II Kž-31/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 31/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. J. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 30. prosinca 2008., broj Kv-964/08 (K-13/08), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. siječnja 2009.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. A. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. A. J., temeljem čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv toga rješenja žali se opt. A. J. po branitelju T. V., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako i dalje postoje razlozi za produljenje pritvora protiv optuženika iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Posebno teške okolnosti kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret ogledaju se, prema ispravnoj ocjeni suda prvog stupnja, u tome što je u vrijeme počinjenja djela oštećenica imala svega jedanaest godina, a prilikom spolnog odnošaja optuženik je primijenio silu i slomio njen otpor iskoristivši svoju fizičku nadmoć, pri čemu su, prema nalazu i

II Kž 31/09-3

mišljenju vještaka psihijatra, kod oštećenice ostale posljedice u vidu smetnji iz kruga reaktivno anksiozno-depresivnog poremećaja, tako da je produljenje pritvora protiv optuženika i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP opravdano i na zakonu zasnovano. Prigovor optuženika koji ide u pravcu osporavanja činjeničnog stanja nije prihvatljiv s obzirom da je utvrđivanje činjenica vezanih za kazneno djelo predmet kaznenog postupka, a ne odlučivanja o osnovanosti pritvorske mjere, jer se osnovanost sumnje da je djelo počinjeno zasniva na pravomoćnoj optužnici. Isto tako nije prihvatljiv ni prijedlog za primjenom koje od mjera opreza iz čl. 90. ZKP, s obzirom da u konkretnom slučaju takve mjere ne mogu polučiti svrhu zbog koje je pritvor produljen.

Stoga je žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu.

Kako pobijanim rješenjem nije učinjena povreda Kaznenog zakona ili povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud, temeljem odredbe čl. 398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.