Gzp-1552/2009-10 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1552/09-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice D. P. iz J., koju zastupaju punomoćnice S. D. i L. O.-V., odvjetnice u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 16. listopada 2009., 30. studenoga 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-3701/11 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici D. P., u iznosu od 5.500,00 (pettisućapetstotina) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljici Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 16. listopada 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), ovom sudu podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P- 6652/00, te kod Županijskog suda u Rijeci, ne navodeći poslovni broj spisa tog suda

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P- 6652/00, očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 10. studenog 2011., te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 28. prosinca 2000. pred Općinskim sudom u Rijeci (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužiteljice D. P. iz J., … (ovdje predlagateljice), protiv tuženika M. G. i još XLIX-tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-6652/00;

- tužiteljica je 23. srpnja 2001. podnijela proširenu tužbu, sa prijedlogom za postavljanje skrbnika za poseban slučaj XIX-, XLIII-, XLIV-, XLV-, L-, LI-, LII-, LIII- i LIV-tuženicima;

- podneskom od 28. svibnja 2002. i 26. rujna 2002. tužiteljica se očitovala;

- sud je 2. siječnja 2003. od Centra za socijalnu skrb R. zatražio postavljanje skrbnika pojedinim tuženicima, čemu je udovoljeno 24. rujna 2003.;

- rješenjem od 6. studenog 2003. sud je pozvao tužiteljicu da označi zakonske nasljednike nekih tuženika, obzirom da se dostava poziva za njih vratila s naznakom da su preminuli. Tužiteljica je podneskom od 1. prosinca 2003. dostavila podatke o zakonskim nasljednicima, a podneskom od 15. prosinca 2003. dostavila novu adresu XX-tuženika;

- na ročištu održanom 21. siječnja 2004. dio tuženika iznio je svoj odgovor na tužbu. Tužiteljica je pozvana u roku 30 dana dostaviti urednu adresu za jednu od tuženica, te se očitovati na navode tuženika;

- podneskom od 5. veljače 2004. tužiteljica se očitovala i navela da nije u mogućnosti dostaviti adresu tuženice, obzirom da ista živi u inozemstvu, te je zatražila postavljanje skrbnika za poseban slučaj, predloživši izvođenje dokaza provođenjem očevida i mjerničkog vještačenja;

- podnescima od 2. ožujka 2004. godine, 28. travnja 2004. godine i 18. lipnja 2004. tužiteljica je požurila postupanje suda;

- tužiteljica je rješenjem od 2. srpnja 2004. pozvana da u roku 15 dana uplati pripadajući predujam radi objave oglasa o postavljanju skrbnika u „Narodnim novinama“. Rečeno rješenje tužiteljica je zaprimila 5. srpnja 2004., a po istom postupila 15. srpnja 2004.

- rješenjem od 7. lipnja 2005. godine postavljen je privremeni zastupnik XXIV- tuženici;

- na ročištu održanom 15. studenog 2005. odlučeno je da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz uviđajem na licu mjesta;

- uviđaj na licu mjesta određen za 3. ožujka 2006. godine odgođen je zbog loših vremenskih uvjeta;

- podneskom od 13. ožujka 2006. tužiteljica je proširila tužbu na još dvoje tuženika (LV- i LVI-tuženike);

- dopisom od 21. ožujka 2006. sud je zatražio od PU R. osiguranje nazočnosti djelatnika policije tijekom predstojećeg uviđaja;

- uviđaj na licu mjesta održan je 24. ožujka 2006. Izveden je dokaz saslušanjem troje svjedoka, na temelju naknadnog prijedloga tužiteljice;

- podneskom od 31. ožujka 2006. tužiteljica je predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka, a podneskom od 6. lipnja 2006. požurila je postupanje suda;

- na ročištu održanom 25. listopada 2006. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i dvoje tuženika te dva svjedoka. Određeno je i izvođenje dokaza provođenjem mjerničkog vještačenja, te je naloženo tužiteljici uplatiti predujam, čemu je udovoljeno;

- rješenjem od 26. veljače 2007. odgođen je uviđaj zbog službene spriječenosti vještaka, a dopisom od istog dana sud je zatražio od PU R. osiguranje nazočnosti djelatnika policije tijekom predstojećeg uviđaja;

- uviđaj na licu mjesta uz nazočnost vještaka održan je 27. ožujka 2007., a nalaz i mišljenje vještaka zaprimljeni su na sudu 8. lipnja 2007., na koje se tužiteljica očitovala 3. srpnja 2007.;

- podneskom od 10. srpnja 2007. tužiteljica je predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka;

- ročište određeno 19. rujna 2007. odgođeno je, tužiteljica se očitovala podneskom od 9. travnja 2008., dok je podneskom od 14. travnja 2008. ispravila tužbu i konačno uredila tužbeni zahtjev;

- ročište određeno za 27. svibnja 2008. odgođeno je;

- na ročištu 12. lipnja 2008. godine saslušana su dva svjedoka na temelju naknadnog prijedloga tužiteljice te je glavna rasprava zaključena;

- presuda posl. br. P-6652/00, kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen, objavljena je na ročištu 18. lipnja 2008.;

- prijedlog za ispravak presude tužiteljica je podnijela 12. rujna 2008., te je rješenjem od 1. travnja 2009. ispravljena presuda;

- protiv presude žalbu je podnio III-tuženik 17. rujna 2008., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Rijeci na daljnje postupanje, koji ga je zaprimio 1. kolovoza 2011. godine. Spis se vodi pod posl. br. Gž-3701/11. Postupak je u tijeku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (28. prosinca 2000.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (30. studenog 2011.), što iznosi ukupno 10 (deset) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 2 (dva) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 10 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 11 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka te provođenjem uviđaja i vještačenja. No, veći broj određenih i provedenih ročišta, te činjenica da je sud prvo ročište održao tek po proteku tri godine nakon podnošenja tužbe (21. siječnja 2004.) ukazuje da sud nije u dovoljnoj mjeri nastojao koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije, u smislu članka 311. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91).

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagateljica (u predmetnom postupku tužiteljica) svojim držanjem u parnici također pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužiteljica nije odmah uz tužbu dostavila sve relevantne isprave i predložila relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činila tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i provođenje uviđaja i vještačenja. Nadalje, zamijećeno je kako je tužiteljica u više navrata tijekom postupka uređivala tužbu i tužbeni zahtjev. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagateljica nije doduše utjecala na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljici pripada zbog povrede njezina prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, ne samo obzirom na predmet spora (utvrđenje i izdavanje tabularne isprave), već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka, ali i provođenjem mjerničkog vještačenja, te dvaju uviđaja. Ovaj sud pritom osobito ukazuje kako je u parnici na strani tuženika sudjelovao značajan broj osoba (u konačnici 56), u svezi s čime je valjalo poduzeti odgovarajuće postupovne radnje, osobito glede postavljanja skrbnika za poseban slučaj nekim tuženicima.

Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos značajnoj složenosti postupka i doprinosu predlagateljice duljini postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 5.500,00 kuna, osobito imajući na umu izloženu složenost postupka, doprinos predlagateljice, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. studenoga 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.