UsIgr-453/2015-21 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: 15 UsIgr-453/15-21

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Abaza kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice pod 1) R. S. iz S., A. S. 5B, zastupane po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u Z., Š. u. 6 i tužitelja pod 2) S. J. iz Z., 1. P. 84, protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., R. A. 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. Z. iz Z., D. p. 22, zastupanog po opunomoćenici M. S., odvjetnici u Z., L. Š. 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 28. ožujka 2017. godine u prisutnosti tužiteljice pod 1) i njezinog opunomoćenika, a u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja pod 2), tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 05. travnja 2017. godine

p r e s u d i o j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-05/15- 26/1026, URBROJ: 531-05-2-2-15-2 od 31. kolovoza 2015. godine.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 15. listopada 2015. godine koja je podnesena protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II- 361-05/15-26/1026, URBROJ: 531-05-2-2-15-2 od 31. kolovoza 2015. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 28. ožujka 2017. godine, tužiteljica pod 1) u bitnom navodi kako tuženik nije dao odgovore na sve procesne i materijalne prigovore istaknute u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja s tim da je obrazloženje osporenog rješenja samo formalističko. Tužiteljica ističe kako D.

Z. nije vlasnik, posjednik ni graditelj sporne građevine za cijelo, posebno ne max. tloc. dim. 16,39 x 14,36 m, već da može biti posjednik i graditelj građevine max. tloc. dim. 8,19 x 7,18 m, dok da su posjednici i graditelji druge građevine R. P. i Š. P. istih gabarita, slijedom čega da je ozakonjena građevina osoba koje nisu ni podnijele zahtjev s tim da se radi o dvojnoj građevini dva različita graditelja i posjednika. Iako upravna tijela ne mogu ulaziti u vlasničko pravne odnose, da su dužna utvrditi određene činjenice koje da se mogu utvrditi samo analizom vlasničkih i posjedovnih evidencija i odnosa.

Tužiteljica naglašava kako postoji nesuglasje između zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka budući da u zemljišnoj knjizi postoji čest. zem. 2396/6 K.O. S. u površini od 240 m² s upisanim pravom vlasništva u korist D. Z., T. Z. i K. K., pa kako se tlocrtna površina građevine označava u dimenziji 16,30 x 14,36 m to da određuje kvadraturu od 235,36 m² pa da je nemoguće takvu građevinu smjestiti u površinu od 240 m². Osim toga, u zemljišniku da postoji i parcela čest. zem. 2369/9 K.O. S. u površini od 240 m² i to kao vlasništvo R.

P. i Š. P., dok kod Područnog ureda za katastar Z. da je evidentirana samo čest. zem. 2369/6 K.O. S. u površini od 480 m² i to kao posjed K. J., a u istom da ne postoji čest. zem. 2369/9 iz razloga što je prethodno čest. zem. 2369/6 cijepana pa su formirane čest. zem. 2369/6 i 2369/9 K.O. S., no da je Središnji ured Državne geodetske uprave poništio to cijepanje i parcele vratio u prethodno stanje, što da je provedeno od Područnog ureda za katastar Z., koji da je poništio čest. zem. 2369/9 i površinu vratio u čest. zem. 2369/6, ali da taj elaborat nikada nije dostavljen zemljišniku zbog čega da se u njemu vode dvije parcele.

Stoga, da se radi o dvojnoj građevini izgrađenoj od različitih graditelja, a da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnijela jedna osoba pa da je to rješenje donijeto za jednu osobu koja je investitor i graditelj samo jedne polovine ukupne građevine, slijedom čega da svi podaci iz upravnog postupka koji se tiču samog objekta ne odgovaraju stvarnom stanju. Tužiteljica napominje da ne želi spekulirati zbog čega se kao podnositelji zahtjeva nisu pojavili R. i Š. P., no iz e-izvatka da je uočljivo kako je na njihovoj građevini, odnosno na njihovom dijelu aktivan postupak ovrha, pa da se osporenim rješenjem „gube“ imena i prezimena osoba koji su graditelji i vlasnici jedne polovine kuće. Slijedom iznijetog, tužiteljica pod 1) je predložila da sud donese presudu kojom će se njezina tužba usvojiti i poništiti osporeno rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 17. listopada 2015. godine koja je podnesena protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II- 361-05/15-26/1026, URBROJ: 531-05-2-2-15-2 od 31. kolovoza 2015. godine, te u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 19. listopada 2015. godine, 27. listopada 2015. godine kojim je konačno uređena tužba, 18. studenog 2015. godine, 25. svibnja 2016. godine, 27. veljače 2017. godine, 15. ožujka 2017. godine i 27. ožujka 2017. godine, tužitelj pod 2) u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog povrede Zakona o općem upravnom postupku, nepravilne primjene materijalnog propisa, povrede pravila postupka kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenih činjenica.

Tužitelj ističe kako je od strane tuženika doneseno više rješenja o uklanjanju predmetne građevine, a isto tako da je nakon presude Visokog upravnog suda RH, Državna geodetska uprava poništila k. č. 2369/9, koja da je prešla u č. z. 2369/6. Nadalje, da se tuženik u svom rješenju poziva na presliku katastarskog plana od 06. svibnja 2013. godine, no na istoj da je prikazana samo zahtjevna zgrada, dok da nisu prikazane i dvije pomoćne zgrade, slijedom čega da je tužitelj to istaknuo u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, a koji žalbeni navod da nije cijenjen od strane tuženika što da osporeni akt čini nezakonitim.

Također, upravna tijela da pogrešno utvrđuju kako predmetne zgrade nisu izgrađene na međi, odnosno da nemaju istak koji bi prelazio na drugu građevnu česticu, a što da je u suprotnosti sa skicama izmjere sudskog vještaka I. M. i geodetskoj snimci K. P. koje prileže u spis. U tom smislu tužitelj ističe da je F. V. izradio geodetsku snimku, koji da između dvije zgrade nije ucrtao među, što da tuženik pogrešno zaključuje, već da je on ucrtao potporni zid koji da postoji na terenu. Potom, tužitelj navodi kako tuženikov zaključak u pogledu mogućnosti uvida u spis nije osnovan jer da se u smislu odredbe čl.

84. ZUP-a ne mogu propisivati ograničenja u pogledu uvida u spis, a isto tako ni odredba čl.

17. st.

1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama da ne precizira kako stranka mora baš u određenom trenutku izvršiti uvid u spis, s čim u vezi tužitelj napominje kako njemu nije bilo omogućeno razgledavanje i umnožavanja spisa unutar službenih prostorija prvostupanjskog tijela, već izvan službenih prostorija, što da je on odbio, a time da su povrijeđena pravila postupka. Tuženik da prihvaća prvostupanjsko rješenje u kojem da se pogrešno navodi kako je preslika katastarskog plana sastavni dio istog, no kako se na predmetnoj čestici nalaze tri zgrade dakle glavna i dvije pomoćne, od kojih da je samo jedna evidentirana na katastarskom planu, da je jasno kako sastavni dio rješenja o izvedenom stanju mora biti geodetska snimka izvedenog stanja sa evidentirane sve tri nezakonito izgrađene zgrade, pa da su dvije pomoćne zgrade ozakonjene bez da je utvrđeno da se one zaista nalaze na k. č. 2369/6. Izreka prvostupanjskog rješenja i to točka 4. da je protivna odredbi čl.

23. st.

5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a i točka 1. da je kontradiktorna jer da je na preslici prikazana samo zahtjevna zgrada, što da ukazuje na nepotpuno i pogrešno utvrđene činjenice, te prvostupanjsko tijelo da je sa više zaključaka pozivalo podnositelja zahtjeva da dostavi propisanu dokumentaciju, koju da on nije dostavio u ostavljenim rokovima pa da je trebalo takav zahtjev odbaciti, što da nije učinjeno pa da se radi o povredi načela učinkovitosti i ekonomičnosti i da je postupanje tijela prvog stupnja protivno odredbi čl.

47. st.

4. ZUP-a. Nadalje, da je tuženik bio dužan ocijeniti sve žalbene navode tužitelja, a što da tuženik nije učinio pa da je u tom smislu počinjena povreda ZUP-a, te isto tako prvostupanjsko tijelo da se u svom rješenju poziva na odredbu čl.

12. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koja da nije mjerodavna za konkretnu upravnu stvar, a za istu da je relevantna odredba čl.

11. tog Zakona pa da se radi o pogrešnoj primijeni materijalnog prava. Prilikom obavljanja očevida u prvostupanjskom postupku da su u zapisnicima uneseni netočni podaci da bi bilo utvrđeno da izvedeno stanje u skladu s arhitektonskom snimkom jer na dan 04. prosinca 2013. godine da nije ni postojala arhitektonska snimka izvedenog stanja, pa da je ista dostavljena 25. srpnja 2014. godine, a u spisu da je postojala samo snimka izvedenog stanja manje zahtjevne zgrade iz travnja 2013. godine za polovicu građevine i jednu pomoćnu zgradu koja da nije odgovarala situaciji na terenu, te da je u zapisniku u očevidu trebalo unijeti kako se radi o dvojnoj građevini koja ima zajednički nosivi zid, zbog čega da se polovica građevine ne može ozakoniti.

Nadalje, na dan drugog očevida 28. siječnja 2015. godine u spisu da nije bila priložena arhitektonska snimka na koju da se poziva tijelo prvog stupnja i tuženik jer da je ona u spis priložena 10. veljače 2015. godine, te da nije jasno kako se mjerenjem na licu mjesta utvrdilo odstupanje u pojedinim pročeljima glavne zgrade od 1 do najviše 1,2 % u situaciji kada snimke nije bilo u spisu, pa da su pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice, ovo tim prije što nakon dostavljanja u spis arhitektonske snimke nije ponovno obavljen očevid. Također, da su pogrešna utvrđenja tuženika kako je predmetna glavna zgrada izgrađena na k.

č. 2369/6, točnije na međi s drugom građevinskom česticom jer da je takav zaključak protivan geodetskoj snimci na koju se pozivaju upravna tijela u svojim rješenjima te da je iz navedene snimke razvidno kako se glavna zgrada nalazi duboko unutar gabarita ove čestice, a ne na međi s drugom građevinskom česticom, s tim da su takvi zaključci u koliziji sa skicama izmjere iz ranijih razdoblja. S prethodnim u vezi tužitelj naglašava kako skice izmjere sudskog vještaka iz 2000. i 2002. godine te položajnog nacrta od 21. siječnja 1988. godine potvrđuju da stanje ucrtano u katastar ne odgovara stvarnom stanju na terenu, s tim da ostaje nejasno zbog čega upravna tijela kao dokaz prihvaćaju presliku katastarskog plana koju je u spis dostavio podnositelj zahtjeva, dok ne prihvaćaju preslike katastarskog plana koje je on dostavio u spis, a u kojem smislu da je on istaknuo i žalbene prigovore protiv prvostupanjskog rješenja, međutim tuženik da nije ocijenio niti ovaj žalbeni prigovor, što da njegovo rješenje čini nezakonitim.

Zatim, tužitelj naglašava kako spisu predmeta prileže tri snimke izvedenog stanja izrađene u tvrtki „Tobis inženjering“, koja da je vlasništvu S. T. B., u kojima da je različito prikazano izvedeno stanje i koje da su kontradiktorne, što da ukazuje da se sa sigurnošću nije utvrdilo stvarno stanje na terenu, a također da je dotična zloupotrijebila svoje ovlasti kada je izradila arhitektonsku snimku jer za to da nije ovlaštena budući da nije ovlašteni arhitekt, dok geodetska snimka na koju se poziva tuženik da je identična onoj izrađenoj od strane S. T.

B. iako da je ovjerena žigom arhitektice K. S., no da ne može biti materijalni dokaz budući snimci ne prileže rješenje ove arhitektice iz kojeg bi bilo razvidno da ima ovlasti za obavljanje tih poslova. S obzirom da u spisu ne prileže dokaz Područnog ureda za katastar Z. iz kojeg bi bilo razvidno da su pomoćne zgrade izgrađene na k. č. 2369/6 da je nejasno kako su spomenuta arhitektica i tuženik došli do spoznaje da su navedene pomoćne zgrade izgrađene na jednoj katastarskoj čestici, pa uzimajući u obzir sve naprijed izloženo kako je jasno za zaključiti da je osporeno rješenje nezakonito, slijedom čega je tužitelj predložio sudu da donese presudu kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika.

Naprijed navedene tužbe koje su se kod ovog suda vodile kao spisi pod poslovnim brojevima UsIgr-453/15 i UsIgr-456/15 rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem 5 UsIgr- 453/15-6 od 03. ožujka 2016. godine spojeni su na način da se spis pod poslovnim brojem UsIgr-456/15 spojio spisu UsIgr-453/15 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke te se nadalje vodio kao spis pod jedinstvenom poslovnom oznakom ovog suda 15 UsIgr-453/15.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju pobijanog akta, slijedom čega je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako su obje tužbe tužitelja u cijelosti neosnovane, a također da su tužitelji u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju podnosili razne prigovore koji da su odbijeni te iste da oni samo ponavljaju u svojim tužbama. Upravni postupak da je proveden u skladu sa zakonom pa da ne stoje tužbeni prigovori tužitelja da su počinjene bitne povrede postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava slijedom čega da se zainteresirana osoba pridružuju odgovoru na tužbu tuženika. Od strane tužitelja priloženo rješenje od 29. svibnja 2002. godine o uklanjanju građevine da nikada nije izvršeno, što da je razvidno iz rješenja tuženika od 30. travnja 2009. godine, a nakon kojeg da je donijeto osporeno rješenje, ujedno protiv zainteresirane osobe i Š. P. u svezi istih prigovora tužitelja da je donesena odbijajuća presuda u predmetu vođenom kod Općinskog suda u Z. pod poslovnim brojem K-654/09 pa da se predmetne tužbe mogu smatrati obijesnim parničenjem, slijedom čega je zainteresirana osoba predložila da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbiju i da se tužitelje obveže na plaćanje troškova upravnog spora.

U sporu je održana rasprava 28. ožujka 2017. godine, čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužiteljica pod 1) i njezin opunomoćenik, dok nisu pristupili uredno pozvani tužitelj pod 2), tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu tužiteljice pod 1) zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja pod 2) od 18. studenog 2015. godine, tužbu tužitelja pod 2) zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja pod 2) od 19. listopada 2015. godine zajedno sa svim prilozima, uređenu tužbu tužitelja pod 2) od 27. listopada 2015. godine, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja pod 2) od 25. svibnja 2016. godine, podnesak tužitelja pod 2) od 27. veljače 2017. godine, odgovor na tužbu zainteresirane osobe s prilozima, podnesak tužitelja pod 2) od 15. ožujka 2017. godine zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja pod 2) od 27. ožujka 2017. godine, te spis upravnog tijela, dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednu dovršenu, slobodnostojeću, stambenu, zahtjevnu zgradu kosog dvostrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade (visine vijenca) 6,80 m u max. tloc. dim. 16,39 x 14,36 m, koja se sastoji od podruma, prizemlja i kata (Po + P +1K) u kojoj se nalaze četiri stambene jedinice, za jednu dovršenu, slobodnostojeću, pomoćnu zgradu u funkciji osnovne zgrade ravnog krovišta maksimalne visine zgrade (visine vijenca) 2,70 m u max. tloc. dim. 5,90 x 2,74 m, koja se sastoji od prizemlja (P) u kojoj se nalazi garaža, za jednu dovršenu, slobodnostojeću, pomoćnu zgradu u funkciji osnovne zgrade ravnog krovišta maksimalne visine zgrade (visine vijenca) 2,40 m u max. tloc. dim. 3,40 x 5,58 m, koja se sastoji od prizemlja (P) u kojoj se nalazi garaža, a koje su izgrađene na k. č. 2369/6 K.O. S., prikazane na preslici katastarskog plana KLASA: 935- 06/13-01/6647, URBROJ: 541-22-02/08-13-2 od 06. svibnja 2013. godine izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z. i u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade iz lipnja 2013. godine broj 104/2013, izrađenoj u „T. i.“ d.o.o. iz Z. po ovlaštenoj arhitektici K. S., dipl. ing. arh. (br. ovl. A-3509), a koje rješenje je ishodio D.

Z., zainteresirana osoba u ovom sporu.

Naime, rješenjem Z. županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/12-11/4530, URBROJ: 2198/1-11/1-15-46-LM od 22. svibnja 2015. godine, točkom 1. ozakonjuje se jedna dovršena, slobodnostojeća, stambena, zahtjevna zgrada kosog dvostrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade (visine vijenca) 6,80 m u max. tloc. dim. 16,39 x 14,36 m, koja se sastoji od podruma, prizemlja i kata (Po + P +1K) u kojoj se nalaze četiri stambene jedinice, jedna dovršena, slobodnostojeća, pomoćna zgrada u funkciji osnovne zgrade ravnog krovišta maksimalne visine zgrade (visine vijenca) 2,70 m u max. tloc. dim. 5,90 x 2,74 m, koja se sastoji od prizemlja (P) u kojoj se nalazi garaža, jedna dovršena, slobodnostojeća, pomoćna zgrada u funkciji osnovne zgrade ravnog krovišta maksimalne visine zgrade (visine vijenca) 2,40 m u max. tloc. dim. 3,40 x 5,58 m, koja se sastoji od prizemlja (P) u kojoj se nalazi garaža, a koje su izgrađene na k.

č. 2369/6 K.O. S., prikazane na preslici katastarskog plana KLASA: 935-06/13-01/6647, URBROJ: 541-22-02/08-13-2 od 06. svibnja 2013. godine izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z. i u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade iz lipnja 2013. godine broj 104/2013, izrađenoj u „T. i.“ d.o.o. iz Z. po ovlaštenoj arhitektici K. S., dipl. ing. arh. (br. ovl. A-3509), točkom 2. je riješeno kako je za zgradu iz točke 1. ovog rješenja ovlašteni inženjer građevinarstva S. T.-B., ing. građ. (br. ovl.

G 1049) zaposlena u „T. i.“ d.o.o. iz Z. dala izjavu kako predmetna zgrada ispunjava bitne zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti oznake 104/2013 od lipnja 2013. godine, točkom 3. je riješeno da preslika katastarskog plana i arhitektonska snimka izvedenog stanja iz točke 1. ovog rješenja su sastavni dijelovi istog, što da je na njima navedeno i ovjereno potpisom službenika i pečatom ovog upravnog tijela, dok je točkom 4. riješeno da ispunjavanje lokacijskih uvjeta, bitnih zahtjeva za građevinu, osim bitnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti te drugih uvjeta i zahtjeva nije prethodilo donošenju ovog rješenja, sve to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo da su u konkretnoj upravnoj stvari ispunjene sve pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju propisane Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13), te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl.

8. st.

2. istog Zakona.

Također, rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-05/15-26/1026, URBROJ: 531-05-2-2-15-2 od 31. kolovoza 2015. godine, odbijena je žalba tužitelja pod 1) i 2) izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se poziva i tijelo prvog stupnja u svom rješenju.

Iz podataka u spisu razvidno je kako je postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokrenula zainteresirana osoba iz ovog spora, dana 20. prosinca 2012. godine, a koja je tijekom upravnog postupka dostavila dokumentaciju propisanu odredbom čl.

11. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13). Prema podacima spisa proizlazi da je uvidom u digitalnu ortofoto kartu, u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađene na temelju aerofotogrametrijskog snimanja RH započetog 21. lipnja 2011. godine, utvrđeno kako su predmetne zgrade vidljive na njoj, a o izvršenom uvidu sastavljena je službena zabilješka, te je izrađen ispis koji je priložen u spis. Isto tako, da je uvidom u Prostorni plan uređenja Općine S. („Službeni glasnik Z.

županije“, broj: 16/06), izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Općine S. („Službeni glasnik Z. županije“, broj: 14/11), arhitektonsku snimku izvedenog stanja, presliku katastarskog plana, geodetsku snimku izvedenog stanja te očevidom održanim 28. siječnja 2015. godine, utvrđeno kako se predmetne zgrade nalaze unutar obuhvata navedenog plana i to unutar granica građevinskog područja naselja-gusto izgrađeni dio naselja, da zgrade nemaju veću katnost od najveće dopuštene propisane planom, da se iste ne nalaze u području i površinama iz čl.

6. st.

1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama na kojima se ne mogu ozakoniti nezakonito izgrađene zgrade, da iste nisu kamp kućice ili kontejneri trajno povezani s tlom, niti barake ili slični sklopovi, da je glavna zgrada izgrađena na međi s drugom građevnom česticom, ali da nema istak koji prelazi na drugu građevnu česticu, da je arhitektonska snimka izvedenog stanja u skladu s izvedenim stanjem predmetnih zgrada, da su pomoćne zgrade u funkciji osnovne te površine manje od 50 m² i da je za iste plaćena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade.

Isto tako, iz podataka u spisu proizlazi da su vlasnici i nositelji i drugih stvarnih prava na kat. čest. koje neposredno graniče s predmetnim kat. čest. i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze te čestice pozvani na uvid u spis radi izjašnjenja pozivom za 20. veljače 2015. godine koji im je dostavljen javnom objavom na oglasnoj ploči prvostupanjskog upravnog tijela, a koji je bio objavljen na navedenoj oglasnoj ploči od 12. veljače 2015. do 20. veljače 2015. godine. Iz spisa proizlazi kako su se predmetnom pozivu odazvali tužitelji pod 1) i 2) iz ovog spora, a koji su u više navrata u spis upravnog tijela dostavljali svoje podneske i davali izjave u kojima su isticali brojne prigovore zbog čega da nisu suglasni sa izdavanjem predmetnog rješenja o izvedenom stanju.

U obrazloženju prvostupanjskog rješenja tijelo prvog stupnja između ostalog konkretiziralo je sve prigovore tužitelja pod 1) i 2) zbog kojih se oni protive izdavanju rješenja o izvedenom stanju, te je iste smatralo neosnovanim uz iscrpno obrazloženje istih u svom rješenju, slijedom čega je ovo tijelo smatralo da istaknuti prigovori nisu od utjecaja na konkretnu upravnu stvar, odnosno da ne postoje zapreke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, pa je ovo tijelo donijelo svoje rješenje od 22. svibnja 2015. godine naprijed navedenog sadržaja, protiv kojeg su tužitelji pod 1) i 2) izjavili žalbe, koje su im odbijene osporenim rješenjem tuženika od 31. kolovoza 2015. godine, a u odnosu na koje su oni pokrenuli predmetni upravni spor.

Odredbom čl.

2. st.

1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13) propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je odbio žalbe tužitelja pod 1) i 2) izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim su ozakonjene naprijed opisane nezakonito izgrađene zgrade i to jedna zahtjevna zgrada kao i dvije pomoćne zgrade na zahtjev D. Z., zainteresirane osobe u ovom sporu, jer ovaj sud drži da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke propisane Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13), zbog čega je trebalo udovoljiti zahtjevu zainteresirane osobe i izdati rješenje o izvedenom stanju, pa sud cijeni da je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito.

Prije svega, za naglasiti je kako ovaj sud zaključuje da je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno utvrdilo da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju te da u konkretnoj upravnoj stvari ne postoje zapreke propisane odredbom čl. 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao ni bilo koje druge zapreke koje bi priječile izdavanje takvog rješenja, slijedom čega svi tužbeni prigovori tužitelja pod 1) i 2) kojima oni ukazuju na nezakonitost osporenog rješenja, a koji su zapravo identični njihovim prigovorima koje su isticali u upravnom postupku kao razloge zbog kojih su se protivili ozakonjenju predmetnih zgrada te njihovim žalbenim prigovorima istaknutim u žalbama protiv prvostupanjskog rješenja, po stajalištu ovog suda nisu osnovani te nisu od utjecaja na konkretnu upravnu stvar, pa ovaj sud zaključuje kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti zakonito, kao i da je pravilno i zakonito proveden upravni postupak koji je prethodio ovom sporu.

U svezi tužbenog prigovora tužiteljice pod 1) kako zainteresirana osoba nije vlasnik, posjednik ni graditelj zgrada koje su ozakonjene jer da je on vlasnik samo jedne polovine istih, slijedom čega da nije bilo mjesta donošenju rješenja o izvedenom stanju budući su istim ozakonjeni i dijelovi zgrada koji ne bi bili u vlasništvu zainteresirane osobe, za navesti je kako su neosnovani iz razloga što Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u niti jednoj svojoj odredbi ne precizira da zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju mora podnijeti vlasnik zgrade za koju se traži ozakonjenje. Osim toga, u smislu odredbe čl.

32. navedenog Zakona neprijeporno je kako rješenje o izvedenom stanju nema nikakve pravne učinke na vlasništvo i druga stvarna prava kako na zgradama koje su predmet ozakonjenja, tako niti na nekretninama na kojima su iste izgrađene, zbog čega je jasno da ishođenjem rješenja o izvedenom stanju nije došlo do promjene vlasništva na nekretninama koje su bile predmet ozakonjenja, odnosno istim se nisu promijenili vlasničkopravni odnosi. Također, neutemeljeno tužiteljica pod 1) ističe kako je osporeno rješenje tuženika nezakonito jer da postoji nesuglasje podataka u zemljišnoj knjizi u odnosu na katastarske podatke, zbog čega da nije bilo moguće izdati rješenje o izvedenom stanju, a ovo stoga što je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da se glavna te pomoćne zgrade stvarno nalaze na k.

č. 2369/6 K.O. S., no postojanje zasebne čestice evidentirane u zemljišnim knjigama označene kao k. č. 2369/9 K.O. S. ne može biti od utjecaja na zakonitost akta tuženika budući da je ta čestica u katastru poništena te je pripojena k. č. 2369/6 K.O. S., pa kako je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju ujedno i preslika katastarskog plana od 06. svibnja 2013. godine iz koje jasno proizlazi da se sporne zgrade nalaze upravo na ovoj čestici, što pak proizlazi i iz u spis priloženih arhitektonske snimke izvedenog stanja kao i geodetske snimke izvedenog stanja, te kako se radi o preslici katastarskog plana koji se smatra javnom ispravom, imajući u vidu navedenu dokumentaciju koja je izrađena od ovlaštenih osoba, ovaj sud drži kako kod izloženog utvrđenja nesuglasje podataka zemljišne knjige u odnosu na katastarske podatke nikako ne može biti razlog nezakonitosti osporenog rješenja.

Glede tužbenog prigovora tužitelja pod 2) kako je u odnosu na zgrade koje su predmet legalizacije donijeto već više akata nadležnog tijela kojima se naređuje uklanjanje istih, zbog čega da sporne zgrade nisu mogle biti ozakonjene, za navesti je kako je ovaj prigovor u cijelosti neosnovan jer postojanje rješenja o uklanjanju ima utjecaja jedino na rok u kojem je zainteresirana osoba bila dužna podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koji je propisan odredbom čl.

10. st.

3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u smislu kojeg je takav zahtjev trebalo podnijeti najkasnije do 31. prosinca 2012. godine, pa s obzirom na nespornu činjenicu da je D. Z. svoj zahtjev podnio 20. prosinca 2012. godine, dakle u zakonskom roku, nedvojbeno je da postojanje rješenja o uklanjanju nikako ne može biti zapreka izdavanju rješenja o izvedenom stanju.

U odnosu na tužbene prigovore tužitelja pod 2) u kojima on ističe kako preslika katastarskog plana koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju ne odgovara stvarnom stanju, kao i da nije jasno zbog čega upravna tijela ne prihvaćaju preslike katastarskog plana koje je on dostavio u spis upravnog tijela, za navesti je kako su isti neosnovani. Ovo stoga, što je preslika katastarskog plana koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju izdana od nadležnog tijela i to Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., KLASA: 935-06/13-01/6647, URBROJ: 541-22-02/08-13-2 od 06. svibnja 2013. godine, koja predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 60. st. 2. ZUP-a, dok preslike katastarskog plana koje se odnose na predmetnu česticu dostavljene u spis od strane tužitelja nisu relevantne za konkretnu upravnu stvar, tim prije što iz istih proizlazi kako u njima postoje odstupanja u mjerama te su datirana ranije u odnosu na katastarski plan koji je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju. Međutim, kao još važnije za naglasiti je kako je od strane prvostupanjskog tijela u tom smislu od zainteresirane osobe zatraženo da dostavi geodetsku snimku izvedenog stanja, koju je dotični dostavio i koja je izrađena od strane ovlaštenog ing. geod. K. P., dipl. ing. geod. te iz iste također nedvojbeno proizlazi da se predmetne zgrade nalaze upravo na k. č. 2369/6 K.O. S., pa je jasno kako je tijelo prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje i da je provelo sve relevantne dokaze za utvrđenje predmetne činjenice. Isto tako, od strane tužitelja druge dostavljene geodetske snimke i preslike katastarskog plana, koje se ne odnose na spornu česticu, a koje se odnose na k. č. 4987 i 4990/6 K.O. S. nisu od nikakve važnosti za konkretnu upravnu stvar jer iste nemaju doticaj s predmetnom na kojoj su ozakonjene prijeporne zgrade, a kako je dostavljena geodetska snimka izvedenog stanja izrađena od strane ovlaštene osobe, od koje je vlastoručno potpisana i ovjerena pečatom, ovaj sud ne nalazi razloge zbog kojih ona ne bi bila valjani dokaz za utvrđenje konkretne činjenice.

Glede tužbenih prigovora tužitelja koji se odnose na to da je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno kako zahtjevna zgrada koja je predmet ozakonjenja nije izgrađena na međi, odnosno da nema istak koji prelazi na drugu građevnu česticu, za ukazati je tužitelju kako je tijelo prvog stupnja u ovoj upravnoj stvari provelo dva očevida na kojima je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoje zapreke iz odredbe čl.

6. st.

3. podst.

1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a radi se o tome da zapreka ozakonjenja zgrade postoji samo onda kada je zgrada izgrađena na međi pod uvjetom ako na pročelju koje se nalazi na međi postoji otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu, no kako u ovoj upravnoj stvari takve okolnosti nisu utvrđene, potpuno je jasno da je bilo moguće ozakoniti zahtjevnu zgradu, kod neprijepornog utvrđenja da u ovom slučaju ne postoje zapreke propisane citiranom odredbom. Neosnovano tužitelj prigovara kako njemu u upravnom postupku nije bilo omogućeno da na zakonit način sudjeluje u istom, jer da mu nije omogućeno da izvrši uvid u dokumentaciju koja prileže spisu, da mu nije omogućeno preslikavanje isprava iz spisa, kao i da poziv za uvid u spis u samo jednom terminu ne predstavlja omogućavanje strankama sudjelovanje u upravnom postupku. S tim u vezi za naglasiti je kako je tužitelju omogućeno sudjelovanje u predmetnom upravnom postupku upravo na način kako to propisuje odredba čl.

17. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, jer su sve stranke pozvane na uvid u spis radi izjašnjenja pozivom za 20. veljače 2015. godine koji im je dostavljen javnom objavom na oglasnoj ploči prvostupanjskog upravnog tijela, a koji je bio objavljen na navedenoj oglasnoj ploči od 12. veljače 2015. do 20. veljače 2015. godine. Osim toga, iz podataka u spisu nedvojbeno je kako je prvostupanjsko tijelo postupalo u skladu i s odredbom čl.

84. st.

1. ZUP-a, odnosno budući je tužitelj odbio o svom trošku preslikati dokumentaciju iz spisa, ista mu je kasnije dostavljena poštanskim putem na trošak upravnog tijela, pa je jasno kako je tužitelju omogućeno da sudjeluje u upravnom postupku, kao i da se očituje o svoj dokumentaciji iz spisa, a k tome u prilog ide i činjenica što je tužitelj veći broj puta u spis dostavljao razne podneske i očitovanja u kojima se očitovao na dokumentaciju u spisu i na provedene radnje iz čega je za zaključiti da je tužitelj bio upoznat sa sadržajem spisa te da je on aktivno sudjelovao u upravnom postupku.

Neutemeljeno tužitelj prigovara da je zainteresirana osoba više puta od nadležnog tijela bila pozivana da dostavi potrebnu dokumentaciju, a koju da ona nije dostavila u za to joj ostavljenim rokovima, slijedom čega da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju trebalo odbaciti, što da tijelo prvog stupnja nije učinilo, pa da je u tom smislu povrijeđena odredba čl. 47. ZUP-a, a ovo iz razlog što se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o prekluzivnim rokovima, zbog čega bi istekom roka stranka izgubila neko pravo, već se ovdje radi o instruktivnim rokovima, s tim da je nadležno tijelo uvijek dužno voditi računa o mogućnost nastanka nesrazmjerne štete cilju kojeg je potrebno postići ukoliko bi se odbacio zahtjev stranke zbog propuštanja instruktivnog roka, pa ovaj sud drži da u tom pogledu nije bilo nezakonitosti u postupanju upravnih tijela. Također, u opisanoj situaciji upravo u slučaju odbacivanja zahtjeva zainteresirane osobe mogla je samo toj stranci nastati šteta, dok tužitelju o čijem zahtjevu se nije ni odlučivalo u upravnom postupku, izloženim postupanjem tijela prvog stupnja nije mogla nastati nikakva šteta, niti je time povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ovaj sud ne nalazi osnovanim ni tužbeni prigovor tužitelja kako je u konkretnoj upravnoj stvari došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, jer da tijelo prvog stupnja navodi da je zainteresirana osoba dostavila dokumentaciju propisanu odredbom čl. 12. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, iako da se radi o dokumentaciji propisanoj odredbom čl. 11. tog Zakona, ovo stoga što se ovdje radi o očiglednoj omašci u pisanju brojeva, što je otklonjivo kroz ispravak u smislu odredbe čl. 104. ZUP-a, na što je tuženik već skrenuo pozornost prvostupanjskom tijelu u osporenom rješenju, no svakako ne radi se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je tijelo prvog stupnja svoje rješenje o izvedenom stanju donijelo pozivom na za to mjerodavnu odredbu čl. 8. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

Vezano za tužbene prigovore tužitelja kako su u zapisnicima o obavljenim očevidima evidentirana nepravilna utvrđenja, odnosno da u vrijeme kada su očevidi obavljeni nije bilo moguće utvrditi da je stanje na terenu sukladno arhitektonskoj snimci izvedenog stanja kao i geodetskoj snimci izvedenog stanja s obzirom na vrijeme kada su iste dostavljene u spis, za istaknuti je kako su ovi prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, očevidi su prema podacima spisa obavljeni 04. prosinca 2013. godine i 28. siječnja 2015. godine, s tim da je prvi očevid obavljen da se usporedi stanje na terenu u odnosu na dokumentaciju koja je u tom trenutku bila priložena u spisu i to za jednu jedinicu dvojne zgrade i jednu garažu, a radi se o prvotnoj snimci izvedenog stanja i preslici katastarskog plana, kada je utvrđeno da stanje na terenu odgovara toj dokumentaciji.

Drugi pak očevid, obavljen je nakon što je zainteresirana osoba proširila ranije postavljeni zahtjev i nakon što je na traženje prvostupanjskog tijela dostavila geodetsku snimku izvedenog stanja, kao i izmijenjenu arhitektonsku snimku izvedenog stanja, te je na ovom očevidu utvrđeno kako izvedeno stanje na terenu odgovara toj dokumentaciji. Stoga, s obzirom da naknadno dostavljena geodetska snimka izvedenog stanja, nije zakonom propisani dokument za predmetnu upravnu stvar, već je ista dostavljena u spis na zahtjev nadležnog tijela kako bi se otklonili prigovori drugih stranaka iz upravnog postupka, nedvojbeno je da dostava geodetskog snimka izvedenog stanja nikako nije mogla biti uvjet bez kojeg ne bi bilo moguće zakonito provesti očevid, pa sud u tom smislu ne nalazi nikakve nezakonitosti u postupanju upravnog tijela.

S tim u vezi za ukazati je tužitelju kako nije osnovan ni njegov prigovor da nije jasno kako su na drugom očevidu utvrđena odstupanja u pojedinim pročeljima glavne zgrade od 1 do 1,2 %, a ovo stoga što iz zapisnika o očevidu od 28. siječnja 2015. godine proizlazi kako su obavljena mjerenja na licu mjesta kada su i utvrđena navedena odstupanja, no kako se radi o zanemarivim odstupanjima, jasno je da ista nisu mogla biti razlog zbog kojeg ne bi bilo moguće izdati rješenje o izvedenom stanju, pa niti u ovom smislu sud ne nalazi da bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito.

Sud ne nalazi utemeljenim ni tužbene prigovore tužitelja kako spisu upravnog tijela prileže tri snimke izvedenog stanja s različito prikazanim izvedenim stanjem, a koje da je dostavila zainteresirana osoba, pa da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, slijedom čega da je akt tuženik nezakonit. S tim u vezi za navesti je kako su u spis priložena dva puta po tri primjerka snimke izvedenog stanja i jedan put tri primjerka arhitektonske snimke izvedenog stanja, te je najprije predmet ozakonjenja bila jedinica dvojne zgrade i jedna pomoćna zgrada, no kasnije je zahtjev proširen te su njime obuhvaćene obje jedinice dvojne zgrade, koje su tada definirane kao jedna slobodnostojeća zgrada i dvije pomoćne zgrade koje se nalaze na dvije kat.

čest. 2369/6 i 2369/9 K.O. S., dok u je u trećoj verziji projektne dokumentaciji, koja je ujedno i sastavni dio rješenja o izvedenom stanju, definirana jedna slobodnostojeća zgrada i dvije pomoćne zgrade koje se nalaza na jednoj kat. čest. 2369/6 K.O. S., s tim da je razloge zbog kojih se u prethodnoj verziji spominje kat. čest. 2369/9 K.O. S. sud već prethodno obrazložio u ovoj presudi, pa je u konačnici dokumentacija prilagođena aktualnom stanju katastarskog operata. Imajući u vidu da u smislu odredbe čl.

45. st.

1. ZUP-a stranka može sve do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari izmijeniti svoj zahtjev, te kako se predmetni zahtjev temelji na istom činjeničnom stanju u pogledu postojanja spornih zgrada, sud ne nalazi da bi uslijed mijenjanja zahtjeva od strane zainteresirane osobe, kojeg je dotični proširivao pri čemu je dostavljao zakonom propisanu dokumentaciju, moglo doći do povrede prava tužitelja, niti da bi prihvaćanjem takvog zahtjeva u izloženoj situaciji upravna tijela postupala protivno zakonu.

Zaključno, neosnovani su i tužbeni prigovori tužitelja da je izradom tri različita snimka izvedenog stanja S. T.-B. zloupotrijebila svoje ovlasti, kao i da K. S. nije ovlašteni arhitekt, pa da se radi o okolnostima zbog kojih je osporeno rješenje tuženika nezakonito, a ovo iz razloga što je arhitektonsku snimku izvedenog stanja iz lipnja 2013. godine broj 104/2013, koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju izradio „T. i.“ d.o.o. iz Z. po ovlaštenoj arhitektici K. S., dipl. ing. arh. (br. ovl. A-3509) koja je nedvojbeno ovlaštena osoba kao dipl. ing. arh. i kao osoba sa evidentiranim brojem ovlaštenja, dok je S. T.-B. za ozakonjenu zgradu kao ovlašteni inženjer građevinarstva (br. ovl. G 1049) zaposlena u „T. i.“ d.o.o. iz Z. samo dala izjavu kako predmetna zgrada ispunjava bitne zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti oznake 104/2013 od lipnja 2013. godine, za što je kao ing. građ. nesporno ovlaštena. Ujedno sud ne nalazi niti da bi bilo koja točka izreke rješenja tijela prvog stupnja bila protivna mjerodavnim odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, štoviše sud primjećuje da je izreka tog rješenja u cijelosti pravilna i zakonita, pa su tužbeni prigovori tužitelja i u tom pogledu neutemeljeni.

Dakle, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njihovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao pod točkom 1. u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da u upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove, trebalo je sukladno odredbi čl. 79. ZUS-a odbiti zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo presuditi kao pod točkom 2. u izreci presude.

U Splitu, 05. travnja 2017. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice pod 1) I. M., odvjetniku u Z., Š. u. 6, uz zapisnik o objavi - tužitelju pod 2) S. J. iz Z., 1. P. 84, uz zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., R. A. 20, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti

- opunomoćenici zainteresirane osobe M. S., odvjetnici u Z., L. Š. 20, uz zapisnik o objavi

- u spis

Rj./

I. Naplatiti sudsku pristojbu sukladno čl. 5. ZOSP-a te u svezi sa Tbr. 30 i 30a u iznosu od 1.000,00 kuna (500,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda).

II. Spis u kalendar 30 dana.