povremenoj tražbini, već o tražbini o cjelokupnom iznosu.

Stoga, vrijeme zastare za utuženu tražbinu tužitelja-protutuženika treba računati prema općem zastarnom petogodišnjem roku iz čl. 371. ZOO (gdje se prigovor zastare ukazuje neosnovanim).

Radi pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama, nižestupanjski sudovi propustili su raspraviti i utvrditi sve činjenice za ishod spornog odnosa među strankama (činjenice vezane za postojanje i visinu predmetnog duga).

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. ožujka 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.