Rev-x-492/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 492/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. I. iz V., kojeg zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. C. i K. K. u V., protiv tuženika Općine Vođinci, koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u V., uz sudjelovanje umješača Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi činjenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1406/14-3 od 15. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-66/14-33 od 6. svibnja 2014., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

"Utvrđuje se da odabir najpovoljnijeg ponuditelja za kč. 1768 i kč. 1769 u k.o. V., a povodom raspisanog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 20.06.2006.g. koji odabir je utvrđen Odlukom tužene o izboru najpovoljnije ponude za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Vođinci od 12.03.2007.g. nije proveden sukladno uvjetima natječaja i kriterijima prvenstva prava kupnje koji su propisani odredbom čl. 26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, što je utvrđeno i odlukom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Klasa 320-02/07- 01/491 Ur. br. 525-9-07-3/SK od 29.05.2007.g., te slijedom toga tužena Općina Vođinci bila u obvezi ponovno utvrditi najpovoljniju ponudu za kč. 1768 O. B. sa 156942 m2 i kč. 1769 O. B. sa 251234 m2, prema kriterijima iz raspisanog natječaja te istu odluku dostaviti na suglasnost Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

Tužena dužna je tužitelju naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku Općini Vođinci parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja je djelomično odbijena kao neosnovana pa je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno o odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke), a djelomično prihvaćena kao osnovana pa je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske odluke pa je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna i umješaču u iznosu od 3.000,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u ovome sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uvažiti navode revizije, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1 ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna revizija kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje revizijskog suda o osnovanosti izvanredne revizije.

Sudovi su, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan ocijenivši da je Općinsko vijeće tuženika pravilno postupilo kada je, pozivom na čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 66/01, 87/02 i 48/05 – dalje: ZPZ), donijelo odluku o raspisivanju novog natječaja radi prodaje predmetnih nekretnina (18. ožujka 2008.) jer po natječaju od 12. ožujka 2007. (koji je predmet spora u ovom postupku) nadležno Ministarstvo nije dalo suglasnost za prodaju predmetnih nekretnina s obzirom da taj natječaj nije bio proveden sukladno zakonskim uvjetima i raspisanim kriterijima natječaja. Sudovi su također zauzeli pravno shvaćanje da odredba čl. 26 ZPZ niti neka druga odredba ZPZ sud ne ovlašćuje, da bez prethodno provedenog natječaja i propisanog postupka, utvrđuje prvenstveno pravo kupnje ponuđača prema određenom, zakonom propisanom redoslijedu, niti da svojom odlukom tuženiku naloži utvrđenje najpovoljnije ponude prema uvjetima prethodno raspisanog natječaja.

Tužitelj u podnesenoj izvanrednoj reviziji postavlja dva pravna pitanja i to:

1. "Da li je u sudskoj nadležnosti odlučivanje u vezi s donesenom odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuđača u postupku prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske?

2. Da li se, u slučaju kada Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva nije dalo suglasnost na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, raspisuje novi javni natječaj (kako to smatraju prvostupanjski i drugostupanjski sud) ili je u takvim slučajevima potrebno izmijeniti Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja te je ponovno dostaviti Ministarstvu na suglasnost (kako to navodi Ministarstvo poljoprivrede u svome Naputku?".

Navodeći razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja pod rednim brojem 1. tužitelj navodi da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u pobijanoj drugostupanjskoj odluci protivno pravnom shvaćanju koje je o postavljenom pravnom pitanju zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-392/05 od 1. ožujka 2006., broj Rev- 414/05 od 22. ožujka 2006. i broj Rev-416/12 od 22. svibnja 2013.

Odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

U odnosu na prvo pravno pitanje koje je tužitelj postavio u izvanrednoj reviziji ("Da li je u sudskoj nadležnosti odlučivanje u vezi s donesenom odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuđača u postupku prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske?") treba navesti da to pravno pitanje prema ocjeni ovoga suda nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga što iz izreka prvostupanjske i drugostupanjske presude proizlazi da su sudovi u ponovljenom postupku donesenim presudama, meritorno odlučili o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva, nakon što su prethodno ocijenili da je odlučivanje u tužbenom zahtjevu u sudskoj nadležnosti u smislu odredbe čl. 16. ZPP i da su stvarno i mjesno nadležni za postupanje. Stoga revident pogrešno smatra da zbog činjenice što su sudovi presudama donesenim u ovoj pravnoj stvari njegov tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan nisu prihvatili sudsku nadležnost za odlučivanje o istom.

Što se tiče dopuštenosti izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude u odnosu na drugo pravno pitanje koje je revident postavio ("Da li se, u slučaju kada Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva nije dalo suglasnost na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, raspisuje novi javni natječaj (kako to smatraju prvostupanjski i drugostupanjski sud) ili je u takvim slučajevima potrebno izmijeniti Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja te je ponovno dostaviti Ministarstvu na suglasnost (kako to navodi Ministarstvo poljoprivrede u svome Naputku?“) ovdje treba navesti da prema ocjeni ovoga vijeća revizija niti u tom dijelu nije dopuštena.

Iako je tužitelj u izvanrednoj reviziji određeno postavio pravno pitanje isti je u reviziji propustio navesti razloge zbog kojih smatra da je to, 2. postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, samo uopćeno navođenje i korištenje zakonske formulacije da je postavljeno "pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni" ne predstavlja dostatan razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja. To tim više što iz sadržaja revizije proizlazi da se navodi revidenta svode na iznošenje navoda kojima obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, revizijski sud se ne može upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u slučaju kad revident u reviziji propustiti određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude propisane odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP (u odnosu na 1. pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji) te na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP (u odnosu na 2. pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji) odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.