II Kž-296/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 296/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog N. B. i optuženog S. H. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 24. srpnja 2015. broj Kv-Us-25/15 (K-Us-5/15), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženog N. B. i optuženog S. H. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. A. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11, a protiv optuženog J. A., optuženog N. B., optuženog M. R., optuženog S. H. i optužene D. A. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. A. i optuženog N. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), a protiv optuženog S. H. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08, uz uračunavanje vremena lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. B. po branitelju, odvjetniku R. I., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor ili zamijeni jamstvom uz mjere opreza.

II Kž 296/15-4

Žalbu je protiv tog rješenja podnio i optuženi S. H. po branitelju, odvjetniku Z. Z., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalbe nisu osnovane.

Nisu u pravu optuženi N. B. i optuženi S. H. kada tvrde da nije ispunjene posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njih. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. B. i optuženog S. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a protiv optuženog S. H. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Potom je ispravno u ovom stadiju postupka isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama u odnosu na te optuženike. Za tu odluku prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje.

Iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi S. H. u tijeku istrage bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga je rješenjem od 15. srpnja 2014. broj Kir- Us-61/2014 sudac istrage protiv njega odredio istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08 te donio nalog za raspisivanje tuzemne, a potom i međunarodne tjeralice, koje nisu realizirane. Prisutnost optuženika u ovom postupku osigurana je njegovim uhićenjem u Engleskoj 14. studenog 2014. po izdanom europskom uhidbenom nalogu te predajom Republici Hrvatskoj 28. studenog 2014.

Uz navedeno, optuženi S. H. je državljanin Republike Slovenije, s prebivalištem u toj državi, gdje mu živi i obitelj pa je opravdano zaključiti da on nije ničim vezan za teritorij Republike Hrvatske. Upravo te okolnosti dovedene u vezu i s visinom kazne zatvora zaprijećene za inkriminirano mu kazneno djelo, upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći te na taj način ponovno postati nedostupan tijelima kaznenog progona. Zato je protiv optuženog S. H. nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki. 1. ZKP/08, u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega. Pravilnost tog zaključka nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima optuženika da nije imao saznanja da se protiv njega vodi postupak te da se nalazio u Engleskoj gdje je vezan poslovnim obvezama.

Utemeljenost istražnozatvorske osnove protiv optuženog N. B. i optuženog S. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu njihovog inkriminiranog postupanja koji ukazuje na iznimnu organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja, međusobnu povezanost unutar samog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, kontinuitet u činjenju terećenih kaznenih djela, brojnost protupravnih radnji, količinu inkriminirane droge, ali i činjenici da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element (Nizozemska, Kolumbija, Brazil i druge države).

Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice optuženom S. H. i optuženom N. B. stavlja se na teret da su se s ostalim suoptuženicima udružili u kriminalnu skupinu koja je u razdoblju od mjeseca lipnja 2012. do 26. studenog 2013., djelovala s ciljem kupnje velikih količina droge kokain na ilegalnom tržištu Južne Amerike i Afrike, transporta tako kupljene droge radi daljnje preprodaje u Republici Hrvatskoj i drugim državama, pri čemu je u okviru tog plana dogovorena, između ostalog, isporuka brodom pošiljke od 50 kilograma

II Kž 296/15-4

kokaina, time da su ovi optuženici putovali u Kolumbiju, Nizozemsku, Republiku Sloveniju i druge države radi neposrednog dogovaranja svih okolnosti krijumčarenja kokaina, kao i načina prebacivanja novca, pronalazili i obučavali osobe za krijumčarenje dogovorenih količina kokaina, pribavljali novac potreban za kupovinu kokaina i njegovo krijumčarenje u Republiku Hrvatsku i druge države Europe, uplaćivali novac za kupovinu kokaina iz različitih mjesta u Republici Hrvatskoj, iz Republike Srbije i drugih susjednih država te Nizozemske, financirali izradu putovnica, kupovinu zrakoplovnih karata, osiguravali smještaj tih osoba te poduzimali niz drugih radnji radi ostvarenja plana i dogovora.

Stoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje da te okolnosti ukazuju na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju te izuzetno visok stupanj kriminalne volje optuženog S. H., kao i optuženog N. B. Uz navedeno, optuženi N. B. je prema izvatku iz kaznene evidencije u tri navrata pravomoćno osuđivan, od čega se u dva navrata radilo o kaznenim djelima istovrsnim onome kakvo mu se u ovom postupku stavlja na teret.

Imajući na umu sve izloženo, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravnim se ukazuje zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje u svojoj međusobnoj povezanosti ukazuju na realnu i razborito predvidivu opasnost da će ovi optuženici boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem nove, iste ili istovrsne kriminalne aktivnosti. Prema tome, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. B. i optuženog S. H., iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 u cilju otklanjanja postojeće iteracijske opasnosti neovisno o činjenici da ovaj potonji nije ranije dolazio u sukob sa zakonom, i nadalje je nužna.

Prilikom odluke o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama prvostupanjski je sud vodio računa o okolnostima iz članka 102. stavka 2. ZKP/08, odnosno težini inkriminiranog im kaznenog djela, osobnim okolnostima te imovnom stanju oboje optuženika, a tu odluku prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora, kako u pogledu otklanjanja opasnosti od bijega na strani optuženog S. H., tako i u pogledu otklanjanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani te na strani optuženog N. B., ne može u ovom stadiju postupka ostvariti blažim mjerama pa tako ni predloženim jamstvom, a kako to sugeriraju obojica žalitelja, time da optuženik B. predlaže i mjere opreza.

Pravilnost zaključka o postojanju iteracijske opasnosti nije dovedena u dvojbu ni žalbenim tvrdnjama optuženog N. B. kojima ponovno umanjuje značaj svoje uloge u navedenom zločinačkom udruženju, isticanjem da nije znao za povezanost između ostalih suoptuženika, kao i navodima da, s obzirom na svoje imovinske prilike, nije mogao sudjelovati u financiranju inkriminiranih radnji. Niti navod da optuženik ima osiguran posao u pekari u U., čime će ostvarivati dovoljna sredstva za život, nije od odlučnog značaja.

Optuženi S. H. osporava utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na postojanje njegove kriminalne količine u inkriminiranom mu postupanju, ističući da on nije nikada putovao u zemlje Južne Afrike. Međutim, imajući na umu sve izložene okolnosti u odnosu na tog optuženika, ni ti navodi nisu osnovani.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po

II Kž 296/15-4

službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. kolovoza 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.