Rev-1403/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1403/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R. iz S. B., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženika M. B. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja suvlasničkog omjera, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-2561/2011-2 od 25. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-640/09-11 od 22. travnja 2011., u sjednici održanoj 23. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika M. B., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni P-640/09- 11 od 22. travnja 2011., utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela, a tuženik u 2/3 dijela nekretnine - kč. br. ..., kuća broj ..., zgrada i dvorište u ... ukupne površine 244 m2 upisane u z.k. ul. broj ... k.o. S. B., što je tuženik dužan priznati te joj izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezina prava suvlasništva u, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti (točka I. izreke), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena (točka II. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-2561/2011-2 od 25. veljače 2014., odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu - u točkama I. i III. njene izreke.

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovni postupak ili da se nižestupanjske odluke preinače tako da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i tužiteljica obveže na nadoknadu svih troškova - parničnog, žalbenog i revizijskog postupka.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, pa ju je sud dužan odbaciti u smislu odredbe čl. 392.b. st. 2. i/ili 3. ZPP.

Predmetna revizija ne sadrži ništa od zakonom propisanih elemenata na temelju kojih ovaj sud odlučuje o njenoj dopuštenosti.

Prije svega, u konkretnom slučaju tužitelj nije određeno naveo bilo kakvo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg izjavljuje reviziju (niti takvo određeno pitanje proizlazi iz ukupnog sadržaja revizije).

U reviziji tužitelj samo općenito navodi kako su sudovi „(…) donijeli odluku koja je protivna dosadašnjem shvaćanju Vrhovnog suda RH, to se predlaže da se zbog ujednačavanja pravne prakse, odnosno jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dozvoli postupanje po ovoj izvanrednoj reviziji“ te da bi „(…) ovakva odluka bila krajnje nepravedna i nemoralna, a samim time i nepravična i to na štetu tuženika, koji nije imao osiguran jednak status pred sudom, kao drugi građani u predmetima u kojima je sud zauzimao dijametralno suprotan stav“.

Iz takvih navoda (na koje se svodi sadržaj revizije) ne proizlazi ni pravno pitanje ni razlozi važnosti koji bi ukazivali na postojanje pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

S obzirom na navedeno, revizija ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost (izvanredne) revizije, pa je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.