Rev-1871/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1871/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. J. iz V., koju zastupa A. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika B. J. iz P., koga zastupaju S. S., R. B. i T. V., odvjetnici u P., radi uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 26. veljače 1998. godine br. Gž- 2372/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 3. srpnja 1997. godine br. P-51/97, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 1999.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja tužiteljice plaća 1.000,00 kn mjesečno od 25. veljače do 3. srpnja 1997., a nakon toga ubuduće 16% od svoje mirovine koju prima od Republičkog fonda M.Z. i to dospjele obroke da plati odjednom sa zateznom kamatom za svaki obrok od dospijeća do isplate i parničnim troškom od 800,00 kn i kojom je ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da se tužiteljica, koja je rođena 9. prosinca 1976. godine, redovito školuje kao redovni student na fakultetu u O. (potvrde - list 12 i 41);

- da tužiteljica živi sa svojom majkom i njenim drugim suprugom i prima dječji doplatak u iznosu od 300,00 kn mjesečno;

- da tužiteljica radi studija svakodnevno putuje iz V. u O. zbog čega ima putne troškove u iznosu od 330,00 kn mjesečno;

- da ukupni iznos sredstava za uzdržavanje tužiteljice iznosi najmanje 1.300,00 kn mjesečno i to bez navedenih putnih troškova;

- da je majka tužiteljice zaposlena u Gradskoj upravi u V. gdje prima plaću u iznosu od oko 2.200,00 kn mjesečno i da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja osim tužiteljice;

- s druge pak strane da tuženik živi u drugom braku u kojem ima drugo dijete (u vrijeme presuđenja staro svega nekoliko mjeseci), koje je tuženik dužan po zakonu uzdržavati, kao i suprugu iz drugog braka, koja nije zaposlena;

- da tuženik prima mirovinu u iznosu od 6.451,00 kn mjesečno i da pored toga ostvaruje dobit kao vlasnik privatnog poduzeća za trgovine usluga i posredovanja, te da je taj prihod u 1997. godini iznosio najmanje 6.000,00 kn mjesečno;

- da tuženik ima posebne životne troškove kao invalid i dijabetičar.

Sudovi su pravilno ocijenili da je tuženik dužan prema svojim mogućnostima osigurati tužiteljici uzdržavanje i nakon njene punoljetnosti, jer se ona redovno školuje (čl. 238. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", br. 51/89 i 59/90 - u daljnjem tekstu: ZBPO).

Svojim revizijskim prigovorima kojima osporava da se tužiteljica redovno školuje tuženik pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja sudova što prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Sudovi su na temelju utvrđenih okolnosti o potrebama tužiteljice s jedne strane i mogućnostima tuženika s druge strane kao i mogućnostima majke tužiteljice pravilno odredili i visinu uzdržavanja u smislu odredbi čl. 260. i 261. ZBPO pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Daljnje zaduživanje kreditima koje spominje revident nije od utjecaja na mogućnost donošenja drugačije odluke u ovom sporu.

Okolnost da tužitelj očekuje drugo dijete u drugom braku kao i okolnost da postoji vjerojatnost da će doći do prestanka rada tužiteljevog privatnog poduzeća, također nisu od odlučnog značenja za ovaj spor, jer se na tim okolnostima ne temelji pobijana pravomoćna presuda, s obzirom da do njenog donošenja one nisu još ni nastale.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.