I Kr-69/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-69/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Varaždinu od 4. ožujka 1996. broj Kv-14/96-5 (K-51/93-96), u sjednici održanoj 22. svibnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. N.B. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 15. prosinca 1993. broj K-51/93 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 1995. broj Kž- 174/94, osuđen je, uz primjenu instituta o ublažavanju kazne, N.B. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Prema podacima iz spisa osuđenik je nastupio na izdržavanje kazne 10. siječnja 1996.

U zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, kojeg je podnio 22. veljače 1996., osuđenik navodi da živi u bračnoj zajednici sa ženom i troje djece, s tim da mu se treće dijete rodilo nakon što je nastupio na izdržavanje kazne. Tvrdi da mu je obitelj sada u teškoj materijalnoj situaciji, jer je žena nezaposlena i prima samo socijalnu pomoć, a jedini izvor prihoda je bio njegov rad. Prilaže dokumentaciju u dokaz svojih navoda i predlaže da mu se kazna izvanredno ublaži.

Sud prvog stupnja, dostavljajući predmet predložio je da se zahtjev osuđenika kao neosnovan odbije, a negativan je i prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Okolnost da se rodilo još jedno dijete osuđeniku, premda nova, po ocjeni Vrhovnog suda, nije takvog značaja i kvalitete da bi s obzirom na težinu učinjenog kaznenog djela i njegovu društvenu opasnost, te zapriječenu kaznu zatvora za to djelo, i da je postojala u vrijeme izricanja presude, očito dovela do blaže osude.

Naime, prvostupanjski sud je osuđeniku kao olakotno imao u vidu da izdržava povremenim radom dvoje malodobne djece. Nova okolnost da je rođeno još jedno dijete u bitnom ne mijenja obiteljske prilike osuđenika, pa time nije niti relevantna u smislu čl. 399. ZKP, da bi opravdavala izricanje još blaže kazne od one koja je osuđeniku pravomoćno izrečena za tako teško kazneno djelo.

Što se tiče pogoršane materijalne situacije u obitelji osuđenika treba reći, kako se radi o

posljedici koja predvidivo i logično nastupa prigodom odlaska osuđenika koji uzdržava obitelj na nastupanje kazne, pa takova okolnost nema značaj nove okolnosti u smislu čl. 399. ZKP koja bi u konkretnom slučaju opravdavala primjenu instituta izvanrednog ublažavanja kazne.

Budući da nisu ostvareni uvjeti iz čl. 399. ZKP, valjalo je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ante Potrebica, v.r.