Legislator Case Law & Legislation
Rev-1276/2001-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for wrongful termination as employee missed statutory 15-day objection deadline.

Case Number Rev-1276/2001-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court ruling that terminated her employment. The employee argued she lodged a formal objection with the employer via mail, but failed to provide evidence of this submission. The court held that without proof of the prior objection, the statutory 15-day deadline for filing a lawsuit had expired under the Labor Law.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 80. st. 1. ZOPRO; Čl. 83. st. 1. i 2. ZOPRO; Čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; Čl. 386. ZPP; Čl. 393. ZPP: An employee who fails to prove they lodged a prior objection with the employer before filing a lawsuit is barred from seeking judicial protection due to the expiration of the statutory preclusive period.

Keywords

AI generated
statutory preclusive period labor law objection proof of prior complaint dismissal of employment procedural exhaustion

Cited Legislation

AI generated
Čl. 80. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
Čl. 83. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
Čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Budući da u ovom sporu nije došlo ni do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP, na koju revizijski sud temeljem čl.
Čl. 386. Zakona o parničnom postupku
Čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1276/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz R., koju zastupa M. Š., odvjetnik u R., protiv tuženika I. iz R., koga zastupa M. K., odvjetnik u R., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Rijeci od 2. veljače 2000. godine, br. Gž 1772/99-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci od 12. svibnja 1999. godine, br. P 2017/94, u sjednici održanoj dana 25. listopada 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja odbačen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika od 10. svibnja 1993. godine kojom tužiteljici prestaje radni odnos, te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, da joj prizna sva prava iz radnog odnosa, te da joj isplati razliku osobnog dohotka zajedno s kamatom.

Tužiteljica je obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je rješenje suda prvoga stupnja.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine rješenje obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica uložila prigovor protiv sporne odluke tuženika o prestanku njezinog radnog odnosa, a koju je primila 24. svibnja 1993. godine, 17. rujna te godine, i to u ovom postupku (list 93 spisa).

Na temelju te činjenice ti sudovi su pravilno zaključili da je to ona učinila nakon proteka prekluzivnog roka od 15 dana predviđenog u čl. 80. st. 1. tada važećega Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (dalje: ZOPRO). Kod toga su ti sudovi pravilno odbili njezin prigovor da osporena odluka nije sadržavala uputu o pravnom lijeku, jer ta okolnost nije od utjecaja na primjenu prije navedenog prekluzivnog roka.

Također nije odlučna ni okolnost na koju ukazuje revizija, da je tužiteljica proširivši svoj raniji tužbeni zahtjev pred sudom na spornu odluku 7. srpnja 1993. godine to učinila u Zakonom predviđenim rokovima, jer su sudovi nižega stupnja ocijenili da ona nije dokazala svoju tvrdnju da je ona prethodno poslodavcu uložila prigovor protiv sporne odluke, a zaštitu pred sudom ne može tražiti zaposlenik koji nije prethodno tražio zaštitu pred nadležnim tijelom poslodavca.

Tužiteljica u reviziji ponovno tvrdi kao i u ranijem postupku, da je ona stvarno uložila prigovor poslodavcu, što da je učinila običnom poštanskom pošiljkom, ali da povodom toga nije od tuženika nikada primila odluku, međutim, kao što je prije spomenuto, ona u dosadašnjem postupku nije dokazala da je takav prigovor uložila, a ni u reviziji se ne poziva na bilo kakav dokaz za tu svoju tvrdnju.

Kako su dakle sudovi nižega stupnja utvrdili da ne postoje zakonom predviđene pretpostavke iz čl. 80. st. 2. i čl. 83. st. 1. i 2. ZOPRO za traženje sudske zaštite sudovi nižega stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužiteljičinu tužbu odbacili.

Budući da u ovom sporu nije došlo ni do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP, na koju revizijski sud temeljem čl. 386. toga zakona pazi po službenoj dužnosti, trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.