III Kr-35/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 35/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika B. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 19. svibnja 2008. broj K-121/98 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 4. prosinca 2008. broj Kž-447/08, u sjednici održanoj 8. srpnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika B. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 19. svibnja 2008. broj K-121/98 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 4. prosinca 2008. broj Kž- 447/08 B. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, te je, na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je, na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. veljače 2005. do 3. ožujka 2005.

Protiv te presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, putem branitelja E. M. odvjetnika iz Z.. Zahtjev temelji na osnovama iz čl. 427. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) uz tvrdnju da je presuda utemeljena na nezakonitom dokazu, a ističe i da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen. Potom navodi osnovu za ovaj izvanredni pravni lijek iz čl. 427. toč. 3. ZKP i ustvrđuje da je, sada osuđeniku, bilo povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi. Zbog toga predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pravomoćnu presudu preinači u korist osuđenika, a podredno, da je ukine i predmet vrati nadležnom sudu radi donošenja zakonite odluke.

III Kr 35/09-3

Izjašnjavajući se o zahtjevu Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podneskom od 28. travnja 2009. broj KR-DO-230/09 predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitom dokazu i da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP. Neosnovano osuđenik tvrdi da je pretraga stana kod optuženika P. Č. provedena nezakonito, jer da je provedena bez sudskog naloga te da nisu postojali zakonom propisani uvjeti za provođenje pretrage. Ističe da je pretraga provedena bez nazočnosti svjedoka, da je započela 23. listopada 1992. na opisani, nezakoniti način, te nastavljena 24. listopada 1992. uz sudski nalog i u nazočnosti dvaju svjedoka pretrage (dakle zakonito).

Po odredbi čl. 217. ZKP, ako je pretraga obavljena bez pisanog sudskog naloga (čl. 213. st. 1. ZKP) ili bez osoba koje moraju biti nazočne pretrazi (čl. 214. st. 1. i st. 2. ZKP) pretraga je nezakonita, te se niti zapisnici o pretrazi niti ostali dokazi pribavljeni pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 23. listopada 1992. (list 30 spisa), posebnog izvješća PU … od 23. listopada 1992. (listovi 4 – 6), te izvješća o lišenju slobode od 22. listopada 1992., proizlazi da je osuđenik B. B. prilikom lišenja slobode dobrovoljno predao argentinsku pušku F.A.L. call 7,62 mm NATO, hrvatski automat Zagi call 9 mm i pištolj „Crvena zastava“ call 7,62 mm, o čemu je sačinjena potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koju je osuđenik B. potpisao. Radi se, dakle, o dobrovoljnoj predaji opisanog oružja o čemu su sačinjene odgovarajuće, zakonom predviđene, potvrde i zapisnici, te isti predstavljaju zakonite dokaze.

Pretraga stana P. Č. provedena je narednog dana (24. listopada 1992.) na temelju sudskog naloga (list 34). O pretrazi je sastavljen zapisnik (list 31 – 32 spisa) u nazočnosti dvaju svjedoka i vlasnika stana koji je pretraživan, P. Č., te su tijekom pretrage od P. Č. oduzeti predmeti popisani na potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (list 33) koju je P. Č. i potpisao. Iz iznesenoga slijedi da dobrovoljna predaja stvari – oružja od osuđenika B. B. i pretraga stana kojoj prigovara nisu u međusobnoj vezi, te da se radi o zakonitim dokazima.

Slijedom navedenoga prvostupanjska presuda nije utemeljena na nezakonitim dokazima kako to neosnovano tvrdi podnositelj zahtjeva.

Neosnovano osuđenik tvrdi da je u ovom kaznenom predmetu prvostupanjski sud sudio u neodgovarajućem sastavu (sudio je sudac pojedinac) jer da se stranke nisu opetovano, kada je rasprava započela iznova, suglasile da im sudi sudac pojedinac.

Suglasnost da u ovom kaznenom postupku sudi sudac pojedinac stranke su dale na raspravi 29. rujna 2006. kako je to predviđeno odredbom čl. 18. st. 3. ZKP. Istim propisom određeno je da stranke ovu suglasnost ne mogu opozvati, pa prema tome jednom data suglasnost vrijedi za tijek cijelog prvostupanjskog postupka. Stoga nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud sudio u nepropisnom sastavu.

III Kr 35/09-3

Nadalje, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da su mu povrijeđena prava na obranu na glavnoj raspravi te da je ta povreda utjecala (mogla utjecati) na presudu. Osuđenik tvrdi da je ova povreda Zakona o kaznenom postupku iz čl. 367. st. 3. ZKP počinjena na način da su na raspravi 15. svibnja 2008. pročitani dokazi bez njegove suglasnosti (iskazi svjedoka, obrana drugooptuženika itd.), a uz to odbijeni su i njegovi dokazni prijedlozi (predlagano je saslušanje svjedoka pretrage i pripadnika redarstvenih vlasti koji su provodili pretragu, te drugi dokazi) čime je osuđeniku, kako to tvrdi u zahtjevu, onemogućeno raspravljanje pred sudom o provedenim dokazima, a samim time povrijeđeno je i načelo neposrednosti, a uz navedeno i pravo izvođenja dokaza koji mu idu u korist, što po njemu predstavlja temeljna prava obrane.

Okolnost neprovođenja dokaza koje je predložio osuđenik mogla je utjecati samo na pravilnost činjeničnog stanja, a iz te osnove se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti. Osim toga sudovi su smatrali da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na temelju već provedenih dokaza.

Točno je da je dio dokaza na raspravi 15. svibnja 2008. pročitan (list 303 i 304 spisa). Međutim, toj raspravi bili su nazočni optuženici i njihovi branitelji, pa je tako toj raspravi nazočio i osuđenik B. B. i njegov tadašnji branitelj M. V.. Nitko od nazočnih, pa niti podnositelj zahtjeva, niti njegov tadašnji branitelj, nisu stavili primjedbe na ovakav način provođenja dokaza, što je na raspravnom zapisniku i konstatirano. Okolnost što su iskazi dijela svjedoka pročitani (i to oštećenih M. R. i Z. K.) a na takvo provođenje dokaza optuženici nisu imali prigovora, znači da su imali mogućnost iskoristiti sva prava obrane, ali da ih nisu iskoristili. Iz navedenog slijedi da je neosnovana tvrdnja osuđenika da mu je pravo na obranu bilo povrijeđeno.

Slijedom iznesenoga zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan ni iz jedne osnove predviđene odredbom čl. 427. ZKP, te ga je zato trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP.

U Zagrebu, 8. srpnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.