I Kž-61/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 61/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 29. studenoga 2006., br. Kv-254/06. (K-35/06.), u sjednici održanoj dana 5. travnja 2007.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se ukida prvostupanjsko rješenje o suđenju u odsutnosti.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 305. st. 5. i 6. ZKP-a, odlučeno je provesti kazneni postupak protiv opt. M. O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, u odsutnosti optuženika M. O., M. D., Ž. M., B. K., S. K., M. K., B. L., Z. M., G. P., B. A., Ž. J., J. M., Ž. M. i P. B., koji se nalaze u bijegu.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za suđenje u odsutnosti optuženika.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da u konkretnom slučaju ne egzistiraju zakonske pretpostavke za vođenje kaznenog postupka u odsutnosti optuženika.

Optužnica je u ovom predmetu podignuta u svibnju mjesecu 2006., kada je i određen pritvor protiv svih optuženika, time da je tuzemna i međunarodna tjeralica izdana dana 28. studenoga 2006., a već sutradan, tj. 29. studenog 2006. doneseno je rješenje o suđenju u

I Kž 61/07-3

odsutnosti jer da se optuženici nalaze u bijegu. Dakle, od podizanja optužnice pa do donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti nije proteklo niti pola godine, a isto rješenje je doneseno gotovo istovremeno kada su i raspisane tjeralice protiv optuženika. Stoga se, za sada, zbog kratkoće vremena ne može na pouzdan način zaključiti da su optuženici nedostupni, tim više jer su se neki od njih uredno odazivali na pozive suda tijekom provođenja istrage.

Nadalje, s obzirom da iz rezultata terenske provjere proizlazi da su neki od optuženika odselili na područje Srbije, to je prvostupanjski sud bio dužan, posredstvom diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u toj stranoj zemlji, zatražiti podatke službenih evidencija o eventualnim prijavama boravka za optuženike.

Stoga se, barem za sada, ne može smatrati da optuženici nisu dostižni državnim tijelima Republike Hrvatske jer u ovom slučaju nisu iscrpljena sva sredstva za njihovo pronalaženje.

Isto tako, neovisno o postojanju javnog interesa za dovršetak predmetnog kaznenog postupka, ne postoje niti naročito važni razlozi za suđenje u odsutnosti optuženika. Naime, imajući u vidu dosadašnji tijek postupka, a naročito kratki vremenski period od podnošenja optužnice, sve u kontekstu činjenice da kazneno djelo ratnog zločina ne zastarijeva, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da okolnosti koje navodi sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke ipak nisu dostatne da bi opravdavale primjenu čl. 305. st. 5. ZKP-a. Istaknuto vrijedi bez obzira na činjenicu da su opt. Ž. O. i opt. M. B. u pritvoru, s obzirom na mogućnost primjene drugih mjera za osiguranje njihovog prisustva, a ovisno o stanju predmeta, treba razmotriti i eventualnu primjenu odredbe čl. 30. ZKP-a o razdvajanju postupka.

Što se tiče načelnih prigovora žalbe državnog odvjetnika u odnosu na sam zakonski institut vođenja kaznenog postupka u odsutnosti optuženika, a vezano za nemogućnost pravičnog suđenja i ravnopravnog zastupanja stranaka, kao i poteškoća koje nastaju prilikom obnove kaznenog postupka u nazočnosti i izvršavanja kazne zatvora, treba reći da institut kao takav egzistira u čl. 305. st. 5. ZKP-a, te ga do daljnjega treba primjenjivati, ali samo u

aj.

neophodnim situacijama kada su ispunjene sve zakonske pretpostavke, a to ovdje nije sluč

Kako su time navodi žalbe državnog odvjetnika osnovani, trebalo je pobijano rješenje ukinuti i na temelju čl. 398. st. 4. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. travnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.