Rev-x-477/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 477/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. Š., pok. F., iz Z., i drugotužitelja V. I., pok. F., A., zastupanih po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., protiv prvotuženice M. B. i M. B. , oboje iz Z., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K.&V., Z., radi predaje u suposjed nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1441/11 od 14. veljače 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2893/10-67 od 1. veljače 2011. u sjednici održanoj dana 16. listopada 2013.

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1441/11 od 14. veljače 2012. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj P-2893/10-67 od 1. veljače 2011. i M. B. iz Z. da s nekretnina označenih kao zem. 1801/2 i naložio je tuženicima M. B.

1801/3 k.o. B. poruše građevinski objekt dimenzija 6,20x8,30 m. visine 2,90 m, i da sa istih uklone građevinski materijal koji tamo ostane nakon izvršenog rušenja, te da zatrpaju postojeće iskope kao što su crna jama i gusterna i da nakon toga predaju tužiteljima navedene nekretnine u suposjed sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I izreke). Tuženicima je naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 7.103,25 kuna (točka II izreke).

Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-1441/11 od 14. veljače 2012. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, a tužiteljima je naložio naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 8.933,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisio rješenju više materijalnopravnih pitanja te da se radi o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i jednakosti svih u njihovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud prihvati reviziju te da preinači drugostupanjsku presudu tako što će odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2893/10-67 od 1. veljače 2011..

Tuženici su odgovorili na reviziju i predložili odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

Revizija je dopuštena i osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) i čl. 102 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13) izvanredna revizija je dopuštena u onim slučajevima u kojima nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP

Zato je ovaj sud prije ocjene dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP na koju se pozvao tužitelj ispitao dopuštenost redovne revizije te utvrdio da bi redovna revizija bila dopuštena prema vrijednosnom kriteriju koji je važio u vrijeme podnošenja tužbe. Naime, presudom je odlučeno o nenovčanom tužbenom zahtjevu pa je mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koja je naznačena u tužbi (arg. iz čl. 40. st. 2. ZPP).

Ovaj sud je kod ocjene dopuštenosti revizije imao na umu obvezu sudova u zaštiti legitimnih očekivanja stranaka u sudskim postupcima i njihovih opravdanih očekivanja u pogledu pristupa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske putem revizije koja očekivanja su imali u trenutku pokretanja parničnog postupka.

U ovom slučaju je tužba podnesena sudu 7. prosinca 1993., a na dan podnošenja tužbe sudu revizija je prema odredbi čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 91/92) bila dopuštena prema vrijednosnom kriteriju koji je iznosio 3.000.000,00 HRD, pa je s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora od 8.000.000,00 HRD u ovom slučaju bila dopuštena redovna revizija prema kriterijima u vrijeme podnošenja tužbe sudu.

Zbog iznijetih razloga pobijana presuda je ispitana povodom podnesene revizije kao redovne revizije, po čl. 392.a st. 1. ZPP i to samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, dakle revizijskog razloga apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je tužbeni zahtjev podnesen radi zaštite prava (su)vlasništva nekretnine označene kao zem. 1801/2 i 1801/3 k.o. B. koju zaštitu tužitelji (suvlasnici) ostvaruju protiv (jedne od suvlasnika) i njezinog supruga M. B. (treće osobe).

M. B. 1

Ostvaren je revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se opisno ukazuje u reviziji u kojoj se tvrdi daje izreka presude nejasna te da je odbijanje tužbenog zahtjeva obrazloženo kontradiktornim navodima. Prije ostalog se to odnosi na određenost tužbenog zahtjeva. Odbijajući tužbeni zahtjev drugostupanjski sud uz ostalo navodi da se radi o takvom zahtjevu koji nije dovoljno određen i čijim prihvaćanjem da bi bila donesena presuda koja da je nepodobna ovršna isprava u smislu odredbe čl. 26. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/02, 173/03, 194/03, 151/14, 88/05 i 67/08). Kada bi se zaista radilo o takvoj tužbi koja sadrži nerazumljiv tužbeni zahtjev ili koja ne sadrži sve da bi se po njoj moglo postupiti, sud bi bio dužan postupiti po odredbi čl. 109. ZPP radi ispravka tužbe jer neuredna tužba predstavlja procesnu zapreku za donošenje meritorne odluke.

U ovom slučaju se međutim ne radi o takvoj tužbi. Naime predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja kao (su)vlasnika nekretnina označenih kao zem. 1801/2 i 1801/3 k.o. B. upravljen prema prvotuženici kao (su)vlasnici i drugotuženiku kao trećoj osobi na zabranu uznemiravanja tužitelja u njihovom pravu (su) vlasništva spomenutih nekretnina pri čemu je određeno opisan objekt kojega su tuženici dužni srušiti na način da su određene dimenzije objekta. Identitet zemljišta je određen naznakom broja zemljišne čestice, u tužbi su navedene dimenzije izgrađenog objekta, a izgrađeni objekt je jedini objekt na toj nekretnini. Radi se o tužbi koja sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti.

Nije dakle bilo potrebno u svrhe uređivanja tužbe niti radi utvrđivanja identiteta spora izvoditi dokaze uviđajem na licu mjesta pa propust tužitelja predujmiti troškove uviđaja ne može biti razlogom odbijanja tužbenog zahtjeva.

Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa nije moguće utvrditi je li ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 24. i 25. bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO) koji se u ovom sporu primjenjuje kao mjerodavno supstancijalno pravo, jer se radi o zaštiti prava vlasništva podnošenjem tužbe prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 - odluka Ustavnog suda U-I-58/97, 22/00 - odluka Ustavnog suda U-I- 1094/99, 73/00, 114/01 – dalje: ZVDSP).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

, kao i njihov brat Š. I. djeca i nasljednici

- da su tužitelji A. Š. i V. I. te tuženica M. B. iza pokojne J. I. (supruge F.) i F. I., te da su oni suvlasnici nekretnina označenih kao zem.

u 2/10, dok M. B. 1801/2 i 1801/3 k.o. B. i to A. Š. u 2/10, V. I. u 3/10, Š. I. u 3/10 i M. B. (suprug M. B. ) nije suvlasnik predmetne nekretnine,

- da su navedeni nasljednici iza pokojne J. I. (supruge F.) i F. I., pored navedenih nekretnina naslijedili i druge nekretnine, te da su u odnosu na te druge nekretnine postigli sporazum o načinu korištenja suvlasničkih nekretnina, ali tim sporazumom nisu obuhvaćene nekretnine označene kao zem. 1801/2 i 1801/3 k.o. B., a koje su predmetom ovoga spora, niti je izvršena dioba suvlasničke zajednice,

- da su svi suvlasnici bili suposjednici predmetnih nekretnina sve do kolovoza 1993.,

- da su tuženici M. B. i M. B. tijekom kolovoza 1993. izvršili čišćenje terena na predmetnoj nekretnini, izvršili iskop, dovezli materijal te započeli izgradnju objekta dimenzija 6,25x9,65 m, a sa izgradnjom su nastavili i nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu i nakon što im je rješenjem o privremenoj mjeri zabranjeno izvođenje bilo kakvih građevinskih radova na predmetnoj nekretnini, nastavili graditi, no objekt nije dovršen i priveden svrsi,

- da tuženici nisu dobili suglasnost za izgradnju od suvlasnika V. I. i Š. I., dok je tužiteljica prije podnošenja tužbe sudu bila upoznata sa početkom gradnje, nije se izričito usprotivila izvođenju radova ali nije niti dala suglasnost na gradnju jer je predložila zajednički dogovor svih suvlasnika oko nekretnine,

- da je većina radova izvedena tek nakon što su tužitelji podnijeli sudu tužbu i prijedlog za privremenu mjeru, dakle nakon što su se ostali suvlasnici usprotivili bilo kakvim radovima i tražili rušenje i uklanjanje započetog objekta i materijala, iz čega slijedi da su se tužitelji protivili gradnji dok su tuženici oglušili te samovoljno nastavili gradnju.

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 25 ZOVO. Drugostupanjski sud je pak, polazeći od istih činjeničnih utvrđenja, isključivo zbog procesnih razloga odbio tužbeni zahtjev a da se nije očitovao na žalbene razloge koji se tiču pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je valjalo po čl. 395. st. 2. ZPP rješenjem prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu.

O troškovima ovoga revizijskog postupka odluka će biti donesena u ponovljenom postupku zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

U Zagrebu, 16. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.