Court dismisses claim for damages where victim's own negligence caused injury to a firearm owner.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected his claim for 192,000 kn in damages. The plaintiff, a police officer, was injured when his own pistol malfunctioned during a shooting range exercise he conducted after being warned not to fire. The court found that while the pistol was safe, the plaintiff used inappropriate ammunition and fired despite official warnings, proving the injury resulted solely from his own actions. Consequently, the court held that the plaintiff's negligence absolved the state, as the owner of the dangerous item, from liability under the Obligations Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 174. st. 1. ZOO; čl. 177. st. 2. ZOO; čl. 15. Zakona o zaštiti na radu: The owner of a dangerous item is exempt from liability if the damage was caused exclusively by the victim's own action, which the owner could not have foreseen or prevented.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 76/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz K., zastupanog po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z., protiv tužene Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-8695/00 od 09. srpnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-7156/98 od 15. ožujka 2000. godine, u sjednici održanoj 07. travnja 2004. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-8695/00 od 09. srpnja 2002. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-7156/98 od 15. ožujka 2000. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu mu štete u iznosu od 192.000,00 kn s pripadajućom kamatom, te ujedno tužitelj obvezan naknaditi tuženoj parnični trošak od 6.400,00 kn.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva odnosno ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident konkretno ne ukazuje u čemu bi se sastojala ta povreda, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete vezano za povrede koje je zadobio dana 17. travnja 1998. godine na strelištu tužene, a kada je pucajući iz pištolja došlo do rasprsnuća čahure.
U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje odgovornosti tužene.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je dana 17. travnja 1998. godine tužitelj, zadužen kao puškar za kontrolu ispravnosti oružja nazočio ocjenskom gađanju na strelištu Policijske uprave Koprivničko- križevačke, s tim
- da tužitelj nije bio sudionik gađanja niti provodio vježbu,
- da tog dana ni prije ni tijekom vještačenja nije bilo primjedbi sudionika vježbe na ispravnost oružja, uključujući i sporni pištolj,
- da je po završetku vježbe tužitelj na svoju ruku, unatoč upozorenju službene osobe da ne vrši pucanje tužitelj ipak uzeo pištolj i streljivo, te njime pucao, time
- da je kod zadnjeg pucanja došlo do rasprsnuća čahure pri čemu je tužitelj povrijeđen,
- da je pištolj kojim je tužitelj pucao bio ispravan, no da je pri pucanju upotrijebio neodgovarajuće streljivo.
Temeljem prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenog, a što tuženu kao imatelja – vlasnicu pištolja – opasne stvari oslobađa od odgovornosti.
Naime, u smislu odredbe čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) pištolj kojim se vrši pucanje predstavlja opasnu stvar, te za štetu prouzročenu istim odgovara njegov imatelj (u ovom slučaju tužena kao vlasnica pištolja).
Prema odredbi čl. 177. st. 2. ZOO-a imatelj opasne stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.
Obzirom na citirane odredbe, a polazeći od činjenice da je tužitelj po završenoj vježbi, unatoč upozorenju službene osobe da ne vrši pucanje, na svoju ruku uzeo pištolj, te neodgovarajuće streljivo, te pristupio pucanju, posebno vodeći računa o tome da je tužitelj službena osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova zadužena za kontrolu ispravnosti oružja morao znati da to ne smije činiti, nužno je zaključiti kako je tužitelj isključivo odgovoran za nastali štetni događaj, a što ekskulpira tuženu od njene odgovornosti za konkretnu štetu tužitelju koju ovaj potražuje temeljem odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 59/96, 94/96 i 114/03).
Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 07. travnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.