I Kž-686/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 686/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. R., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Čakovcu broj K-16/05-132 od 10. srpnja 2006. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. kolovoza 2006. godine,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. N. R., preinačuje se pobijano rješenje na način da se iz spisa K-16/05-132 Županijskog suda u Čakovcu neće izdvojiti izjava o odricanju prava na branitelja svjedoka Z. S., što se nalazi na listu 77 spisa.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba opt. N. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski je sud u Čakovcu odbio prijedloge obrane optuženika da se iz spisa izdvoje nalozi Županijskog suda u Varaždinu što se nalaze na listovima 17 i 18 spisa, ispis telefonskih razgovora i SMS poruka, što se nalaze na listovima 38 i 39 spisa i zapisnik o pretrazi stana, što se nalazi na listovima 19 i 20 spisa, dok je temeljem čl. 284. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud iz spisa predmeta izdvojio izjavu o odricanju prava na branitelja svjedoka Z. S., što se nalazi na listu 77 spisa.

Protiv ovog rješenja podnio je žalbu optuženik putem svoga branitelja B. K., odvjetnika iz V. navodeći da rješenje pobija iz svih žalbenih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi da ga pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu, u jednom dijelu nim zaključcima suda prvog stupnja, a u drugom dijelu ocjeni dokaza koju prigovara činjenič

je sud izveo.

I Kž 686/06-3

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 399. u svezi s čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić u dopisu broj KŽ-DO-1398/06, od 3. kolovoza 2006. godine, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se ne može prihvatiti ocjena suda prvog stupnja da su nalozi za pretragu mobilnih telefona, što se nalaze na listu 17 i 18 spisa, zakoniti dokazi, kao i ispisi telefonskih razgovara i SMS poruka koji su pretragom mobilnih telefona napravljeni, a koji se nalaze na listu 38 i 39 spisa.

Prema odredbi čl. 9. st. 2. ZKP-a nezakoniti su samo oni dokazi pribavljeni povredom tog zakona kada je to izričito predviđeno u zakonu, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Nije sporno da je istražni sudac Županijskog suda u Varaždinu u spisu Kir-531/05-2 naložio pretrage mobilnih telefonskih uređaja koje koriste, u tom spisu, osumnjičenici V. Š., E. B. i B.-S. Ž.-N. te da su te pretrage provedene u skladu s odredbom čl. 213. ZKP-a.

Nije jasno zašto optuženik smatra da takvim nalogom policija nije bila ovlaštena utvrditi što je na mobilnim telefonima evidentirano i u čemu bi se, po mišljenju žalitelja, sastojala pretraga tih sredstava komunikacije, ako ne u utvrđivanju što je na njim evidentirano.

Pravilno sud prvog stupnja uzima da pretraga mobilnih telefona obuhvaća i utvrđivanje podataka o obavljenim razgovorima i izmijenjenim SMS porukama, ali i utvrđivanje sadržaja tih poruka, ako je njihov zapis ostao u mobilnim telefonima. Pretraga mobilnih telefona predstavlja pretraga pokretnih stvari koja se obavlja u skladu s odredbom čl. 211. b. ZKP-a iz kojeg proizlazi da pretraga obuhvaća utvrđivanja sadržaja pokretne stvari, dakle kod mobilnih telefona sadržaja zapisa koji su u njima ostali.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se ni nalozi Županijskog suda u Varaždinu, što se nalaze na listovima 17 i 18 spisa, a ni ispisi telefonskih razgovora i SMS poruka, ne mogu koristiti kao dokaz jer se odnose na mobilne telefone osoba protiv kojih se kazneni postupak vodi u drugom kaznenom predmetu, a koji u ovom predmetu imaju položaj svjedoka, a osim toga da navedeni dokazi nisu spisu priklopljeni kao originali, već u preslici, te da će se o njihovoj vjerodostojnosti i pravovaljanosti odlučivati u drugom postupku, pri čemu u tome neće moći učestvovati žalitelj, čime će biti povrijeđeno pravo njegove obrane.

Osnovano sud prvog stupnja utvrđuje da su nalozi istražnog suca i ispisi telefonskih razgovora materijalni dokazi koje je sud ovlašten koristiti, iako su pribavljeni u drugom kaznenom predmetu i odnose se na mobilne telefone osoba koje u ovom predmetu imaju status svjedoka. To ni po ocjeni ovog suda nije od značaja za ocjenu zakonitosti dokaza, ako su ti dokazi inače pribavljeni u skladu s odredbama ZKP-a, kao što je u konkretnom predmetu slučaj.

I Kž 686/06-3

Pogrešno drži žalitelj da dokument, koji se nalazi u preslici, ne može biti dokaz u kaznenom postupku.

Fotokopija dokumenta može biti dokaz u kaznenom postupku kao i originalni dokument, ali će ga sud ocjenjivati kao i svaki drugi dokaz. Ako se, eventualno, postavi pitanje vjerodostojnosti fotokopiranog dokumenta to će predstavljati činjenično, a ne pravno pitanje, no ističe se da optuženik ni ne ukazuje na to da preslike nisu vjerne originalima.

Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio iskaze svjedokinje G. M., J. V., svjedoka pretrage njegova stana, i policijskog službenika K. V. koji je učestvovao u provođenju te istražne radnje.

Po ocjeni ovog suda, sud je prvog stupnja pravilno ocijenio da je iskaz svjedoka J. V., kao slučajno odabranog svjedoka pretrage, "uzetog s ulice", kao što navodi svjedokinja G. M. prihvatljiv i da je on objektivno iskazivao o načinu provođenja radnje pretrage stana. Njegov iskaz je u skladu s iskazom K. V., a potvrđen je i podacima koji proizlaze iz zapisnika o pretrazi stana koji se nalazi na listu 19 i 20 spisa. U tom je zapisniku konstatirano da su svjedoci pretrage upozoreni da paze kako se pretraga obavlja i da imaju pravo, prije potpisivanja zapisnika, staviti prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije točan. Da su svjedoci s tim pravom upoznati potvrđuje i svjedokinja G. M. Nesporno je da su oboje svjedoka pretrage potpisali zapisnik o pretrazi ne stavljajući bilo kakve primjedbe.

Kod svih ovih činjenica pravilno sud ocjenjuje da se iskazu svjedokinje M. u dijelu u kojemu tvrdi da ona i svjedok V. nisu bili istodobno u istim prostorijama tijekom pretrage, ne može vjerovati jer je ona, s jedne strane susjeda optuženika, a s druge njen je iskaz u suprotnosti s iskazom druge dvojice saslušanih svjedoka i sa sadržajem zapisnika o pretrazi stana.

Pogrešno smatra žalitelj da je sud prvog stupnja, s obzirom da je raspolagao s različitim iskazima svjedoka, temeljem načela in dubio pro reo treba zapisnik o pretrazi stana izdvojiti kao nezakoniti dokaz.

To je načelo sud, prema odredbi čl. 3. st. 2. ZKP-a, dužan primijeniti samo u situaciji kada je i pored provedenih dokaza ostala dvojba u pogledu nekih odlučnih činjenica.

U konkretnom slučaju takve dvojbe nema, jer je sud, ocjenom iskaza ispitanih svjedoka, spornu okolnost s potrebnom sigurnošću utvrdio, iako nije proveo suočenje između svjedoka G. M. i J. V., što se posebno ističe u žalbi. U rješenju je naveo jasne i logične razloge o tome zbog čega ne prihvaća iskaz svjedokinje G. M., koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Prema tome pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je pretraga stana žalitelja provedena u skladu s odredbom čl. 213. i 214. st. 1. ZKP-a, pa da je i zapisnik o pretrazi stana zakoniti dokaz, koji se može upotrijebiti tijekom kaznenog postupka.

Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da nije na zakonu utemeljena odluka suda da se iz spisa predmeta izdvoji izjava o odricanju prava na branitelja svjedoka Z. S.

I Kž 686/06-3

Sud u pobijanom rješenju navodi da je ovu izjavu svjedoka izdvojio iz spisa "smatrajući istu nevažnom za sam dokazni postupak".

Prema odredbi čl. 284. st. 3. ZKP-a tijekom glavne rasprave sud će iz spisa predmeta izdvojiti samo one zapisnike ili obavijesti iz čl. 78. ZKP-a, dakle samo one za koje je u zakonu propisano da se na njima ne može utemeljiti sudska odluka.

Izjava o odricanju prava na branitelja koju je dao Z. S. ne predstavlja niti zapisnik niti obavijest na kojoj se ne može temeljiti sudska odluka.

To što je takva izjava nevažna za sam dokazni postupak nije razlogom za njeno izdvajanje kao što pogrešno smatra sud prvog stupnja.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu optuženika te riješiti da se izjava o odricanju prava na branitelja svjedoka Z. S. neće izdvojiti iz spisa predmeta, a u ostalom dijelu odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu, radi čega je riješeno kao u izreci (čl. 398. st. 3. ZKP-a).

U Zagrebu, 8. kolovoza 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.