Revr-840/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 840/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. P. (OIB:…) iz Z., koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. R. B. (OIB:…), Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-2136/13-3 od 14. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15008/02-92 od 24. listopada 2013., u sjednici održanoj 23. svibnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 63.075,21 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, a u ostalom dijelu za isplatu iznosa od 907.770,09 kn i za isplatu zatezne kamate pobliže označene u t. II. izreke tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.963,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom žalbe stranaka odbijene su kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik je protiv drugostupanjske presude u dosuđujućem dijelu podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), zbog, kako to navodi, materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže nižestupanjske presude preinačiti ili ih ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Stranke na reviziju nisu odgovorile.

Revizija tužiteljice nije osnovana, a revizija tuženika nije dopuštena.

Povodom revizije tužiteljice revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je naknade štete za ozljede koje je tužiteljica zadobila na radu u štetnom događaju od 13. rujna 1999.

Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev, jer je na temelju izvedenih dokaza zaključio da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica koristila kemikaliju petroleter koja je opasna stvar obavljajući pritom radnju koja predstavlja opasnu djelatnost, pa da stoga za štetu tuženik odgovara prema načelu objektivne odgovornosti iz čl. 174. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) i to u omjeru od 50%, a u ostalom dijelu da se sukladno odredbi čl. 177. st. 3. ZOO tuženik oslobađa odgovornosti, jer je dokazao da je tužiteljica postupala protivno pravilima struke kada je, ne sačekavši hlađenje aparature na temperaturu na kojoj petroleter nije zapaljiv, ušla glavom i dijelom tijela u prostor između digestora i zaštitnog stakla koji dijeli digestor od ostatka prostorije, te da je uslijed zapaljenja petroletera zadobila ozljede doprinijevši na taj način nastanku štete u omjeru od 50%.

Suprotno tvrdnjama revidenta, drugostupanjska presuda ima jasne, dostatne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ti razlozi nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, niti pak postoji kontradiktornost između izreke presude i obrazloženja iste.

Sud prvog stupnja dao je potrebne razloge za svoju ocjenu dokaza u svezi načina nastanka štete i odgovornosti za nastanak štete te je logično obrazložio zbog čega i na temelju čega smatra da je šteta uzrokovana zapaljenjem kemikalije petroleter i da nije potrebno provoditi vještačenje po vještaku za zaštiti na radu, da je tuženik za nastanak štete odgovoran u omjeru od 50 %, a u ostalom omjeru od 50% da je nastanku štete svojim nepropisnim postupanjem doprinijela tužiteljica. Te razloge je u cijelosti prihvatio drugostupanjski sud, dajući pritom i sam potrebne razloge za svoju odluku kojom žalbu tužiteljice ocjenjuje neosnovanom.

Nije stoga osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koje opisno ukazuje tužiteljica.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica nalazi u ocjeni njenog doprinosa nastanku štete u omjeru 50 % .

I po ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 173. st. 1. u vezi čl. 177. st. 3. ZOO, kao i sud prvog stupnja, kada je obrazložio da je tužiteljica protivno pravilima zaštite na radu radeći s opasnom kemikalijom ušla glavom i dijelom tijela u prostor između digestora i zaštitnog stakla dok grijač još nije bio dovoljno ohlađen na temperaturu na kojoj petroleter nije zapaljiv te da je time doprinijela nastanku štete u omjeru od 50%.

Ne postoji stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, u kojem slučaju je revizijski sud dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva (čl. 396. a st. 1. i 2. ZPP).

Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se zbog nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, s time da će se presuda objaviti na internetskim stranicama.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, o reviziji tužiteljice valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Odredbom čl. 91. a st. 1. ZPP propisano je da stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, dok je st. 2. istog članka propisano da iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit. Stavkom 3. istog članka propisano je da su stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. tog članka, dužni uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

U konkretnom slučaju reviziju je tuženik podnio preko ravnatelja dr. sc. T. A., koji nije odvjetnik, a uz istu nije priložio izvornik, odnosno presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, niti je to učinio u prijašnjem tijeku postupka.

Prema tome, revizija nije dopuštena, jer ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije.

Zbog izloženog revizija tuženika nije dopuštena i na temelju odredbe čl. 392. b st. 1. ZPP, valjalo je riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 23. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.