Court dismisses appeal on reinstatement but allows employer's appeal, upholding termination due to loss of trust.
Legislator summary
AI generatedThe court dismissed the employee's appeal regarding reinstatement while allowing the employer's appeal to confirm the termination. The employer argued that the employee's continuous activities against company policy during work hours constituted a valid reason for immediate dismissal without notice. The court agreed that such conduct destroyed the necessary trust required for the employment relationship, making the termination lawful despite the lack of a specific notice period.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu; Zakon o parničnom postupku: Where an employee's continuous conduct during work hours undermines the employer's trust and business policy, the employer is not precluded from terminating the contract immediately, and the employee cannot claim reinstatement once the employment relationship has ceased by operation of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: 22 Gž R-228/18-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Č., iz L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u R., protiv tuženika C. R. d.o.o. K., OIB: ..., zastupan po punomoćnici L. D., odvjetnici u R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj 31 P-1762/14-23 od 15. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2018.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja dok se žalba tuženika uvažava i presuda Općinskog suda u Rijeci broj 31 P-1762/14-23 od 15. studenog 2017.:
1) potvrđuje u točki II. izreke u cijelosti;
2) preinačuje u točki I. i III. izreke i sudi:
„a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju Ur.br. 1733- 6/2014 DŠ/ANJ od 12. lipnja 2014.
b) Nalaže se tužitelju da, u roku od 8 dana, naknadi tuženiku troškove prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.“
II. Nalaže se tužitelju da, u roku od 8 dana, naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn dok se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
Pobijanom presudom utvrđena je nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku V. Č., Ur.br. 1733-6/2014. DŠ/ANJ od 12. lipnja 2014. (točka I. izreke); dok je odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva da ga je slijedom toga tuženik dužan vratiti na posao (točka II. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.500,00 kn dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (točka III. izreke).
Protiv ove presude u odbijajućem dijelu žali se tužitelj pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava; dakle, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači.
Žalbu pravovremeno podnosi i tuženik ali protiv dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP, s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači podredno, ukine.
Na žalbe nije odgovoreno.
Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je osnovana.
Predmet je spora zahtjev za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu od 12. lipnja 2014. uz vraćanje tužitelja na rad kod tuženika.
Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se nisu ispunili uvjeti koji bi opravdali otkaz ugovora o radu dok je odbio zahtjev za povratak na rad jer da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari bio od 2016. godine u starosnoj mirovini, sve pozivom na odredbe članka 104. stavak 3., članka 108., članka 111. stavak 2. i članka 131. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.; dalje: ZR)
Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
Nadalje, nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP ali je na isto dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo. Iz procesne građe proizlazi:
- da je tuženik utemeljio pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu (ugovor o radu od 1. srpnja 2010. za radno mjesto stručnjak zaštite na radu) od 12. lipnja 2014. na činjenici da je tužitelj za vrijeme radnog vremena poduzimao aktivnosti i pisao dopise u ime i u korist Udruge malih dioničara, da je za to koristio službeno računalo, telefon i automobil, čime da je narušavao ugled i autoritet uprave kod ostalih radnika te time poslodavcu nanio i štetu zbog čega da je poslodavac u njega izgubio povjerenje pa da radni odnos s istim više nije moguć;
- da su navedene aktivnosti utvrđene i pregledom računala tužitelja izvršenim dana 2. lipnja 2014.;
- da tužitelj nije pozvan na iznošenje obrane i da je u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava te tužbu;
- da je tužitelj i prije otkaza ugovora o radu višekratno opominjan i upozoravan na obveze iz radnog odnosa i na neažurno unošenje potrebnih podataka, da se zadržavao u drugim uredima i ometao radnike te da je dopisima vršio pritisak na upravu, pri čemu je isti upozoren da krši radnu disciplinu te da će mu se ukoliko nastavi sa takvim ili sličnim ponašanjem zabraniti ulazak ali da je ipak poslove svog radnog mjesta na vrijeme izvršavao;
- da se tužitelj od 12. lipnja 2014. nalazi u prijevremenoj starosnoj mirovini a da je uvjete za punu starosnu mirovinu sa navršenih 65 godina života ispunio 23. kolovoza 2016. jer je rođen 23. kolovoza 1951.;
- da je tužitelj učinio nespornim da je postojao određeni broj dokumenata koje je za udrugu malih dioničara sačinio na svojem računalu u radno vrijeme, kao i da je znao obavljati telefonske razgovore sa članovima udruge putem službenog telefona.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužitelju neopravdano izvanredno otkazan ugovor o radu. Taj sud zaključio je da nije postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu odnosno da isti nije dokazan, a ako i jeste da je nastupila prekluzija te i da je tuženik bio dužan pozvati tužitelja na iznošenje obrane.
Smatra da to što je tužitelj pisao dopise pomažući udruzi malih dioničara i što to nije odgovaralo upravi, ne može predstavljati valjani razlog za otkaz jer da tužitelj navedene dopise nije sačinjavao kao svoj osobni stav, a što da su potvrdili saslušani svjedoci članovi udruge A. M., A. B., D. M., M. J. i D. G., kao i da nije dokazano da je time učinjena šteta tuženiku. Pri tome, sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka A. Z. i M. B. koji su iskazivali o usmenim pritiscima i prijetnjama tužitelja jer da su isti predstavljali upravu društva čiji stavovi su bili protivni stavovima udruge, te da ti iskazi nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima.
U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim, iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak. Naime, odredbom članka 108. stavak 1. i 2. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć; ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 111. stavak 2. ZR).
U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 131. stavak 3. ZR).
Kako je nedvojbeno da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je sam tužitelj učinio nespornim da je za vrijeme radnog vremena na službenom računalu pisao dopise protiv uprave tuženika u ime i za račun udruge malih dioničara, te da je za te aktivnosti koristio i službeni telefon, to nije jasan zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju.
Naime, odredba članka 108. stavak 1. ZR jasno određuje mogućnost izvanrednog otkazivanja ugovora o radu ne samo zbog povrede radne obveze već i u slučaju postojanja neke druge osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a što je ovdje slučaj.
Pravno je relevantno da je tužitelj doista nedvojbeno za vrijeme radnog vremena obavljao aktivnosti (pisao dopise i vodio razgovore) koje nisu vezane za poslove njegova radnog mjesta (a ne radi se o sindikalnom djelovanju) a što je tuženik nepobitno utvrdio i pregledom njegova računala dana 2. lipnja 2014., a te važne okolnosti ni tužitelj ne osporava.
Također je nedvojbeno utvrđeno da su te aktivnosti doista usmjerene protiv uprave tuženika i njene poslovne politike. Stoga, po mnijenju ovog drugostupanjskog suda, u provedenom postupku utvrđene se sve okolnosti konkretnog slučaja te je jedini zaključak da je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Relevantna okolnost da tužitelj za vrijeme radnog vremena obavlja aktivnosti koje nisu u svezi poslova radnog mjesta te koristi resurse radnog mjesta za te poslove, a posebice kod okolnosti da su te aktivnosti usmjerene protiv poslovne politike uprave tuženika, nedvojbeno dovodi do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika.
Nema mjesta zaključivanju prvostupanjskog suda da je tuženik bio prekludiran u otkazivanju ugovora o radu tužitelju. Ovo stoga jer je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu pravovremena sve dok traje povreda radne obveze odnosno druga osobito važna činjenica koja opravdava otkaz. Naime, riječ je o aktivnostima tužitelja koje su trajale u kontinuitetu, pa poslodavcu rok za izvanredni otkaz ugovora o radu ne počinje teći sve dok ta povreda/činjenica traje.
Stoga je žalbu tuženika valjalo prihvatiti i presudu preinačiti u točki I. izreke temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP.
S druge strane, pravilno je sud primijenjeno materijalno pravo u dijelu odluke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povratak na rad uz obrazloženje da je istome radni odnos prestao po sili zakona. Prema odredbi članka 104. stavak 1. alineja 3. ZR, ugovor o radu prestaje kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.
Tužitelj smatra da je sud trebao prihvatiti i taj tužbeni zahtjev ali kako njegova zahtjev nije postavljen u smislu da se traži da je prestao ugovor o radu dana 23. kolovoza 2016., nema mjesta udovoljenju zahtjevu za povratak na rad (sve i da jeste osnovan zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim, a nije).
Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, to je u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP. Prema Tbr. 7. točka 2. alineja . Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje OT), odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. t. 1.
Slijedom navedenog tuženiku pripada za prvostupanjski postupak jednokratna nagrada od 200 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 10,00 kn i PDV-om u iznosu od 500,00 kn iznosi 2.500,00 kn.
Tuženiku za sastav žalbe prema Tbr. 10. točka 2. OT pripada jednokratna nagrada u visini od 60 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 10,00 kn i PDV-om u iznosu od 500,00 kn iznosi 750,00 kn.
Temeljem odredbe članka 155. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer ista nije uspio u svojoj žalbi.
U Splitu 23. svibnja 2018.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražan Penjak