Rev-3015/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3015/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja V. G. iz M. K. ..., koga zastupa S. D., odvjetnik iz K., protiv tuženika S. M. iz M. K. ..., koga zastupa S. mr. Đ., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 17. srpnja 1990. br. Gž-826/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 15. ožujka 1990. br. P-495/90, u sjednici održanoj dana 25. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom suđeno je:

"Tuženi S. M., iz M. K., dužan je tužitelju V. G., iz M. K. ..., na ime naknade štete koja se odnosi na pokretnine i šupu, isplatiti iznos od 29,40 dinara sa zakonskom kamatom koja teče od 29.IX.1987. godine, te iznos od dinara 3.092,00 na ime sjenika, time da kamata na taj iznos teče od 5. srpnja 1989. godine pa do isplate, te platiti trošak postupka tužitelju u iznosu od 1.916,00 dinara, sve u roku od 15 dana."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano tuženi tvrdi da je u postupku kod prvostepenog suda učinjena bitna povreda time što u obrazloženju te presude nije izričito navedeno na temelju kojih propisa materijalnog prava je prvostepeni sud zasnovao svoju presudu.

Istina u odredbi st. 4. čl. 338. ZPP navedeno je da se u obrazloženju presude između ostalog moraju izložiti i propisi na kojima je sud utemeljio presudu.

Međutim, taj propust ne predstavlja uvijek bitnu povredu ZPP.

Tim propustom učinjena je bitna povreda samo onda ako se zbog toga iz obrazloženja presude ne može zaključiti na kojim propisima je sud utemeljio svoju odluku.

U takvom slučaju se presuda ne može ispitati a što znači da se u takvom slučaju radi o bitnoj povredi iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

Iz obrazloženja prvostepene presude u ovom predmetu vidi se da je prvostepeni sud svoju odluku utemeljio na odredbama o naknadi štete sadržanih u Zakonu o obveznim odnosima. To se vidi iz utvrđenja prvostepenog suda da je tuženi tužitelju uzrokovao štetu time što je tužitelju zapalio sjenik i šupu.

Prema tome odgovornost tuženog za naknadu štete utemeljena je na odredbi st. 1. čl. 154. Zakona o obveznim odnosima.

Posebno treba naglasiti da je tuženi zbog uzrokovanja štete tužitelju i suđen pravomoćnom presudom u spisu prvostepenog suda br. K-419/85, pa je prvostepeni sud u ovom predmetu prema odredbi st. 3. čl. 12. ZPP bio i vezan u pogledu postojanja odgovornosti tuženog za naknadu štete a što je prvostepeni sud i naveo u stavci 3. na strani 3. obrazloženja svoje presude.

Iz obrazloženja drugostepene presude vidi se da je drugostepeni sud odlučujući o žalbi ocijenio sve odlučne žalbene navode pa tuženi neosnovano tvrdi da je u postupku kod drugostepenog suda učinjena bitna povreda iz st. 2. čl. 354. ZPP u vezi st. 1. čl. 375. ZPP.

Dakle, bitna povreda ZPP na koju ukazuje revizija nije ostvarena.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Visina štete utvrđena je vještačenjem i zato tuženi neosnovano prigovara visini utvrđene naknade štete.

Pogrešan je pravni stav iznesen u reviziji da kod utvrđivanja visine štete treba uračunati onaj iznos koji je tužitelj dobio kao pomoć od drugih osoba jer za to nema osnova u Zakonu o obveznim odnosima ni bilo kojem drugom propisu.

Dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i zato je revizija temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 25. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.