Rev-166/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-166/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmann, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenković i Stanislava Plaznić kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja I. F. iz T., koga zastupa J. M., odvjetnik iz Z., protiv tužene SFRJ-SSNO V.P. … K., koju zastupa Vojni pravobranilac V.P. … V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. veljače 1990. br. Gž- 7708/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. travnja 1989. br. Pn-2865/84, u sjednici održanoj dana 9. svibnja 1991.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, obje nižestepene odluke - presuda Okružnog suda u Zagrebu od 27. veljače 1990. br. Gž-7708/89, te presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. travnja 1989. broj Pn-2865/84 djelomično preinačuju onamo da je tuženica dužna isplatiti tužitelju povrh pravomoćno dosuđenog iznosa daljnji iznos od 400,00 din zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos počam od 25. travnja 1989. do isplate, kao i naknaditi mu trošak revizije u iznosu od 320,00 dinara dok se sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom tužena Država SFRJ obvezana je isplatiti tužitelju iznos od 732,00 (7,320.426 prijašnjih) dinara sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 1989. do isplate, te daljnji iznos od 1,40 (14.000 prijašnjih) dinara sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od 1. lipnja 1983. do isplate kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 63,20 (631.510 prijašnjih) dinara, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate 991,40 (9,914.000 prijašnjih) dinara.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude u odbijajućem dijelu radi isplate daljnjih 750,00 dinara pravovremenu potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana i prvostepena presuda preinače onamo, da se udovolji tužbenom zahtjevu radi isplate daljnjih 750,00 dinara spp te tuženika obveze na naknadu troškova revizijskog postupka tužitelju.

Tuženica u odgovoru na reviziju predlaže, da se revizija odbaci kao nedopuštena, a podredno predlaže da se revizije odbije kao neosnovana, dok se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

U prvom redu treba istaknuti, da tuženica neutemeljeno predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, jer se radi o takvom imovinskopravnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu a vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 750,00 dinara, dakle prelazi 5,00 dinara pa je stoga revizija dopuštena pozivom na odredbu člana 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP) u vezi odredbe člana 2. st. 1. Zakona o izmjenama i dopuni ZPP ("Službeni list SFRJ" br. 69/82) i odredbe člana 9. st. 3. Zakona o izmjenama ZPP ("Službeni list SFRJ" br. 74/87) kao mjerodavnih propisa s obzirom da je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut pred sudom dana 8. listopada 1984. godine.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade materijalne i nematerijalne štete koju je prouzrokovala osoba na odsluženju redovnog vojnog roka koja je upravljajući vojnim teretnim vozilom dana 24. rujna 1982. tim vozilom naletila na tužitelja koji se iz suprotnog pravca propisno kretao na svojem motorkotaču i koji je te zgode zadobio tjelesne ozljede u vidu udarno-krvnog podljeva desne šake, udarne ozljede lijevog stopala sa oguljotinama, komplicirani prijelom palca lijevog stopala te prijelom lađice lijevog stopala.

U ovoj revizijskog fazi postupka nije sporna odgovornost tuženice u pogledu obveze naknade nastale štete tužitelju, a revident zahtjeva da mu se dosudi daljnja naknada neimovinske štete i to po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova u traženom iznosu od 350,00 dinara koji zahtjev su niži sudovi odbili u cijelosti kao neosnovan, te naknada na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u daljnjem iznosu od 400,00 dinara jer smatra po nižestepenim sudovima dosuđeni iznos naknade za taj vid nematerijalne štete u visini od 400,00 dinara prenisko utvrđenom naknadom.

Ovaj revizijski sud na temelju utvrđenja nižih sudova, a napose uzimajući u obzir utvrđenu jačinu i trajanje fizičkih bolova te prije spora isplaćenu naknadu revidentu od strane tuženika na ime tog vida štete u iznosu od 4,80 (48.000 prijašnjih) dinara na dan 28. studenog 1984. godine prihvaća utvrđenje nižih sudova da je u vrijeme izvršene isplate takav novčani iznos predstavljao primjerenu potpunu naknadu revidentu na ime fizičkih bolova, pa je stoga zahtjev istaknut u ovoj parnici radi isplate naknade u iznosu od daljnjih 350,00 (3,500.000 prijašnjih) dinara radi naknade spomenutog vida neimovinske štete pravilno odbijen kao neosnovan jer je naknada za tu štetu u potpunosti isplaćena revidentu prije parnice.

Niži sudovi po nalaženju ovog suda utvrdili su prenisku novčanu naknade revidentu na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, jer po ocjeni ovog suda s obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenih bolova ove vrste imajući u vidu prisutne posljedice zadobivenih ozljeda koje trajno umanjuju opću i životnu sposobnost revidenta za 20%, zatim da se radi o osobi rođenoj … godine (koja je u vrijeme štetnog događaja imala 40 godina života), te uvažavajući duže vrijeme čekanja revidenta na ostvarenje satisfakcije za ovaj vid štete (štetni događaj se desio 24. rujna 1982. a satisfakcije je utvrđena odlukom suda od 25. travnja 1989.) - pravična novčana naknada za ovaj vid neimovinske štete iznosila bi u vrijeme presuđenja po prvostepenom sudu 800,00 dinara uključujući tu i izvršenu isplatu revidentu po tom osnovu u iznosu od 3,5 (35.000 prijašnjih) dinara koja je isplata izvršena 28. rujna 1984. a koju su niži sudovi pravilno ocijenili kao djelomičnu naknadu — satisfakciju u pogledu navedenog vida nematerijalne štete. Stoga je valjalo utvrđujući novčanu naknadu za taj vid štete prema kriterijima važećim u vrijeme donošenja prvostepene sudske odluke, a uračunavanjem isplaćene akontacije kojom je djelomično podmirena ova šteta u nominalnom iznosu kako su to učinili niži sudovi prihvatiti u navedenom dijelu reviziju, preinačiti obje nižestepene odluke i temeljem pravilne primjene materijalnog prava (član 200.st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - Z00) dosuditi revidentu preostali utuženi iznos naknade po tom osnovu u iznosu od 400,00 dinara sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostepene sudske odluke (član 395. st. 1. ZPP) dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na nedosuđenu naknadu za fizičke bolove revizija odbijena kao neosnovana, jer se nije ostvario istaknuti revizijski razlog u tom dijelu a ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud pazi,po službenoj dužnosti (član 393. ZPP).

S obzirom na uspjeh u revizijskom postupku revidentu je dosuđen trošak revizije (član 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 9. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.