Rev-2564/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2564/11-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća, Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirjane Magud članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja J. S. iz S., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u S., protiv protustranke I. M. iz S., radi zabilježbe spora, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-796/11 od 21. rujna 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-5208/11 od 24. svibnja 2011., u sjednici održanoj 3. ožujka 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija predlagatelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja za upis zabilježbe spora i određeno je da nema mjesta zabilježbi odbijanja prijedloga.

Drugostupanjskim rješenjem kao neosnovana odbijena je žalba predlagatelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv ovog rješenja reviziju je podnio predlagatelj pozivajući se na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka ističući da „odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni". Predlaže preinačenje nižestupanjskih rješenja upisom predložene zabilježbe spora, odnosno podredno ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prijelaznom odredbom iz članka 285. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 117/03), koja je kao samostalna pravna norma još uvijek na snazi, propisano je da se u sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan nakon stupanja na snagu ovoga Zakona. U postupcima iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti revizija iz članka 382. stavka 2. (članak 219. ovoga Zakona).

Člankom 91. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - u daljnjem tekstu: ZZK) propisano je da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka ako zakonom nije što drugo određeno. Prema odredbi članka 400. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st.1. i 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Slijedom toga, u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP.

U konkretnom slučaju sadržajno proizlazi da predlagatelj podnosi upravo takvu reviziju propisanu odredbom čl.382.stavak 2. ZPP (izvanrednu reviziju).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude (u konkretnom slučaju rješenja) po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu, a niti je u smislu stavka 2.ovog članka točno naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud podnesenu reviziju ne može razmatrati u smislu te odredbe.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Prema tome, da bi se moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U uvodnom dijelu revizije revident samo paušalno navodi zakonski tekst odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pri čemu kao pravno pitanje postavlja slijedeće: „da li je s obzirom na članak 40. Zakona o zemljišnim knjigama, dopušten upis zabilježbe spora koji se vodi protiv nasljednika osobe koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik određene nekretnine, iako ta nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanju iza smrti osobe koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik nekretnine kao njezina imovina?“, pri čemu određeno ne izlaže nikakve posebne razloge zbog kojih smatra da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a što je bio dužan učiniti prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, obrazlažući važnost pitanja zbog kojeg je revizija podnesena revident zapravo samo na uopćen način osporava pravilnost primjene materijalnog prava, pa sadržaj takve revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujak 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.