Us I-733/2024-8 · Upravni sud u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-733/2024-8

[adresa] T 5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika zajedničkog obrta za ugostiteljstvo [obrt], koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi koncesijskog odobrenja, 18. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva KLASA: UP/II-342-22/21-01/6, URBROJ: 530-03-2-1-2-24-20 od 1. veljače 2024. i rješenje Grada Vodnjana-Dignano, Vijeća za dodjelu koncesijskog odobrenja, KLASA: UP/I-342-01/20-01/10, URBROJ: 2168/04-07/19-20-07 od 20. studenoga 2020.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.613,88 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Vodnjana-Dignano, Vijeća za dodjelu koncesijskog odobrenja, KLASA: UP/I-342-01/20-01/10, URBROJ: 2168/04-07/19-20-07 od 20. studenoga 2020., u ponovnom postupku po tuženikovom rješenju kojim je predmet vraćen na ponovni postupak, odbijen je zahtjev TČ i LČ, vlasnika zajedničkog obrta za ugostiteljstvo TČ, ovdje tužitelja, za davanjem koncesijskog odobrenja na morskoj obali, unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske na području Grada Vodnjana-Dignano, na mikrolokaciji Plaža Barbariga 1 – Uvala Marić – na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U obrazloženju prvostupanjsko tijelo navodi da podnositelj zahtjeva za obavljanje svoje djelatnosti nije bio u mogućnosti obavljati djelatnost koristeći samo k. č. br. [katastarska čestica], jer da kao samostalna cjelina k. č. br. [katastarska čestica] nije prikladna za obavljanje djelatnosti s obzirom na nedovoljno širinu i konfiguraciju terena te blizinu mora i s obzirom da se veći i značajni dio objekta kojim podnositelj obavlja svoju djelatnost nalazi na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica], koja je u privatnom vlasništvu, te da stoga dodjeljivanje predmetne lokacije bez mogućnosti korištenja k. č. br. [katastarska čestica] nije svrsishodno, pa da je iz tog razloga iz Godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom valjalo izbrisati predmetnu lokaciju i da je stoga Grad Vodnjan donio II. izmjene i dopune Godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom na području grada Vodnjana-Dignano za 2020. godinu, kojim je odlučeno da se predmetna lokacija briše iz Plana.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-342-22/21-01/6, URBROJ: 530-03-2-1-2-22-7 od 7. prosinca 2022.

3. Tužitelji su protiv navedenog tuženika podnijeli tužbu ovome Sudu, koji je presudom poslovni broj: 7 UsI-364/2023-12 od 20.studenog 2023. poništio osporavano rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Tužitelji su u tužbi u bitnom isticali da su zahtjev za izdavanjem koncesijskog odobrenja podnijeli 6. ožujka 2020., dok je prvostupanjsko tijelo zahtjev odbilo na temelju II. izmjena i dopuna Godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom na području grada Vodnjana-Dignano za 2020. godinu, koje su stupile na snagu 9. srpnja 2020., te da je stoga takvo rješenje kojim je prvostupanjsko tijelo retroaktivno primijenilo svoj opći akt nezakonito. U obrazloženju presude Sud je naveo da odredbama Uredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru ("Narodne novine" broj 36/04, 63/08, 133/13, 63/14, dalje: Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru) nije propisano može li i pod kojim uvjetima davatelj koncesijskog odobrenja poništiti postupak, odnosno odbiti zahtjev za izdavanjem koncesijskog odobrenja zbog nastupa okolnosti koje bi da su bile poznate dovele do toga dana određena lokacija ne bude uključena u Plan upravljanja pomorskim dobrom, ali da Sud smatra da ne bi bilo svrishodno i u skladu sa ciljevima zaštite očuvanja pomorskog dobra, koji su važniji od privatnog interesa pojedinca za iskorištavanjem pomorskog dobra, kada se u posebnim okolnostima ne bi dozvolilo da se odstupi od važećeg plana upravljanja pomorskim dobrom i odbije korištenje pomorskog dobra kada je očito da je ono šteti drugim pretežnijim interesima, no da su u tom slučaju upravna tijela dužna obrazložiti zašto je zahtjev odbijen, jer da bi u suprotnom, ovlaštenje upravnih tijela da bez navođenja razloga odbiju zahtjev bilo u suprotnosti sa slobodom tržišnog natjecanja i moglo dovesti do zloupotreba.

4. U ponovnom postupku po navedenoj presudi ovoga Suda poslovni broj: 7 UsI- 364/2023-12 od 20.studenog 2023., tuženik je ponovno odbio žalbu tužitelja protiv pobijane odluke KLASA: UP/I-342-01/20-01/10, URBROJ: 2168/04-07/19-20-07 od 20. studenoga 2020., pozivajući se u bitnom na argumentaciju prvostupanjskog tijela.

5. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navode da tuženik u ponovnom postupku nije postupio po pravnom shvaćanju iz presuda ovoga Suda poslovni broj: 7 UsI-364/2023-12 od 20.studenog 2023., te da u obrazloženju pobijanog rješenja ni na jednom mjestu nije obrazložio zašto smatra da nije svrsishodno izdati koncesijsko odobrenje, čime da nije ni odlučio ni o žalbenim navodima. Ističu da su u žalbi iznijeli jasne i konkretne navode kojima osporavaju utvrđenje prvostupanjskog tijela da se djelatnost za koju je zahtjev odbijen ne bi mogla obavljati na k. č. br. [katastarska čestica]. Pojašnjavaju da su u žalbenom postupku naveli kako su netočni navodi prvostupanjskog tijela da na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije moguće obavljati djelatnost koju su podnositelji obavljali 20 godina, jer da prvostupanjsko tijelo može postaviti uvjete određivanja koncesije na način da od podnositelja zatraži da sve objekte koji se "nalaze" na nekretnini u privatnom vlasništvu preorganizira, odnosno premjesti u potpunosti na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] Vodnjan, a sve obzirom predmetna nekretnina ima površinu od 4195 m². Nadalje navode da su u žalbi istaknuli da je na predmetnoj mikrolokaciji itekako bilo mjesta na kojemu je podnositelj mogao obavljati ugostiteljsku djelatnost, te da iz pobijanog rješenja ne proizlazi na koji je način prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su se objekti podnositelja nalazili na nekretnini u privatnom vlasništvu, budući da nikada nije provelo geodetsko vještačenje kako bi se utvrdile granice navedenih nekretnina, a da je to sve bitno za naglasiti, budući je prvostupanjsko tijelo dalo dozvolu drugoj osobi predmetnoj mikrolokaciji obavlja ugostiteljsku djelatnost, pa da stoga nije jasno kako na predmetnoj mikrolokaciji podnositelji nisu u mogućnosti obavljati ugostiteljsku djelatnost, a druga osoba je. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

6. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je jedinica lokalne samouprave ovlaštena donijeti odluku hoće li čestica pomorskog dobra biti dio godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom, bez obzira na to kada je zahtjev za koncesijskim odobrenjem podnesen, odnosno bez obzira što je u konkretnom slučaju nakon podnošenja zahtjeva došlo do izmjene Plana.

7. Sud je održao ročište za raspravu 27. lipnja 2025., na koje su pristupili samo tužitelji zastupani po opunomoćenici, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

7.1. Tužitelji su na ročištu u bitnom izjavili da ostaju kod navoda iznesenih u tužbi.

8. Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev tužitelja za davanjem koncesijskog odobrenja iz predmeta ovoga spora pravilno odbijen.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Kao što je uvodno navedeno, ovaj je Sud u presudi poslovni broj: 7 UsI- 364/2023-12 od 20.studenog 2023., istaknuo i iznio pravno shvaćanje, da iako odredbama Uredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru nije u propisanom može li i pod kojim uvjetima davatelj koncesijskog odobrenja poništiti postupak, odnosno odbiti zahtjev za izdavanjem koncesijskog odobrenja zbog nastupa okolnosti koje bi da su bile poznate dovele do toga dana određena lokacija ne bude uključena u Plan upravljanja pomorskim dobrom, Sud smatra da ne bi bilo svrishodno i u skladu sa ciljevima zaštite očuvanja pomorskog dobra, koji su važniji od privatnog interesa pojedinca za iskorištavanjem pomorskog dobra, kada se u posebnim okolnostima ne bi dozvolilo da se odstupi od važećeg plana upravljanja pomorskim dobrom i odbije korištenje pomorskog dobra kada je očito da je ono šteti drugim pretežnijim interesima. Tako je primjerice odredbom članka 38. stavka 1. točke 1. Zakona o koncesijama ("Narodne novine" broj 69/17,107/20) propisano da će davatelj koncesije poništiti postupak davanja koncesije ako postanu poznate okolnosti koje bi, da su bile poznate prije pokretanja postupka davanja koncesije, dovele do neobjavljivanja obavijesti o namjeri davanja koncesije ili do sadržajno bitno drukčije dokumentacije za nadmetanje i/ili obavijesti o namjeri davanja koncesije. Prema shvaćanju Suda se iz istih i sličnih razloga, primjenjujući ratio citirane odredbe, može poništiti postupak i odbiti zahtjev za izdavanjem koncesijskog odobrenja. Međutim, kao što je ukazano u navedenoj presudi, u tom slučaju su upravna tijela dužna obrazložiti zašto je zahtjev odbijen, jer bi u suprotnom, ovlaštenje upravnih tijela da bez navođenja razloga odbiju zahtjev bilo u suprotnosti sa slobodom tržišnog natjecanja i moglo dovesti do zloupotreba.

11. S tim u svezi nadalje, kao što je uvodno navedeno, prvostupanjsko tijelo je u obrazloženju svog rješenja navelo da k. č. br. [katastarska čestica] kao samostalna cjelina nije prikladna za obavljanje djelatnosti s obzirom na nedovoljno širinu i konfiguraciju terena te blizinu mora i s obzirom da se veći i značajni dio objekta kojim podnositelj obavlja svoju djelatnost nalazi na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica], koja je u privatnom vlasništvu, te da stoga dodjeljivanje predmetne lokacije bez mogućnosti korištenja k. č. br. [katastarska čestica] nije svrsishodna. Tužitelji su u odnosu na navedeno u žabi naveli da se koncesijsko odobrenje svejedno može izdati, jer da prvostupanjsko tijelo može postaviti uvjete određivanja koncesije na način da od podnositelja zatraži da sve objekte na nekretnini u privatnom vlasništvu preorganizira, odnosno premjesti u potpunosti na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] Vodnjan, budući da predmetna nekretnina ima površinu od 4195 m², te da iz pobijanog rješenja ne proizlazi na koji je način prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su se objekti podnositelja nalazili na nekretnini u privatnom vlasništvu, budući da nikada nije provelo geodetsko vještačenje kako bi se utvrdile granice navedenih nekretnina, a sve s obzirom da je prvostupanjsko tijelo dalo dozvolu drugoj osobi predmetnoj mikrolokaciji obavlja ugostiteljsku djelatnost, pa da stoga nije jasno kako na predmetnoj mikrolokaciji podnositelji nisu u mogućnosti obavljati ugostiteljsku djelatnost, a druga osoba je.

12. Budući da se tuženik u osporenom rješenju u biti pozvao na navode iz prvostupanjskog rješenja, prema ocjeni Suda tuženik nije postupio po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda iz citirane presude presudi poslovni broj: 7 UsI- 364/2023-12 od 20.studenog 2023., na što je sukladno odredbi članka 81. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21) dio dužan, a osim toga je povrijedio odredbu članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21), prema kojoj je drugostupanjsko tijelo dužno ocijeniti sve žalbene navode.

13. Naime, i nadalje je ostala neutvrđena odlučna činjenica, na koju su se tužitelji pozivali u žalbi, koliko iznosi širina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kakva je konfiguracija terena na predmetnoj mikrolokaciji, zbog koje navodno ne bi bilo moguće obavljati predmetnu djelatnost, pogotovo imajući u vidu da površina k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 4195 m², a ta je odlučna činjenica potom trebala biti obrazložena u odnosu na površinu mikrolokacije potrebne za obavljanje predmetne ugostiteljske djelatnosti.

14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika se nije mogla ocijeniti zakonitom pa je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) valjalo poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

15. Predmet je vraćen na ponovni postupak zbog toga što će u ponovnom postupku odlučne činjenice brže i lakše utvrditi prvostupanjsko tijelo.

16. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe i pristup ročištu, za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, te putni trošak u iznosu od 165,75 eura, što sveukupno iznosi 2.655,75.

17. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

17.1. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

18. Tužiteljima je u cijelosti priznat zatraženi trošak zastupanja za sastav tužbe i pristup ročištu, koji je sukladan. Tbr. 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), ali im sukladno Tbr. 50. Tarife za troškove prijevoza nije priznat iznos od 165,75 eura, nego iznos od 113,88 eura, a što je utvrđeno na temelju cijene bezolovnog benzina od 100 oktana te cijene cestarine na relaciji Pula-Rijeka-Pula. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi troškove ovoga upravnog spora u navedenom iznosu od 2.613,88 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

19. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) tužitelji nisu u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 18. srpnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čanak. 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. Pula, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, Zagreb, Prisavlje 14